Kruzing – Boka Kotorska – Kotor

Čitam na Vašem portalu, danas šest (6) kruzera u akvatoriju luke Kotor! Možda će Vama i Vašim čitaocima moj tekst od 9. maja 2026. godine biti interesantan za pročitati, piše nam kapetan Branislav N. Kordić iz Risna.

Podsjećamo, kap. Branislav N. Kordić pola vijeka posvetio je pomorstvu – 33 godine proveo je od kadeta do zapovjednika, a nakon toga 17 godina kao inspektor sigurnosti i bezbjednosti u kompaniji i na brodovima, i ujedno kao pilot za Bokokotorski zaliv.

Tekst prenosimo integralno:

Kruzing – Boka Kotorska – Kotor

Imao sam čast i zadovoljstvo da 8. maja 2026. godine prisustvujem međunarodnoj Konferenciji „Boka Kotorska kao održiva nautička destinacija“ u obnovljenoj Slavjanskoj čitaonici u Dobroti, u okviru programa Festivala vjetra.

Zbog racionalizacije vremena nijesam se javio za riječ tokom panel diskusije, ali nijesam izdržao a da ne stavim na „papir“ neka svoja razmišljanja, koja sam autorizovao da se mogu zainteresovanima poslati.

Dolazeći iz Risna do Slavjanske čitaonice prošao sam starim putem uz more pored jedne savremene kamene kuće u Dobroti koja se ne uklapa ama baš ni u jednu primorsku sredinu, a pogotovo ne u blizini čuvenih kapetanskih palaca, kojih ima poprilično na ovom zaštićenom području.

Da pomenem i onu, na suprotnoj strani, između Donjeg i Gornjeg Stoliva, što je dobila sijaset nagrada, koja je sramota gdje je napravljena (da su je napravili da se ne vidi sa mora pa prosti jadi).

Ovo napominjem jer je na Konferenciji bilo riječi i o ovoj problematici.

Godinama sam pričao, da u Boki Kotorskoj imamo mnogo stilova gradnje kuća, od ravničarskog, planinskog do primorskog, a najmanje bokeškog.

Vjerovatno da ovi nadležni koji su izdavali raznorazne dozvole za gradnju, i prije i sada, nijesu bili u prilici da pročitaju čuvenu antropogeografsku studiju „BOKA“ popa Sava Nakićenovića, u kojoj je on na zadnjim stranicama knjige dao „Nacrte i presjeke kuća u Boki“, koje su trebale da budu vodilje onima koji su se brinuli barem područjem pod zaštitom UNESKO-a.

Sad, što reče predsjednik Kotorske Opštine: „da kuvanu ribu ne mozemo vratiti u more da opet pliva“.

Vjerovatno će neko ko može ili mora nakon primjedbi UNESKO-a opet da podvuče „žutu crtu“, pa da krenemo od početka ili će se tražiti neko kompromisno riješenje.

Ovaj uvod je u nešto što slijedi, a tiče se „kruzing“ turizma.

Kao građanin i neko ko se malo razumije u ovu problematiku, htio sam da dam svoj lični doprinos ovoj temi.

Kada gledamo u zadnjih 15tak godina vidimo porast dolazaka kruzera u Kotorskom akvatoriju, primičemo se cifri od 550 dolazaka za sezonu, koja traje od prilike šest do sedam mjeseci, a to je očigledan „over-cruzing“ u tom periodu, u ograničenom prostoru, ne računajući jahte i brodice koje uplovljavaju u ovaj dio Zaliva.

Ukazivao sam mnogo puta na ovaj problem, napominjući da je potrebno da napravimo procjenu sigurnosti i bezbjednosti za Bokokotroski zaliv, sa osvrtom na maksimalni broj brodova, posade i putnika u jednome danu u luci Kotor i njenim sidrištima. Naravno da to uradi Pomorski Fakultet u Kotoru u saradnji sa ljudima od znanja i iskustva (čujem da je to u međuvremenu urađeno od strane pomorskog fakulteta u Rijeci).

Ne stvaraju se gužve u saobraćaju u Kotoru samo od kruzera, veći je problem dolazak izletničkih turista, no nije mi namjera da o tome pričam nego da se vratim temi kruzinga.

Mišljenja sam da sada treba da napravimo strategiju koja bi se počela primjenjivati u  sledećih 3 do 5 godina, uzimajući u obzir kruzing bookinge, a to su:

1. Da se snimi podvodni dio pristaništa luke Kotor, piloni, i da se preduzmu neophodne mjere za njihovu sanaciju;
2. Podvodni dio morskog dna između bitava 9. i 10. produbi, a redovno čisti od nanosa dio koji pramčani potiskivači brodova nanose (znaju zainteresovani o čemu govorim);
3. Da se privezne bitve testiraju u skladu sa važećim propisima;
4. Nije potreban privezni pilon, niti bove, niti privezna pasarela, zato što nam u luci Kotor ne trebaju brodovi duži od 220 do 230 metara.
5. Destinacija Luka Kotor, Boka Kotorska i Kotor su same po sebi ekskluziva, vez na vrata od staroga grada je više od ekskluzive, pa s tim u vezi sam mišljenja da nam je jedan kruzer dnevno u Kotoru i akvatoriju luke Kotor sasvim dovoljan, naravno uz pravilane rezervacije veza tokom čitave godine (ekskluziva ima i svoju cijenu);
6. Da pojasnim zašto:

• Prvo, radi sigurnosti i bezbjednosti;
• Drugo, 3 do 5 kruzera u Luci Kotor i akvatoriju luke Kotor u jednome danu ne da je previše uzimajući u obzir sigurnost i bezbijednost, već i aero zagađenja, prenatrpanost „tender“ čamcima, zaglušenje luke i grada, i da ne nabrajam više…

7. Kao što sam već naveo, da brodovi na ekskluzivnom vezu u luci Kotor ne prelaze dužinu od 220 – 230 metara;
8. Da brodovi duži od 230 metara budu usidreni ispred Bijele i / ili Zelenike dok se ne stvore uslovi za privez istih (kad se stvore uslovi za privez onda bi mogao biti jedan kruzer na vezu a drugi na sidrištu);
9. Da se zainteresovani putnici i posada sa ovih sidrišta / vezova  ( Bijela / Zelenika) prevoze manjim brodicama tipa poput „KATICA“ (jer mogu prevesti više putnika nego sadašnji tenderi) do Herceg Novog, Risna, Perasta,  Gospe od Škrpjela, Dobrote pa sve do Kotora, sa ovakvim transferom imali bi cjelokupan dnevni izlet našom prelijepom Bokom;
10. Lučki Kapetan da ima nadležnost da, prema procijeni sa meteorološkim službama i nadležnim vlastima, zatvori luku tj. ulazak kruzerima u Zaliv usled vremenskih nepogoda: magla, vjetar, ili nekih drugih inzvanrednih slučajeva…
11. Ne spominjem akvatorij Risanskog zaliva jer je on pod posebnim režimom zaštite od sidrenja, radi potencijalnih podvodnih arheoloških nalazišta koja bi trebalo što prije ispitati, a da uz odobrenje manje brodice mogu praviti izletničke ture do Risna, što je slučaj i sada .
12. Da se postojeća sidrišta i sidrišta ispred Bijele i Zelenike, uključujući i sidrište ispred Morinja, pa i Tivta, zakonski definišu i koriste za sidrenje brodova i jahti, prema odgovarajućoj veličini.

Vidimo po sadašnjim istraživanjima da već imamo porast aero zagađenja, pa podvodne buke koja ima uticaja na morsku floru i faunu, koliko mi je poznato niko nije do sada ispitivao staništa morske trave posedionia oceanika, i dali su njena staništa ugrožena intenzivnim sidrenjima.

Evidentno je da je zajednica svjesna svih postojećih i potencijalnih rizika, ali još niko ne donosi zaključke dali nam je potreban enorman broj kruzera u kratkom periodu u ograničenom prostoru.

Nemojmo da nam uvjek komercijalna strana ima prednost, naša Boka nema cijenu.

Ako bi se sve gore pomenuto, već sada uzelo u razmatranje, za par godina uz odgovarajuća zakonska riješenja bi možda to bilo primjenljivo, ujedno bi zadovoljili sve strane od interesa, takođe zahtijeve UNESKO-a, sa kojima, iskreno da priznam, nijesam familijaran.

Mislim da već sada moramo da preduzmemo neophodne korake kako bismo zaštitili našu prelijepu Boku za buduća pokoljenja.

Jedna latinska izreka kaže: „Bolje ikada nego nikada“

/Kap. Branislav N. Kordić/