Ove godine navršava se 100-ta obljetnica potonuća za nekoliko povijesno važnih olupina u Jadranu.
Ako se samo malo vratimo u povijest, onu bližu pa ju spojimo s ronjenjem, uvidjet ćete da je 2018. godina izuzetno bitna za ronjenje u Hrvatskoj.
Upravo ove godine smo u prilici obilježavati stote obljetnice potonuća nekih zaista posebnih lokacija brodoloma u hrvatskom Jadranu. Već ste uspjeli izračunati, radi se o kraju Prvog svjetskog rata i burnim događajima na Jadranskom moru koji su iznjedrili neke od impozantnih olupina koje privlače sve veći i veći broj ronilaca.
1918. godina je u ratno – pomorskom smislu bila burna, ne samo na Jadranu, nego i šire i na veliku žalost tadašnjih kapetana i admirala, a na istovremenu radost današnjih zaljubljenika u olupine i pomorsku povijest.
Među njima su i neke od najznačajnijih olupina poput Szent Istvana te Cesare Rossarola pa zatim olupina Euterpe na Pagu i ona Pelagose južno od Malog Lošinja. Tu je i jedna od tajnovitijih na Jadranu, Peloro na Lastovu. Uz ove sve vrlo važne stote obljetnice potonuća ovih olupina, ove godine se zajedno s njima poklapa i pedesetogodišnjica stradanja možda najposjećenije olupine na Jadranu, one Peltastisa na otoku Krku.
Ova godina tako protječe u mnogim više ili manje razvikanim manifestacijama obilježavanja potonuća nekih od ovih olupina. Tako je, vezano za Szent Istvana, već obavljeno mnogo memorijalno – istraživačkih ekspedicija, ponajviše u svibnju i lipnju. Ekspedicijska ronjenja su bila organizirana uz nadzor Ministarstva kulture RH i u njima su sudjelovali sljednici Austro–Ugarske monarhije pa su tako ronile i hrvatske i mađarske i austrijske ekipe ronilaca, svaka s nekim novim značajnijim nalazima i novim rezultatima.
Eto, samo jedan mali detalj za naše čitatelje, zub vremena je debelo počeo nagrizati strukturu broda pa su u zadnjim godinama propale neke pregradne stijene na brodu čime je omogućen olakšani ulazak u neke dijelove. Time se došlo do novih nalaza sitnih artefakata i brodskog inventara pa će se strogo kontrolirana istraživanja nesumnjivo nastaviti.
Slično je i s ostalim “stogodišnjacima” u Jadranu, a i “pedesetogodišnjem Grku” obilježena je obljetnica potonuća.
