“Glas na sceni ima moć, ima da nešto poruči i to treba koristiti u vaspitanju I obrazovanju djece, samo nije baš često da se koristi na pravi način, ali evo mi se trudimo, kaže za Boka News Danica Rajković, glumica, profesorka na Fakultetu dramskih umjetnosti Cetinje, pedagoškinja u školama glume u Podgorici i Kotoru. Ona je briljirala u tandemu sa Slavišom Grubišom u predstavi „Trema: predstava za vježbanje teških situacija“ Dramskog studija „Prazan prostor“ i Centra za kulturu Danilovgrad“, koju je kroz procesni rad režirala Marija Backović, dok dramaturgiju potpisuje Ilija Gajević.
Djeca na otvorenoj sceni Pjace od Kina bez daha su pratila glumce koji su im svojom iskričavom, dinamičnom igrom u potpunosti zaokupili pažnju na temu snalaženja u teškim situacijama kao što su upis u školu, vakcinacija, zaljubljivanje, kad zatreperi srce, grlo se osuši, a glas se izgubi… Kroz svoju igru glumci su poučili publiku da se ”i samopouzdanje trenira, da postoji ekspert za tremu, i tremaroši svih vrsta, i da postoji recept kako prevazići znojenje dlanova, udarac komete i… strah..od ljubavi“. Ta pažnja prisutnih nadahnula je i glumce da daju svojih sto posto.
-Ne moramo da “snimimo očima”, ali možemo da čujemo i da osjetimo u vazduhu tu pozitivnu energiju u smislu da su nas djeca pratila netremice, nisu se mrdalai, bila su vrlo pažljiva, reagovala su na prave stvari. Ovdje sam već 15 godina, obožavam da igram u Kotoru, za ovu publiku, obožavam ovu djecu, koja su toliko iskrena. Učestvovala su s osmijesima, nekim uzdasima, reakcijama, pogledima. Samo kad bacim pogled dok igram “anfas”, vidim da gledaju i ne trepću i to je meni baš važno, kaže Danica Rajković i dodaje da je, radeći na predstavi i sama osjetila neku vrstu olakšanja, jer je otkrila i dobila neka mala uputstva što raditi kad dođemo u neke teške situacije, a sada ista dijeli sa publikom.
-Uvijek kažem, mora da se vježba dok ne bude onako koliko ti želiš, što god je to, nekako sebe izložiti tome što više, kako bi se spremno susreo s tim u životu. Ne kažu džabe da treba strahu pogledati u oči. Pored toga, to su neki strahovi od očekivanja, od toga kako će neko da nas procijeni i ocijeni, kako će ko da kaže, što će da kaže za nas. I to je prirodno, ali nekako ovom predstavnom pokušavamo da djecu više ohrabimo da se sobom budu “na ti”. I onda će biti sasvim u redu što god neko kaže, ističe glumica.
Danica i ove godine radi u organizaciju i u protokolu 33. KFPD, uz koji je sazrijevala kao umjetnica, a sada kroz glumu, zajedno sa Slavišom, ima mogućnost da pedagoški utiče na najmlađe.
-To je baš važno – ako se vi postavite u tu situaciju da ste vi ti koji osjećate isto što i djeca, onda ste im nekako bliži. Treba ih posmatrati jednakima sebi, jer je to jedini način, poručuje Rajković.
/M.D.P./
/Foto: M.D.P./
