Danas se navršava se 850-ta godina od posvete kotorske katedrale Svetog Tripuna. Ona svojom drevnošću i pokretnim umjetničkim fondom kojega čine predmeti nastali u vremenskom rasponu od IV. do XX. stoljeća, predstavlja najznačajniji i najviše istraživani spomenik sakralne arhitekture na tlu današnje Crne Gore.
Dan njene posvete 19.jun, označava u najvećoj mjeri i dan završetka njene izgradnje, koja je započela 1124. godine.
O toj posveti imamo i primarni izvor u prigodnoj diplomi na pergameni koju je sastavio kotorski biskup Maio, koji je bio glavni posvetitelj. Original ovog dokumenta danas se čuva u arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, pod signaturom D-I-2. Za presliku ovoga dokumenta zahvaljujemo akademiku Radoslavu Tomiću. Dokument je pisan latinskim jezikom, karolinškom goticom. Donosimo ga i transkribiranoj verziji s razriješenim abrevijaturama i prijevodom, uz manje korekcije već objavljenih radova na ovu temu, ne ulazeći u diplomatičku i paleografsku analizu istoga. Osim ovog ključnog dokumenta za dataciju kotorske katedrale podsjećamo da je sačuvan i obrednik prema kojemu je bila obavljena posveta katedrale. On se danas čuva u Sankt Petersburgu, a datiran je s 1090. godinom te je pripadao kotorskom biskupu Grimoaldu. Na njega je 1983. godine skrenuo pažnju naučne javnosti kanadski znanstvenik Richard Francis Gyug (The Lectionary and Pontifical of Kotor).
Glavna proslava ovoga jubileja biće 17. septembra. Svečano liturgijsko slavlje predslavit će uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup i metropolita zagrebački.
Don Anton Belan
Diplome o posveti katedrale:
Prevod:
+ Ja, biskup Maio, izjavljujem da sam dvanaeste godine moga biskupovanja s mojom subraćom biskupom albanskim Lazarom, biskupom drivatskim Martinom i biskupom ulcinjskim Ivanom, posvetio crkvu svetoga Tripuna naše biskupije sa tri oltara u zajedništvu s opatima Mihovilom, opatom svetog Ivana, Petrom, opatom svetih Srđa i Baka, Ivanom, opatom svetoga Spasa barskog, Petrom, opatom svetog Mihovila kotorskog, Tripunom, opatom svete Marije budvanske, Petrom, opatom svetoga Petra, Ivanom, opatom svetoga Jurja i Jurjem, opatom svetoga Spasa albanskog. Glavni oltar posvetio sam ja, Maio, u čast svetoga Tripuna i svetih mučenika Prima i Felicijana. Drugi oltar s lijeve strane posvetio je našom voljom i dopuštenjem Lazar, biskup arbanski, u čast Blažene Djevice Marije i svete Nevine dječice. Desni oltar našom voljom i dopuštenjem posvetio je Ivan, biskup ulcinjski u čast svetih apostola i svetih mučenika Ivana i Pavla. Godine utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista 1166. indikcije XIII julijskih kalenda, dok se na papinskoj stolici nalazio papa Aleksandar, carevao vrlo pobožni i uvijek pobjednik Emanuel, a namjesnikom Dalmacije i Duklje bio gospodin Izanak koji je istoj posveti dobrovoljno i blagonaklono prisustvovao. U Kotoru je bio prior Vito. Prisustvovao je i Petar, izabrani biskup svački te Andrija, prior arbanaski s cijelim građanstvom.
