Piše: Aleksandar Dender
Povijesni grad Kotor danas se suočava sa paradoksom koji je karakterističan i za dio najpoznatijih gradova svjetske baštine: njegova materijalna struktura je u velikoj mjeri očuvana, dok su funkcije koje su tu strukturu činile živim gradom ozbiljno oslabljene. Depopulacija istorijskog jezgra, pretvaranje stambenog fonda u turistički smještaj, komercijalna gentrifikacija, nestajanje tradicionalnih djelatnosti, dominacija kruzerskog turizma, pritisak saobraćaja i velikih infrastrukturnih projekata, kao i odsustvo integralnog urbanističkog upravljanja revitalizacije, proizvode kumulativni proces koji se više ne može posmatrati samo kao problem turizma ili zaštite pojedinačnih spomenika.
Ovaj problem svojevrsnog urbicida nisu prepoznali ni državne ni lokalne institucije, nažalost ni UNESCO a ni domaća stručna i laička javnost, tako da se došlo do paradoksalne situacije, da se štiti šire područje grada, dok se o demografskoj, funkcionalnoj i prostornoj krizi povijesnog grada ćuti.
Kotor je jedan od rijetkih gradova na istočnoj obali Jadrana čiji se urbani kontinuitet može pratiti vise od dva milenijuma. Njegova vrijednost nikada nije bila samo u pojedinačnim crkvama, palatama, zidinama ili pjacama. Vrijednost Kotora proizlazila je iz njihovog međusobnog odnosa, iz položaja između mora i planine, ali prije svega iz kontinuiteta urbanog života.
Kotor je tokom više od dva milenijuma mijenjao političke sisteme, ekonomske funkcije i društvenu strukturu, ali je jednu karakteristiku zadržavao neprekidno: bio je živi urbani centar.Unutar njegovih zidina nije se samo stanovalo. Tu su se nalazile administracija, trgovina, zanati, kultura, vjerske institucije, škole i različite javne funkcije. Kotor je služio ne samo stanovnicima grada nego i okolnim naseljima.
Međutim, danas je u Kotoru na djelu proces degradacija urbane funkcije grada, jer se sve veći dio njegove ekonomije, javnog prostora i stambenog fonda prilagođava korisniku koji u gradu ne živi, prilagođava se turistima
Povijesno jezgro Kotora, vijekovni mediteranski urbanistički fenomen pod zaštitom UNESCO-a, danas prolazi kroz najdublju krizu u svojoj modernoj istoriji. Dok njegove kamene fasade i zidine generišu milionske prihode od masovnog turizma, grad unutar zidina pretrpio je dramatičnu transformaciju kojom lokalna zajednica trpi slom tradicionalnog načina života, infrastrukture i autohtonih djelatnosti.Od samoodrživog, živog urbanog organizma grad je postao visokoprofitabilna, ali prazna turistička kulisa.
Fenomeni poput depopulacije, turističke monokulture, komercijalne gentrifikacije i institucionalnog vakuuma stvorili su od Kotora specifičan paradoks modernog doba — „Zarobljeni grad”, .grad zarobljen između statusa svjetske baštine i ekonomije masovnog turizma; između potrebe stanovnika i interesa posjetioca; između luke i grada; između očuvanja autentičnosti i stalnog stvaranja novih turističkih atrakcija.
Kotor ima nekoliko sistemskih problema koji ga određuju kao yarobljeni grad:
depopulacija grada, komercijalna gentrifikacija, odnosno mijenjabje vlasničke, stambene, poslovne i socijalne strukture grada, turistička monokuktura odnosno prevladavanje samo turističke ponude nedostatak integralnog sistema upravljanja, odnosbo nedostatak Menadžment plana i Urbanističkog projekta, zatim prekomjerni masovni kruzerski i izletnički turizam i djelovanje Luke Kotor.
Kada se svi procese isagledaju kao jedinstven sistem vidi se da je najveća opasnost za Kotor danas mogućnost da ostane fizički očuvan, ali da izgubi svojstvo živog povijesnog grada.
- Demografski egzodus: Grad bez građana
Statistika poslijeratnih popisa stanovništva unutar gradskih bedema oslikava jasan proces odumiranja kotorske urbane baze. Od 1948 do zemljotresa, unutar zidina je živelo oko 2.500 stanovnika, da bi taj broj, nakon rekonstrukcije poslije katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, spao na 1.386 u 1991. godini.
Završni demografski udarac uslijedio je sa ekspanzijom masovnog turizma u XXI stoljecu. Popis iz 2011. biljleži pad ispod kritične granice na 974 stanara, dok najnoviji zvanični podaci iz 2023. godine svjedoče o istorijskom minimumu od svega 562 stalna stanovnika od kojih je znatan udio stranih državljana koji u gradu borave samo periodično. To znači da je broj formalnih stanovnika smanjen najmanje za približno 77%.Međutim, lokalni popis Mjesne zajednice Kotor, među njima identifikuje svega 92 autohtona stanovnika, prema kriteriju da su u gradu rođene bar dvije generacie, s to predstavlja gubitak od 90% autohtonog stanovnistva. Takav gubitak predstavlja jedan od najtežih oblika ugrožavanja živog povijesnog grada: fizički spomenički fond ostaje očuvan, dok zajednica koja mu je davala svakodnevni smisao gotovo nestaje. Kotor stoga nije samo preopterećen turizmom; on je izložen procesu duboke socijalne, funkcionalne i demografske deautentifikacije.
Sa gubitkom autohtonog stanovništva, Kotor je izgubio svoj genius loci, autentični ritam života, lokalni govor i socijalnu koheziju i sto je najgore, došlo je do prekida međugeneracijskog kontinuiteta i prenosšnja kulkturne baštine sa generacije na generaciju, odnosno do demografskog diskontinuiteta povijesne gradske zajednice.A kada demografski diskontinuitet traje dovoljno dugo, on postaje socijalni i kulturni problem:Nestaje svakodnevni govor. Nestaju susjedski odnosi. Nestaje prenošenje obiteljskih i gradskih sjećanja. Nestaju obrasci korišćenja prostora. Nestaje sposobnost grada da nove stanovnike integriše u postojeću urbanu kulturu.To je trenutak u kojem depopulacija degradira autentičnost i identitet grada
- Komercijalna gentrifikacija i slom tradicionalne privrede
Odlazak lokalnog stanovništva direktno je izmijenio funkcionalnu anatomiju prostora. Nekadašnji samoodrživi sistem koji je servisirao svakodnevni život građana kroz tradicionalne zanate i osnovne servisne djelatnosti u potpunosti je kapitulirao pred naletom turističke monokulture.
U procesu agresivne komercijalne gentrifikacije, privatni stambeni prostori i višegeneracijske obiteljske kuće transformisani su u boutique hotele, hostele i apartmane. Prizemlja povijesnih palaca okupirale su suvenirnice sa jeftinom, uvezenom robom kao i ugostiteljski objekti fokusirani na jednodnevne izletnike. Rezultat je ekstremna sezonalnost: tokom ljeta grad pati od fizičke preopterećenosti, dok zimi, uslijed nedostatka lokalne potrošačke baze, preko 70% objekata zatvara vrata, pretvarajući grad u sablasno, mrtvo prostranstvo zatvorenih izloga.
Turistička gentrifikacija je proces u kojem se povijesni grad ili gradsko naselje, pod pritiskom turizma i rasta vrijednosti nekretnina, postepeno prilagođava privremenim posjetiocima, turistima, umjesto stalnim stanovnicima. Posljedica nije samo promjena izgleda grada, nego promjena njegove demografske, ekonomske i funkcionalne strukture. Gentrifikacija nastaje kada turistička potražnja počne mijenjati vlasničku, stambenu, poslovnu i socijalnu strukturu grada i potiskivati funkcije potrebne stalnom stanovništvu.
U povijesnom gradu Kotoru, posljedice su posebno ozbiljne. Ne nestaju samo stanovnici nego i ono što je vezano za njihovo prisustvo: lokalne prodavnice, zanati, susjedski odnosi, svakodnevno korišćenje trgova, obiteljsko stanovanje, lokalni govor, običaji i međugeneracijsko prenošenje urbane kulture. Zato turistička gentrifikacija postaje više problem zaštite nematerijalne kulturne baštine, nego samo socijalne politike.
Ovaj bi se proces mogao prikazati vrlo jednostavnim lancem:
rast broja turista → rast turističke vrijednosti prostora → rast cijena nekretnina i zakupnina → stan postaje profitabilniji kao apartman nego kao mjesto stalnog stanovanja → poslovni prostor postaje profitabilniji kao restoran ili suvenirnica nego kao prodavnica za stanovnike → tradicionalne djelatnosti nestaju → svakodnevni život postaje sve teži → stanovnici odlaze → oslobođeni prostori ponovo ulaze u turističku funkciju.
Tako nastaje povratna sprega: što je manje stanovnika, grad se lakše prilagođava turistima; što je više prilagođen turistima, postaje manje pogodan za stanovnike.
- 3. Turistička monokulturizacija, grad restoran – grad suvenirnica
Funkcionalna raznovrsnost jedan je od osnovnih uslova održivog povijesnog grada.
Kotor je nekada imao trgovine prehrambenim proizvodima, zanate, administrativne službe, obrazovne i kulturne institucije, porodične stanove i čitav spektar funkcija neophodnih za svakodnevni život, a danas je tržište unutar zidina dominantno usmjereno prema potrošnji turista.Takva transformacija može se opisati kao turistička monokulturizacija.
Monokultura je problem zato što sistem postaje zavisan od samo jedne ekonomske funkcije.
povijesni grad više nije: stanovanje + trgovina + administracija + kultura + zanatstvo + obrazovanje + turizam, nego se sve više svodi na: turizam + turisticko ugostiteljstvo + turistička trgovina + turisticki kratkoročni smještaj.
Takav grad ekonomski može izgledati veoma aktivan, samo sto urbana aktivnost nije isto što i urbani život.
Komercijalna transformacija nije ograničena samo na zgrade.Ona zahvata i javni prostor.Pjace i ulice povijesnog Kotora tradicionalno su bili prostori komunikacije, susreta, ceremonija, dječje igre, susjedstva i spontanog društvenog života.Danas su dijelovi tih prostora sve više podređeni ugostiteljskim sadržajima.Postavljanje stolova i terasa na pjacama nije samo estetsko pitanje.Kada komercijalno korišćenje postane dominantno, javni prostor, de facto, postaje poluprivatiziran.
Građanin koji ne konzumira postaje sekundarni korisnik sopstvene pjace.Time se još jednom mijenja osnovna hijerarhija povijesnog grada: prostor koji je tradicionalno pripadao zajednici postaje prostor ekonomske eksploatacije.
- Institucionalni vakuum: život bez Urbanističkog projekta
Iako je krovnim Prostornim planom Crne Gore i Zakonom o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora eksplicitno predviđena obaveza izrade Urbanističkog projekta (UP) za povijesni grad unutar zidina, ovaj ključni provedbeni dokument do danas nije izrađen, posljednji je usvojen davne 1987 godine.
U odsustvu UP-a koji bi zakonski definisao zone namjene površina i postavio jasne makro limite (npr. maksimalni dozvoljeni procenat suvenirnica i ugostiteljskih objekata na određenoj pjaci), prostor je prepušten stihiji slobodnog tržišta. Umesto trajnog planskog dokumenta, ključni regulator života postao je opštinski Program privremenih objekata. Budući da je ovaj program podložan cikličnim političkim lobiranjima, on generiše vizuelni i funkcionalni haos: nekontrolisanu namjenu prostora, neprohodnost ulica od ugostiteljskih terasa, neadekvatne materijale, neonska osvetljenja i ozbiljno narušavanje protivpožarnih i seizmičkih evakuacionih puteva.
Menadžment plan koji se trenutno radi pod pokroviteljstvom UNESCO-a ne može zamijeniti Urbanistički projekat. Kao strateški akt, Menadžment plan daje samo opšte preporuke, ali nema pravnu snagu i detaljnost na mikro-nivou potrebnu da bi inspekcijski organi sankcionisali devastaciju prostora i prenamjenu djelatnosti.Menadžment plan bi trebao da bude ustav, a Urbanistički projekat zakon koji bi detaljno regulirao procese u gradu.
Menadzment plan i Urbanisticki projekat trebali bi da da odgovor na kljucna pitanja
Koliko stanovnika želimo unutar zidina?
Koliko stanova smije biti pretvoreno u turistički smještaj?
Koje tradicionalne i javne funkcije moraju ostati u gradu?
Koliko turista grad može dnevno primiti?
Koliki dio pjaca smije biti zauzet ugostiteljskim terasama?
Kako će se riješiti dostava?
Kako ce se urediti javni prevoz?
Kako ce se ostvariri veza grada i mora?
Kako ce se rijesiti pristup tvrđavi?
Kakva treba da bude uloga Luke Kotor?
Kako urediti odnos sa kontaktnom zonaom?
I najvažnije: Kako treba da izgleda i funkcionira povijesni Kotor za dvadeset ili pedeset godina?
Bez odgovora na ova pitanja, grad se ne planira.Njime se samo upravlja od slučaja do slučaja, a to će se desiti i sa Menadžment planom ako ga ne bude pratio i Urbanistički projekat.Kotoru hitno treba integrirani plan upravljanja.Zašto vlast nije donijela UP mnogo ranije? Zato da bi mogla lakše da upravlja haosom u povijesnom gradu!
Upravo je zato značajna činjenica da je Komitet za svjetsku baštinu 2025. zatražio zaustavljanje daljih odobrenja novih gradnji i razvojnih projekata dok se planski, pravni i zaštitni instrumenti ne usklade, te izričito tražio uključivanje kumulativnih procjena uticaja, zaštitnih zona i indikatora monitoringa. Odluka iz 2026. još jasnije traži završetak Heritage Protection Study, odnosno reviziju Menadzment plana i sistematsku procjenu kumulativnih uticaja razvoja na Outstanding Universal Value područja. Time je UNESCO praktično potvrdio da je glavni problem Kotora sistem upravljanja prostorom.
- Uticaj masovnog kruzerskog i izletnickog turizma na Kotor – turbo turizam
Kotor je jedan od najposjećenijih gradova u Crnoj Gori i značajna turistička destinacija na Jadranu. Zahvaljujući svom bogatom kulturno-istorijskom nasljeđu, očuvanom Starom gradu i jedinstvenom položaju u Kotorskom zalivu, Kotor privlači veliki broj turista iz cijelog svijeta. Iako masovni turizam donosi značajne ekonomske koristi, njegov masovni razvoj ima i brojne negativne posljedice na grad, stanovništvo i životnu sredinu.
Poseban problem predstavlja veliki broj kruzera i autobusa koji tokom ljetnje sezone svakodnevno pristižu u grad. U kratkom vremenskom periodu hiljade turista ulaze u Stari grad, stvarajući velike gužve na uskim ulicama i pjacama. Prostor koji je nekada bio mjesto svakodnevnog života stanovnika sve više se pretvara u turističku pozornicu prilagođenu potrebama turista.
Masovni turbo turizam utiče i na društvenu strukturu grada. Mnogi stanovi u Starom gradu pretvoreni su u apartmane za kratkoročni najam, dok se broj stalnih stanovnika smanjuje. Tradicionalne zanatske radnje i lokalne prodavnice ustupaju mjesto suvenirnicama, restoranima i turističkim sadržajima. Na taj način Kotor postepeno gubi dio svoje autentične svakodnevice. Grad koji je u svakom pogledu, preko dvije hiljade godina bio svekoliki centar Boke Kotorske, postao je hrana za parazite.Za državu, za opštinu, za Luku i sve one koji ga iskorištavaju, svi su se oni zakačili pijavicama za grad i isisavaju mu život.I kao svakom parazitu nije iim stalo za domaćina, važno je da oni dobro žive, pa, dok traje, traje
Pritisak turbo turizma osjeća se i na infrastrukturi, životnoj sredini i kulturnim spomenicima. Veliki broj posjetilaca povećava opterećenje na saobraćaj, komunalne usluge i istorijske objekte, čije očuvanje zahtijeva stalna ulaganja i pažljivo upravljanje.
Turboturizam je oblik masovnog turizma koji maksimalizira broj posjetilaca, potrošnju i kratkoročni prihod, dok potrebe stalnog stanovništva, nosivi kapacitet prostora, kulturni pejzaž i dugoročna održivost grada postaju sekundarne. Kada hiljade ljudi u nekoliko sati uđu u mali srednjovjekovni grad, oni ne stvaraju samo gužvu.Mijenjaju ekonomiju i socijalnu sliku grada.
Zaključno, masovni turbo urizam ima značajan uticaj na Kotor. Iako predstavlja važan pokretač ekonomskog razvoja, njegovi negativni efekti zahtijevaju pažljivo planiranje i primjenu principa održivog turizma. Samo uspostavljanjem ravnoteže između ekonomskih interesa, zaštite kulturnog nasljeđa i potreba lokalnog stanovništva moguće je očuvati jedinstveni identitet Kotora za buduće generacije
- Luka Kotor kao generator prostornog kaveza – grad zbog luke ili luka zbog grada
Jedan od najočitijih konflikata savremenog Kotora jeste odnos grada i luke.Današnja Luka Kotor svoju ekonomsku vrijednost duguje upravo povijesnom gradu.Kruzeri ne dolaze u Kotor zato što ovdje postoji luka.Dolaze zato što ovdje postoji grad Kotor. Zato bi logičan odnos morao biti: luka služi gradu.Međutim, razvoj kruzerske infrastrukture često stvara suprotan utisak ,da se grad mora prilagođavati potrebama luke.
Posebna tačka pritiska na grad jeste djelovanje Luke Kotor.U potrazi za kratkoročnim finansijskim rekordima (preko 600 kruzera i 750.000 putnika godišnje), menadžment Luke sprovodi infrastrukturne odluke koje direktno ugrožavaju gradsko jezgro.
Opština Kotor je 2025. objavila postupak procjene uticaja za izgradnju pilona, „dolfina“, kao produzenja operativne obale, za privez velikih putničkih brodova, megakruzera uz postojeću operativnu obalu Luke Kotor. Na javnoj tribini projekat je obrazložen kao infrastruktura za siguran prihvat velikih mega putničkih brodova. Međutim, pitanje nije da li Luka treba da bude bezbjedna.Naravno da treba.Ali pitanja od suštinskog urbanističkog značaja glase:
Da li uopšte vezivati kruzere za rivu? Da li se kapacitet luke treba prilagođavati kapacitetu grada ili se kapacitet grada mora prilagoditi ambicijama Luke? Da li povećavanje lučkog kapaciteta istovremeno povećava pritisak na povijesno jezgro preko njegove održive granice?
Odgovor je da, svakako da povecava pritisak. Zato, stvarna mjera kruzerskog turizma u Kotoru mora biti: Koliko posjetilaca grad može primiti, a da pri tome ostane grad za svoje stanovnike?
U raspravama o kruzing turizmu često se nosivost destinacije svodi na pitanje fizičke gužve.Medjutim, nosivi kapacitet povijesnog grada mora uključivati najmanje četiri dimenzije: prostornu, infrastrukturnu, kulturnu i socijalnu.Grad može fizički primiti nekoliko hiljada ljudi.Ali ako njihovo prisustvo istovremeno onemogućava normalno kretanje stanovnika, mijenja strukturu trgovine, u suvenirnice i restorane, podstiče konverziju stanova, u hotele, hostele i aprtmane, povećava buku, zauzima javni prostor zauzimanjem pjaca i potiskuje svakodnevne funkcije, onda je jasno da je socijalni nosivi kapacitet već prekoračen.
Zato se održivost kruzerskog turizma ne može mjeriti samo brojem putnika.Mora se mjeriti i njegovim kumulativnim učinkom na život grada.
Osim toga, zbog vezivanja kruzera na rivi, građani Kotora ostali su u žičanom kavezu bez pristupa moru, jer je fizički ograđen veliki dio rive kao i Luža sa Lučkom kapetanijom kao carinski terminal. Kako se granična kontrola putnika sa brodova obavlja ili na rivi, čime je dio rive sa Lučkom kapetanijom postao granični prelaz, ili na samom vezu, gdje rigorozni međunarodni ISPS kod (antiteroristički bezbjednosni propis) zahtijevaju također perimetarsku zaštitu lučkog prostora, Luka Kotor je ovaj problem riješila najagresivnijim metodom, postavljanjem fiksnih, trajno invazivnih metalnih rešetki i ogradnih tranzena. Ovim je presječana povijesna vezu grada sa morem, dok je fiksni carinski terminal na samoj rivi pretvorio Lužu u sterilni, ograđeni granični pojas.
Luka Kotor je y prošloj godini imala poslovni prihod od 6,92 miliona eura, a neto dobit je bila 1,09 milona eura od koje dio ulaže u gore navedene aktivnosti i isplatu dividendi, dok su investicije u ublažavanje negativnih uticaja na grad minimalne, bolje reći, nula!
Shvatajući ovo, najnovija UNESCO odluka iz 2026. upravo traži izradu Sustainable Tourism Management Plan-a, uključujući i razmatranje alternativa pristajanju kruzera u kotorskom zalivu i izmiještanje granične kao i ISPS kontrole sa rive.
Zaključak: Kako osloboditi zarobljeni grad?
Kotor je danas funkcionalno i demografski zarobljen između agresivnih zahteva turističkog tržišta kapitala i nemoći lokalnih i državnih institucija da sprovedu sopstvene zakone. Za spas grada nisu potrebne višemilionske investicije u novu infrastrukturu, već hitna primjena pametnih i fleksibilnih politickih, ekonomskih i konzervatorskih rešenja:
- Konačna izrada Menadzment plana I Urbanističkog projekta kao integralnog Sistema upravljanja, koji bi zaštitili preostale stambene zone i subvencionisali povratak stanovnistva i servisnih djelatnosti u grad. Plan upravljanja trebalo bi da uvede mjerljive ciljeve: povećanje stalnog stanovništva, povećanje broja porodica sa djecom, očuvanje stanova za dugoročno stanovanje, vraćanje svakodnevne trgovine, javnih i administrativnih funkcija, zanata, obrazovnih sadržaja i kulturnih aktivnosti koje nijesu prvenstveno namijenjene turistima.
Drugim riječima, cilj ne treba da bude vraćanje nekadašnjeg Kotora.To niti je moguće niti bi bilo poželjno.Cilj treba da bude obnova urbane ravnoteže između: stanovnika, kulturnog nasljeđa, ekonomije i turizma.
- Smanjenje broja kruzera
- Zabrana vezivanja kruzera na rivi i njihovo potpuno izmještanje na vanjska sidrišta, uz tenderski prevoz i uvođenje digitalnih slotova (satnica) kako bi se sprečili talasi gužvi.
- Uvođenje koncepta „nevidljive bezbednosti“ po uzoru na grčke otoke gde se trajne metalne ograde na rivi menjaju mobilnim barijerama i urbanim mobilijarom, oslobađajući rivu građanima čim brodovi isplove, a pristanista izmjestaju van povijesnih jezgara.
- Potpuno odustajanje od žičare do San Đovanija i preusmeravanje na održive alternative, poput eko-sanacije austrijske pješačke staze kroz zaleđe u Špiljarima.
Kotor mora hitno odlučiti da li želi da ostane autentičan, živ mediteranski grad koji upravlja svojim razvojem, ili će do kraja kapitulirati kao turistima prenapučeni zabavni park, ograđen u zidinama bez sopstvenog stanovništva.
Kriza Kotora 2026. godine ne može se opisati samo jednim pojmom.
To je istovremeno demografska, socijalna, funkcionalna, urbanistička i upravljačka kriza.
Najugroženije kulturno dobro Kotora danas je sam grad kao oblik života!
A njegovo očuvanje zahtijeva promjenu osnovne paradigme:
ne prilagođavati grad turizmu, nego turizam gradu.
Ne razvijati Luku uprkos gradu, nego u funkciji grada.
Ne planirati pojedinačne projekte, nego planirati Kotor.
Tek kada se ta hijerarhija ponovo uspostavi, Kotor može prestati biti zarobljeni grad.
Kotor još nije izgubio svoje zidine.Nije izgubio katedralu.Nije izgubio pjace.Nije izgubio palace.Ali je izgubio veliki dio svog stanovništva.Izgubio je dio tradicionalnih funkcija.Izgubio je dio svakodnevne ekonomije.Izgubio je dio neposrednog odnosa sa morem.i sve više gubi sposobnost da sam određuje mjeru turizma kojoj će služiti.
Zato je Kotor danas zarobljeni grad.
Zarobljen je između zaštite i eksploatacije.Između potreba stanovnika i potreba turista. Između kruzera i stanovnika.Između grada i luke.Između kulturnog dobra i turističkog proizvoda.Između uskih zidina i sve većeg broja posjetilaca.Između pojedinačnih investicija i odsustva jedinstvenog urbanističkog projekta.
Zarobljen je i sopstvenim ekonomskim uspjehom.Što više turizma ostvaruje, više prostora postaje turističko.Što više prostora postaje turističko, manje je pogodan za stalno stanovanje.Što je manje stanovnika, slabiji je njihov politički i društveni uticaj.Što je njihov uticaj slabiji, lakše se grad još više prilagođava turizmu.
To je zatvoreni krug.
Zbog svega toga, Kotor se može posmatrati kao „zarobljeni grad“ – grad koji je ekonomski vezan za turizam, ali istovremeno suočen s njegovim negativnim posljedicama. Izazov budućnosti nije u smanjenju značaja turizma, već u pronalaženju ravnoteže između turističkog razvoja, očuvanja kulturnog nasljeđa i kvaliteta života lokalnog stanovništva. Samo održivim upravljanjem moguće je sačuvati autentični identitet Kotora i spriječiti da njegova najveća vrijednost postane njegova najveća prijetnja
Najveća opasnost nije da će Kotor jednog dana nestati.Može se dogoditi nešto paradoksalnije: Da ostane savršeno vidljiv.Da sve njegove palace budu restaurirane.Da pjace budu pune.Da kruzeri svakodnevno dovode hiljade ljudi.Da fotografije grada obiđu cijeli svijet.A da u njemu gotovo niko više stvarno ne živi.
Ali ostalo bi pitanje važnije od svih ostalih:
Da li je grad u kojem je turistima omogućeno gotovo sve, a stanovnicima gotovo nista, još uvijek grad?
Odgovor na to pitanje određivaće sudbinu grada Kotora u XXI stoljeću.
/Aleksandar Dender/
