“S morem u venama” naziv je nove knjige-fotomonografije autora Siniše Lukovića, koja je sinoć predstavljena u JU Muzej i galeriji Tivat.
Autor besprekorno postavlja lokalne događaje u globalni kontekst, čime pomorska istorija Boke Kotorske dobija internacionalni značaj.
Admirali, kapetani, pomorci, jedrenjaci, parobrodi, motorni brodovi, podmornice i podmorničari, brodolomi, smrti ali i pomorski uspjesi, teme su koje su ostavile duboki trag na Boku Kotorsku, stvarali njen identitet i ostavili duboki pečat u njenoj povjesti.
O knjizi su govorili urednik i izdavač Nikola Malović, istoričar i kustos Pomorske zbirke Muzeja i galerije Tivat, Dražen Jovanović i autor Siniša Luković.
Kako je kazao Nikola Malović, riječ je o četvrtoj Lukovićevoj fotomonografiji, 31. knjizi u ediciji “Bokeljologija” knjižare i izdavačke kuće So, posvećenoj morskoj, bokeljskoj i pomorskoj tematici:
“Siniša Luković je čovjek koji je najveći živi poznavalac zalivske, morske, pomorske i vojne prošlosti Boke Kotorske 19. 20. i 21. vijeka. Ovo je njegova četvrta fotomonografija po redu. Prva se zvala “Pomorska lica” Boke Kotorske, druga “Ljudi i brodovi”. Treća je bila malo specifična, ona je govorila o istoriji Pomorske baze u Boki Kotorskoj, zvala se “Ratna luka Kumbor”. A sad smo ponovo na starim nekim frekvencijama, starim temama, “S morem u venama”, u podnaslovu Istorijska imena i događaji. Knjiga je posvećena “bokeškim marinima“, a kroz njene stranice smjenjuju se priče o pomorcima, kapetanima, jedrenjacima i parobrodima, ratnim brodovima, brodolomima i herojstvima” – istakao je Malović.
Malović je u svom izlaganju izdvojio brojne priče koje su pretočene u novom izdanju knjige “S morem u venama”, počevši od Spiridona Gopčevića, konta Antona Lukovića, kapetana Ivelića, priči o dvojici Bokelja koji su nakon brodoloma završili na obalama Australije gdje su ih spasili Aboridžini, zatim o brodu “Meduza” i Božu Tomanoviću, o posljednjem bokeljskom jedrenjaku “Nemirna“, kapetanu Nikši Sekuloviću, brodovima “Rumija“, “Srbija”, “Vila Velebita”, “Jadran”, “Durmitor”, “Kumanovo”, priča o “Durmitoru“, koji je u istorijskom smislu bio prvi konclogor u Indijskom okeanu i mjesto na kojem su tokom Drugog svjetskog rata boravile zarobljene posade drugih brodova, među kojima i tri Bokelja.
Posebno je istakao aktuelnu priču o Š/B „Jadran“.
“Siniša je htio da izbacimo tu priču, jer je o tome je dosta pisano, o povezanosti Jadrana i Tivta. Međutim, ja sam računao da zbog aktuelnog trenutka i ovih kontroverzi o tome kome Jadran pripada, da je vrlo važno da to stoji u jednoj novoj knjizi. Stoje dokazi kako je teklo sa finansiranjem, kome pripada, da li ratni brod ima matičnu luku, a nema je. Tako da cijeli dosije, danas vrlo značajan i aktuelan, o brodu Jadran nalazi se u ovoj knjizi“- ističe Malović
Kustos Dražen Jovanović je ocijenio da naslov ove knjige ne odnosi samo na junake knjige, nego se odnosi i na Sinišu.
“Ja mislim da je njemu more duboko, duboko u venama, tako da na ovaj naslov gledam kao na neku vrstu autobiografskog naslova. Ovo što Siniša radi je u suštini kamen temeljac i dobra osnova za svakog onog ko želi da se bavi, da proučava pomorsku istoriju, pogotovo pomorsku istoriju 19. i 20. vijeka. Ja sam ubijeđen da će možda i sutra neko za 50, 60 ili 100 godina pisati o Siniši neke stručne radove i neke knjige“ – istakao je Jovanović.
Jovanović je poručio da pomorska istorija Boke nije pomorska istorija nastala sama od sebe nego je nastala u koegzistenciji sa morem i ljudima kojima je more dio njihovog identiteta i taj način života sa morem, uz more, od mora, je postao dio njihovih mentaliteta i identiteta, dio genetskog koda.
“Svi ti ljudi, svi ti brodovi su, u stvari, kao i u prethodne dvije njegove knjige, postali dio šire pomorske istorije. Oni su oblikovali ono što je Boka Kotorska danas, ambijent u kojem mi živimo, pa na kraju i nas same. Bokešku pomorsku istoriju 19. i 20. vijeka kroz njegovo pisanje u novinama uradio je ono što je u stvari država odavno trebala da uradi, a on je to odradio Crnoj Gori, ovako preko mobilnih telefona i kompjutera. Tako da oni koji danas odlučuju o sudbini pomorstva u Crnoj Gori mogu puno toga i da nauče od njega“ – kazao je Jovanović.
Istraživanje pomorske istorije je ono čime je želio da se bavi cijelog života, poručio je autor knjige Siniša Luković.
„Ovo je nešto što ja volim da radim. Ovo je nešto što je zapravo u suštini trebalo da bude moj život. Ja sam u životu želio da se bavim istorijom pomorstva, da se bavim podmorskom arheologijom. Moji preci su bili pomorci, moj pokojni djed je ostavio kosti u moru na jednom od brodova, tako da vjerovatno i to nekakvo genetsko nasljeđe vuče malo prema toj tematici.
Ovo jeste knjiga o pomorstvu i brodovima, ali ovo je knjiga i o Boki, jer u svakoj od ovih priča vi ćete naći konekciju sa Bokom. Vi ćete u svakoj od ovih priča naći nekog našeg čovjeka, neki naš predio, neku našu kompaniju, nešto što sve ove ljude, sve ove događaje, sve ove brodove, od kojih su neki bili značajni u svjetskim okvirima, dovodi u vezu sa Bokom Kotorskom.“
Autor ističe da ga uvjek inspirišu događaji i ljudi koji su imali konekciju sa Bokom, ovo je knjiga o nama, knjiga o nama kakvi smo bili.
„Sve što je u Boki napravljeno, što vidite kao materijalno, duhovno, kulturno bogatstvo i nasljeđe, proisteklo je iz mora. Iz djelatnosti vezanih sa morem, prvenstveno pomorstva i pomorske trgovine. Boka Kotorska, njena esencija je more i sve što se događa na moru. Da mora Boki nije, ona nikad ne bi bila ovo što je danas.“
Luković je tokom prezentacije knjige posebno apostrofirao priču i sudbinu jedrenjaka “Stefano“, koji je 1875. godine doživio brodolom na tada pustim obalama sjeverozapadne Australije. Među članovima posade bila su i dvojica pomoraca iz Boke:
„To je jedna priča o epopeji preživljavanja posade je nešto što je izuzetno i filmično. To će fascinirati ne samo čovjeka odavde koji zna što je brod i što je more nego će fascinirati nekoga ko to čita na drugom kraju svijeta, jer će prepoznati u njoj nešto što je Danijel Defo napisao u Robinsonu Krusou. Meni je ta priča fascinantna jer u njoj imate isto filmične motive od kojih bi neko iz Holivuda, da to malo bolje poznaje, mogao napraviti blockbuster.“
Brod je, kao i čovjek, kada se rodi, kada se porine, on se upisuje u knjige, kao i čovjek što se upiše u knjige rođenih. Njega upisujete u upisnik brodova. On dobija svoje papire, dobija ličnu kartu, ima svoje ime, ima svoj životni put. Na kraju i on kao čovjek ostari i umire. Čovjek i brod su jednako žive stvari, jednako imaju svoju sudbinu, jednako nose svoju životnu priču, kaže Luković.
„Ja sam neobično sretan i ponosan kada dođem u priliku da iskopavam takve male bisere, koji govore u suštini o tome kakvi smo mi ovdje, kakvi smo makar bili. Ovo sve što se dešava sa nama zadnjih 20–30 godina nisam siguran da mi današnji Bokelji smo dostojni ovim ljudima od prije 50, 100, da ne kažem više godina. Mi nismo danas dostojni, što bi stari rekli, ni “creve da im luštramo”.
Ako makar možemo ono nešto napisati o njima, mislim da makar dio tog duga ja mogu na taj način da im vratim. I ako, naravno, uz to uspijem vas, čitaoce, zaintrigirati za te stvari, onda sam još i srećniji“- zaključio je Luković.
/M. Marušić/
