Nekada se možemo i moramo pomiriti sa elementarnim nepogodama, uticajima i pojavama koje nazivamo viša sila ili ‘force majeure’, također kao pripadnici običnog puka daleki su nam kabineti i hodnici moći, čak i ove nemoćne crnogorske vlade i uprave, iskreno vjerujem da je nekada i bolje da malo znamo jer bi nam neke spoznaje ostavile duboki trag frustracija i razočarenja, a živjeti i ploviti se mora.
Često sam pisao o trendovima koji uništavaju crnogorsko pomorstvo, oni mjerljivi i numerički dokazivi, rapidan gubitak poslovnog aktiva pomorske privrede koji se očitavaju u trajnom gubitku konekcije jednog društva sa privrednom granom koja je dragulj svih pomorskih država, od kulturološkog, povjesnog i privrednog značaja.
Propast Crnogorske i Barske plovidbe, uz marginalizaciju Luke Bar koja će očito sudbinu tražiti kod gradjevinskih investitora u nekoj budućnosti, predstavlja paradigmu snage jednog društva, koje nije uspjelo upravljati pomorstvom kojim su naši preci stoljećima tako lako postizali izvanredne rezultate, osvajali mora i trgovačke rute i dakako uspostavili jednu posebnu bogatu Bokeljsku civilizaciju na oduvjek burnom Balkanu.
Ta stara Bokeljska civilizacija je i naša jedina ulaznica u EU, ali samo ako se doista promjenimo, ovakvi kakvi smo danas, iluzija je da ćemo ući u EU, ne zato što nas Evropa neće, već jednostavno zato što nam mjesto nije tamo.
Uz sve navedeno u ovom tekstu, njegovo težište i svrhu postavljam na jednu kratku tezu, koja meni ni nakon životnog trajanja od pola stoljeća još nije jasna.
Ako su se u Crnogorsku i Barsku plovidbu uložile desetine miliona eura, i nakon svih pomoći, garancija i slobode odlučivanja u njima, dodjete do ‘de-facto’ nesolventnosti i bankrota, da li u toj ‘istoriji bolesti’ postoji neko, bilo ko, da ima odgovornost za te brodolome?
Postoji li ime, ‘ad persona’ koja ima odgovornost za navedene poslijedice?
Da li su te kompanije upravljane pomoću algoritama AI ili od nekih ljudi?
Je li Ministar pomorstva kriv? Direktor? Upravni odbor? Predsjednik upravnog
odbora?
Je li se ikada neko ime funkcionera, ministra ili direktora povezalo sa odgovornošću
u Crnoj Gori?
Izgleda da su u Crnoj Gori oduvjek privilegije bile personalna tekovina a odgovornost bila kolektivna i apstraktna. 1992. godine CG je uzela sebi za pravo da bombarduje UNESCO Dubrovnik, ni Adolf Hitler nije to pravo sebi dozvolio, nije se rušio Dubrovnik i Kotor u II. Svjetskom ratu, ima li tu lične odgovornosti?
Naravno da nema odgovornosti, ali društvo, kao i porodica ili pojedinac koji nemaju odgovornosti, u biti su entiteti koji nemogu zavrijediti bilo čije povjerenje, ugled ili ostvariti stvarni napredak, amputiramo sebi esenciju smisla.
Iako marginalna teza u sveopštem CG diskursu, koji poplavom besmislenih diskusija i kreiranih spinova se udaljava od bitnih bazičnih pitanja, ono što ja smatram da je krucijalno i najbitnije, ponoviću, gdje je ikada bila prisutna personalna odgovornost u CG, za promašaje, korupciju, skupe nenamjerne i namjerne greške?
Nekada se možemo i moramo pomiriti sa elementarnim nepogodama, uticajima i pojavama koje nazivamo viša sila ili ‘force majeure’, ali naše sudbine ne opredjeljuju kataklizme već ljudi bez imena koji upravljaju našim sudbinama.
Moje kolege sa broda će me razumijeti, kopno kada gledate sa pučine često izgleda blizu ali je ipak miljama daleko, ako je velika vrućina čak je i maglovito. Tako ja vidim EU danas kad je gledam iz CG. Nije kasno da se i sada počnemo mijenjati i popravljati, ali dobre volje i dobre namjere nema.
Koje je IME krivca, da li iko zna?
/Sindik Vinko Goran ing/
