„Evo stižu ribari!“- uz osmijeh se, spustivši dvogled kojim je do tada posmatrao horizont sjeverno od svog admiralskog broda – moderne oklopnjače „Re d`Italia“, svojim najbližim saradnicima obratio italijanski admiral, grof Karlo Pelion de Persano. U susret moćnoj floti pod Persanovom komandom koja je već više od 24 sata opsjedala ostrvo Vis, tog 20.jula 1866 godine rano ujutro, punom parom plovila je mnogo manja, slabije naoružana i tehnički inferiornija austro-ugarska ratna flota. U odbranu Visa koji samo što nije bio pao u ruke Italijana, stizala je gotovo kompletna austro-ugarska mornarica, predvodjena mladim i energičnim kontraadmiralom, grofom Vilhelmom fon Tegethofom, jednim od najvećih austro-ugarskih pomorskih heroja i taktičara. Na njegovom admiralskom brodu, oklopnjači „Erzherzog Ferdinand Max“, komandant je bio kapetan bojnog broda Maksimilijan Daublebski fon Šternek. Upravo je taj čovjek, nekoliko decenija kasnije, na obali Tivatskog zaliva u Krašićima, podigao crkvu koja je danas živo svjedočanstvo i poveznica ovog kraja sa najvećom pomorskim bojem na Jadranu – Viškom bitkom, čija se 150-ta godišnjica navršava u srijedu.
Ključni trenutak bitke desio se kada je Šternek u žaru borbe, oklopljeni pramac svog broda usmjerio na italijansku oklopnjaču i komandni brod “Re d Italia” i u maniru bitaka koje su vodili antički i srednjevjekovni pomorci, vozeći svom snagom, udario italijanski brod. Oštri podvodni dio pramca austrijske oklopnjače zario se u trup “Re d Italia” i napravio veliku rupu, pa je italijanski brod potonuo za samo par minuta uz velike ljudske žrtve. Ubrzo su Austrijanci potopili i italijansku oklopnjaču “Palestro”, pa su se Persanovi brodovi u neredu povukli sa bojišta, a Tegethof odnio pobjedu koja je uništila snove Italijana o zauzimanju istočne obale Jadrana. Zbog svojeg herojstva u bici kod Visa, Šternek biva odlikovan ordenom viteškog krsta Reda Marije Terezije, jednim od najvećih austrijskih priznanja.
U istoriji ratovanja na moru Viška bitka ostala je zabilježna kao prvi u svijetu direktan sukob tada novih, metalnih oklopljenih brodova, pogonjenih strojevima na paru. Prethodno su se ratovi na moru vodili drvenim jedrenjacima kojih je na austrougarskoj strani bilo dosta i 1866 kod Visa. Ta bitka, osim što je bila ogroman tehnološki korak napred u vođenju rata na moru, bila je od presudne važnosti za istoriju istočne obele Jadrana onakvu kakvu je poznajemo danas. Da je ishod ove bitke u kojoj su pobijedili Austrijanci bio drugačiji, cijeli Jadran bi postao „Italijanski zaliv“, a obala koju su naseljavali južnoslovenski narodi, postala bi dio Italije. Spomen na ovaj istorijski događaj od prije 150 godina, na obali u starom dijelu naselja Krašići kod Tivta, čuva mjesna crkva Bokeških mučenika.
Naime, njen ktitor je bio tadašnji admiral Maksimilijan Daublebski fon Šternek koji je 1883. preuzeo dužnost komandanta Carske i Kraljevske Ratne mornarice Austro.Ugarske, a 1889. je u Tivtu podigao novi pomorski Arsenal kao okosnicu buduće velike austro.ugarake ratne baze u zalivu Boke. Osim čisto vojnih objekata, admiral se brinuo se i za zdravlje duhovno i tjelesno, svojih podredjenih pa je tako pored ostaloga, Šternek bio i inicijator gradnje velikog Mornaričkog, danas Gradskog parka u Tivtu- jedne od najvećih i najbogatijih botaničkih bašti na Jadranu, a lično je finansirao gradnju nove crkve posvećene Bokeljskim mučenicima u Krašićima. Publicista i istraživač bokeljske prošlosti Vasko Kostić piše da su Krašići bili prvobitno planirana lokacija za izgradnju Arsenala, te je crkva Bokeljskih mučenika ovdje izgrađena kao izraz potrebe da taj brodograđevni kompleks ima svog patrona – odnosno sveca zaštitnika, a crkva se ujedno koristi za vjerske obrede radnika.
Nakon što je 1889. tadašnja Općina Tivat jednoglasno mornarici poklonila zemlju za izgradnju Arsenala u Tivtu izmedju rtova Seljanovo i Pakovo, odustalo se od izgradnje brodogradilišta u Krašićima, ali je tamo ostala nova crkva čija je izgradnja bila u već podmakloj fazi. Odlukom admirala Šterneka crkva je posvećena maloj braći-ranohrišćanskim bokeljskim mučenicima Petru, Andriji i Lovrijencu, a konačno je završenatek 1901. Karakteriše je vrlo lijep mermerni reljef iznad portala širine 140 i visine 85 centimetara sa predstavom iz pomorske bitke kod Visa- momentom potonuća oklopnjače “Re d Italia” nakon sudara sa Šternekovim brodom. Uz to, uklesan je i tekst na latinskom jeziku čiji prevod glasi: “Ovaj hram, posvećen svetim mučenicima Petru, Andriji i Lovru, brigom i nastojanjem preuzvišenog slobodnog barona Maksimilijana Daublebskog fon Šterneka, pobjednika nad komandnim brodom “Re d Italia”, vrhovnog zapovjednika preslavne austro-ugarske pomorske flote, godine Gospodnje 1897, nad temeljima je uzdignut”. Šternek neće doživjeti da vidi kraj izgradnje svog zavještanja u Krašićima jer je umro 5.decembra iste godine. Crkvu je završio njegov nasljednik na mjestu komandanta Ratne mornarice Austro-Ugarske, admiral Herman fon Spaun, i ona je posvećena 1901 godine.
Malo ljudi u Tivtu i Boki znaju za priču koja stoji iza male i skladne kamene crkve u Krašićima, a reljef i natpis na njenom pročelju podsjećaju na herojstvo učesnika Viške bitke 1866 – one “ribare” kako ih je prezrivo nazvao italijanski admiral Persano, aludirajući na činjenicu da su preko 80 posto posada austro-ugraksih brodova kod Visa prije 150 godina, činili pripadnici južnoslovenskih naroda – naši ljudi iz Istre, Like, Dalmacije i Boke Kotorske.
Među njima najviše se istakao Prčanjanin, kapetan fregate Marko Florio koji je komandovao drvenom parnom korvetom „Erzherzog Friedrich“. Korveta je u bici pretrpjela brojne pogotke italijanskih topova, a jedna teška granata je brod probila ispod vodene linije. Uprkos teškim oštećenjima i opasnom prodoru vode u brod, Florio je “Erzherzog Friedricha” zadržao u borbi, ne prestajući da iz svojih slabijih topova manjeg dometa, granatama zasipa neprijatelja. Zanimljivo je da je kao kormilar na Tegethofovom brodu pod zapovjedništvom Šterneka, tada službovao i Dobroćanin Đuro Dabinović, čiji je potomak Slavko Dabinović danas bibliotekar Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru.
Njima i brojnim drugim Bokeljima i ostalima sa istočne obale Jadrana, “ljudima od čelika na brodovima od drveta” što su se 20.jula 1866 borili pod Visom, u zavičaju jedini spomenik je reljef i posveta nad ulaznim vratima crkve Bokeških mučenika u Krašićima.
