-FOTO: CG NEWS
Šta se dogodi kada bolno lično iskustvo postane književnost? O tome je u Tivtu govorio Dragan Velikić, predstavljajući „Bečki roman“ – djelo u kojem se prepliću stvarni događaji, porodični odnosi, Beč, sjećanje i pitanje odgovornosti.
U atrijumu ljetnjikovca Buća, u okviru manifestacije „Tivatsko književno ljeto 2026“, Velikić je otkrio kako je nastala knjiga koja je, kako je sam rekao, zahtijevala da lično iskustvo najprije prevaziđe kako bi ga pretvorio u književno djelo.
– Pisanje je prije svega suočavanje – poručio je Velikić.
Razgovor sa autorom vodio je književni kritičar i profesor Tihomir Brajović, dok je publiku na početku večeri pozdravila direktorica Gradske biblioteke Tivat Vesna Barbić.
Velikić je tivatskoj publici govorio o nastanku “Bečkog romana”, odnosu činjenica i fikcije, ličnom iskustvu koje je poslužilo kao polazište za roman, ali i o temama koje prožimaju njegovo cjelokupno književno stvaralaštvo – sjećanju, porodičnim odnosima, suočavanju sa sobom i vremenom u kojem živimo.
Govoreći o procesu nastanka knjige, Velikić je istakao da je riječ o jednom od njegovih najkraćih romana, na kojem je radio sa posebnom pažnjom.
– Ovo je jedan od mojih najkraćih romana. Ja sam ga deljao i deljao. Važno je da nema padova u kratkim romanima. Bilo mi je jasno da ne sme da bude viška – kazao je Velikić.
“Bečki roman” u velikoj mjeri polazi od stvarnog i bolnog porodičnog iskustva autora. Velikić je govorio o događajima koji su se dogodili njegovom sinu Pavlu, njegovom pritvaranju u Austriji i dugotrajnom procesu dokazivanja nevinosti. Upravo je potreba da se lično iskustvo prevaziđe i pretvori u književnost, kako je objasnio, bila ključna za nastanak romana.
-FOTO: CG NEWS
Velikić je podsjetio da se pojedini junaci iz “Bečkog romana” pojavljuju još u njegovom romanu “Sjeverni zid”, objavljenom 1994. godine, naglašavajući da je tokom godina njegovog književnog rada došlo do svojevrsnog susreta ranije oblikovanih likova i kasnijih životnih događaja.
– Pisanje je prije svega suočavanje. I važno je u kojoj mjeri smo kritični prema onome što je život – istakao je Velikić, dodajući da ga je Beč, grad u kojem je svojevremeno bio ambasador, na određeni način obilježio i postao važan dio njegovog književnog svijeta.
Posebno mjesto u razgovoru zauzela je tema odnosa oca i sina, koja predstavlja jednu od centralnih linija romana. Velikić je govorio o mogućim posljedicama potiskivanja i o tome koliko porodični odnosi mogu uticati na životne izbore i sudbine pojedinca
Govoreći o stvarnim događajima koji su poslužili kao osnova romana, autor je naglasio i pitanje položaja pojedinca pred institucijama, posebno kada je riječ o iskustvu njegovog sina koji je, kako je naveo, proveo 70 dana u pritvoru i kasnije oslobođen optužbi.
Velikić je kazao da je upravo spoj dokumentarnog i imaginarnog jedan od važnih elemenata njegovog stvaralačkog postupka.
– I faktografija i fikcija. Zanimljivost pripovijedanja je najvažnija. Da li autor to uspeva postići – rekao je Velikić.
“Bečki roman” je preveden i na njemački jezik, što autoru otvara mogućnost da priča, čiji je značajan dio smješten u Beč, bude predstavljena i austrijskoj čitalačkoj publici.
Velikić je tokom večeri govorio i o svom odnosu prema društvu i vremenu u kojem živimo. Istakao je da i dalje aktivno prati i komentariše savremene društvene pojave, između ostalog kroz mjesečne tekstove koje objavljuje u listu “Radar”.
– To mi je satisfakcija, tako čuvam mentalnu higijenu. Jer ceo svet je u problemu. A ja se ne mirim sa tim. Ne dozvoljavam da trulim – kazao je.
Publika je imala priliku da čuje i zanimljiv detalj iz autorove biografije – da je prije nego što se u potpunosti posvetio književnosti bio muzičar i član pratećeg benda Zdravka Čolića.
– Živeo sam jedan drugi život. Lomio sam se. I onda sam osetio da je moj dar u literaturi, a ne u muzici. Bio sam dobar muzičar, ali ništa posebno – rekao je Velikić.
