oka
Koliko puta ste ušli na vrata od Gurdića i polako nogu pred nogu, prošli ulicom do pjace Škaljarske, pa poslije sv.Josipa skrenuli na lijevo pa na desno i došli do sv. Marije Koleđate a onda izašli na vrata od Škurde prema Tabačini a da niste bili svjesni da gazite najstariju povijest grada Kotora, Zanatsku ulicu ili Artiđanu, koju od 1945, od kada i počinje povijest Kotora, zovemo i ulica 29. novembra.
Zanatska ulica u Kotoru koja se proteže u pravcu sjever-jug, ispod brda San Giovanni, jedna je od najstarijih, ako ne i najstarija ulica u Kotoru, sasvim sigurno još iz doba vladavine Rima na ovim prostorima kao jedina kopnena, obalska, veza između Budve i Dubrovnika, što potvrđuju i nalazi kamene plastike iz tog perioda nađeni prilikom arheoloških iskopavanja u ulici.
Sasvim je bilo logično da su se u toj glavnoj gradskoj arteriji koja je povezivala južna vrata sa sjevernim formirale brojne zanatske radnje, ova svojevrsna Via Pubblica bila je glavna ulica za poslovanje i trgovinu koju je grad obavljao sa zaleđem, dok je vezu sa morem Kotor ostvarivao preko zapadnih vrata, nazvanih Vrata od mora ili Porta Marina. Radionice u ulici koje su bile u isto vrijeme i radnje u kojima se prodavala roba, imale su prepoznatljiva vrata- izlog, takozvana „vrata na koljeno“, neku vrstu povezanih vrata i prozora, koja se i danas mogu vidjeti u prizemljima kotorskih kuća. Preko izloga zanatlije su reklamirale svoju robu i ostvarivale komunikaciju sa ulicom, a često su na nadvratnicima ili dovratnicima od kamena klesali simbole svojih zanata.Bili su zastupljeni brojni zanati, izrađivalo se sve što je u to doba bilo neophodno za život, hrana, odjeća, creve, bječve, koža, poznate su bile zlatarske, klesarske, slikarske, kovačke i mnoge druge radionice, pa i apoteke, apotekar se u notarskim spisima spominje već 1326 godine.
U ulici su ostali sačuvani i danas vidni ostaci najranijih graditeljskih stilova jer je ovaj dio grada uz brdo San Giovanni u seizmičkom smislu bio i najstabilniji, tako da se i grad razvijao, odnosno širio od brda prema moru.Sačuvano je i nekoliko stambenih zgrada iz perioda romanike i gotike, koje nam svjedoče o načinu gradnje i organizaciji života u ranom periodu kotorske komune. O značaju ove ulice govori i činjenica da su se uz nju nalazilo čak 15 crkava i tri samostana, od kojih je do danas sačuvano 6, među njima i četiri kotorske romaničke crkve, Sv. Tripun, Sv. Marija Koleđata, Sv. Pavle i Sv.Ana.Pored crkava, duž ulice sačuvano je i nekoliko značajnih palata, moćna struktura nekadašnjeg zatvora, kompleks mletačke bolnice koji je danas pretvoren u Kulturni centar, kao i kasarna uz bastion Gurdić.
Kako već idete nogu pred nogu, osvrnite se malo i obratite pažnju i na neke detalje.Kad uđete u grad sa južne strane prolazite kroz Vrata od Gurdića, sastavljena od tri pojasa vrata iz raznih perioda, najmlađi građen u XVIII st. sa pokretnim mostom čiji mehanizam sa balotama se još vidi (1) zatim srednji, romanički, sa najstarijim kotorskim vratima iz XIII st.(2), tu pogledajte na oviru vrata mali križ sa desne strane koji je davno uklesao neki Kotoranin i vrata bastiona Gurdić izgrađenog 1470. godine (3)Intersantan je otvor prema Gurdiću sa kamenim konzolama koje su vjerovatno držale platformu preko koje se barkama dostavljala roba u grad.(4)
Iza posljednjih, trećih vrata na bastionu Gurdić ispod svoda, sa lijeve strane vidi se zazidan prozor u obliku lunete i vrata kao i dio gotičkog zida, najvjerovatnije ostaci crkve Sv. Marije od mosta o kojoj smo ranije govorili. Sa desne strane poslije svoda nalazi se velika žuta kuća, zgrada mletačke kasarne sagrađene za artiljerijsku posadu 1765.godine za vrijeme providura Pietra Mikielija.(6)U zgradu se ulazilo preko paradne skalinade koje je istovremeno služila, kao jedna od desetak skala duž ulice, za ulaz na bedeme, isto kao i skala preko puta kojom se možete popeti na bastion Gurdić, doduše ponekad uz svađu, jer tamošnja stanarka misli da je bastion njen.Malo napred, proći ćete ispod volta iz perioda romanike sa zgradom iznad njega.Eto vam primjer kako su pametni Kotorani dolazili do neophodnog stambenog prostora prostim zasvođenjem ulice.(7)
Poslije volta dolazimo do pjacete Sv. Franja i istoimene crkve sa samostanom i klaustrom.Popnite se do klaustra gdje je sad restoran i poledajte dvorište sa kamenim lukovima i stubovima prenesenim sa stare crkve sv. Franja na Šuranju zadužbine Jelene Anžujske iz 1268 godine, a koja je uništene 1657. godine kako ne bi postala uporište Turcima koji su opsijedli grad.(8)Kada uđete podignite pogled i na zidu preko puta ulaza vidjećete reljef sa prikazom jagnjeta i godinom osvećenja crkve 1695.(9)Na pročelju crkve nalazi se reljef sa prikazom razapetog Krista takođe prenesen iz stare crkve, a interesantan je i zvonik koji nema bazu već se oslanja na zidove crkve i samostana.(10). U prizemlju samostana prema ulici vide se ostaci srednjevjekovnih prodavnica sa vratima na koljeno, a na jednom lučnom nadvratniku možete vidjeti uklesanu bječvu kao reklamu prodavnice, koja je proizvodila i prodavala bječve.(11)
Izneđu pjacete Sv. Franja i pjace Škaljarske, nalazi se nekoliko važnih zgrada i palata. Sa lijeve strane je zgrada mletačke bolnice sagrađene 1769 godine na mjestu stare bolnice, sadašnji Centar za kulturu.(12)Prilikom gradnje bolnice, uništene su dvije stare kotorske crkve, Sv. Ivan di Portella iz XIII st. i Sv.Marko iz XIV st., a prilikom kasnijih arheoloških iskopavanja nađeni su mnogobrojni ostaci kamene plastike iz rimskog perioda.Nešto napred u ulici, sa desne strane, nalazi se zgrada sa zasvedenim prolazom i petom skalinadom za bedeme gdje je živio naš Stevo Puro.Obratite pažnju, na zidu svoda sa desne strane vidi se intresantan primjer preplitanja graditeljskih stilova, odnosno zazidana romanička vrata sa srpastim lukom iz XIII st, koja su zatim stotinak godina poslije, prema novoj modi u gradnji, naknadno prerađena u gotičkom stilu sa prelomljenim lukom.(13)Malo dalje, takođe sa desne strane nalazi se još jedna palata Bizanti, sadašnji hostel i kad podignete glavu vidjećete ispod balkona na II spratu jako lijepo isklesan grb plemićke familije Bizanti.(14)U nastavku ulice je i palata Vrakjen, koju čine zgrade br. 285, 290, 291 i 292 pored koje je i šesta skalinada koje vodi na tvrđavu San Giovanni.(15)
Evo nas i na pjaci Škaljarskoj ili Pjaci od salate koja je ime je dobila po Škaljaricama koje su tu prodavale verduru.U ovom obliku pjaca je nastala pedesetih godina prošlog stoljeća kada je srušena zgrada koja je postojala na mjestu sadašnje tarace kafe bara Perper..Na mjestu sadašnje tarace konobe Skala Santa, nalazila se crkva Sv. Jeronima izgrađena u XV st., srušena početkom XIX st.Na dnu pjace vidjećete baroknu palatu Vrakjen izuzetna zbog sačuvanog eksterijera i naročito enterijera.(17).Milorad Pavić napisao je dvije lijepe kotorske priče o palati.
Sa pjace Škaljarske počinje jedna od dvije glavne skalinade, sedma po redu od Gurdića, koja vodi u Kaštio, do tvrđave San Đovani, naša sveta skala, Skala Santa, koja je dobila naziv po procesijama koje su nekad svake subote išle do crkve Gospe od zdravlja u čast odbrane Perasta od Turaka(20).Skala je bila poznata i po Nani Delamodi koja je živjela u zgradi poviše Perpera, zatim i po pjaceti Trentatre ispred kuće Brajaka koja je dobila ime po talijanskoj obitelji koja je tu stanovala, a naravno i po tome što je tu i moja stara kuća, posljednja kuća prije ulaska na bedeme. U svakom slučaju, ovo je veoma stara skala, na početku skale na zgradi br. 301, vidni su ostaci romaničkih prozora i vrata iz XIII st., (21)Obratite pažnju, malo napred, na kantunu do sv. Tripuna nalazi se veoma stara zgrada br. 311, rijedak primjer sačuvane romaničke insule, stambene zgrade perioda XII-XIII st.(22) Tipična kotorska srednjevjekovna kuća bila je uska zbog nedostatka građevinskog prostora, uglavnom dvospratna, organizovana po vertikali, tako da je u prizemlju bila radionica ili prodavnica, na I spratu dnevni boravak, na II spratu spavaće sobe, dok se u obično potkrovlju nalazili kuhinja i klozet.
Dalje sa lijeve strane, nalazi se katedrala Sv. Tripuna, romanička crkva osvećena 1166. godine o kojoj sve znamo. Prema ulici su okrenute apside sa prelijepom triforom na centralnoj apsidi (23), fra Vita Kotoranin graditelj Dečana kopirao je ovu triforu na crkvi u Dečanima.
Dva koraka napred je crkva Sv. Pavla sagrađena u izvornom obliku 1263.godine, a proširena tokom XVI st.o kojoj smo već govorili (24)Ispod one strme skale kojim se ulazi u crkvu nalazi se arkosolij, zasveden prostor sa ostacima fresaka, sa grobovima ktitora crkve, Pavla Barija i njegove žene Dobre, (25), a u samoj crkvi je ćelija u kojoj je boravila isposnica blažena Ozana kotorska.(26)Izgleda da je zid prema ulici ostatak kuće ktitora Pavla Barija, jer iz arhivskih dokumenata saznajemo da mu je kuća bila odmah pored crkve.Ne obraćajte pažnju na onu skalameriju od lifta ispred crkve i tako nikad ne radi.
Na pjaci Sv. Josipa ili za kotorsku mulariju na pjaci od Hajduka sa lijeve strane nalazi se zgrada bivšeg kotorskog nahodišta koje se u Kotoru pominje već 1516. godine, dok je u ovom obliku obnovljena 1769. godine kako se vidi na kamenoj ploči ispod mletačkog lava.(28)Žene koje nisu bile u stanju da podižu djecu ostavljale bi ih noću u korpu koju bi časne sestre spuštale sa prozora i dalje se brinule o njima.Dakle Kotor je imao svoju Bijelu 400 godina ranije.Sa desne strane nalazi se crkva Sv. Josipa sagrađena 1631. godine o kojoj smo već govorili, a dalje u ulici na zgradama mogu se vidjeti ostaci graditeljskih stilova iz starijih epoha, kao što je zgrada br. 412, jedna od rijetkih sačuvanih romaničkih insula, (30) ili zgrada br. 411 sa ostacima gotike.(31) U zgradi br. 402, nalazio se ženski samostan Sv. Križa koji su početkom XIX st. Francuzi preselili u crkvu Gospe od Anđela na Pjaci od kina.(32)Važno je napomenuti da su se u ulici za vrijeme Austrugarske nalazile i dvije javne kuće i to za vojnike u zgradi br. 413 i za civile u zgradi br. 409.Tradicija kaže da je u srednjem vijeku u Kotoru postojala javna kuća u blizini česme Karampana, koja je nazvana prema Ca’ Rampana poznatoj javnoj kući koja je u Veneciji postojala još od XIV st.
Šetamo dalje i na dnu ulice koja skreće po uglom od 90 stepeni nalazi se i romanička crkva Sv. Ana iz XIII st. o kojoj smo takođe već govorili.Interesantan podatak je da su se, između crkve Sv. Josipa i Sv. Marije Koleđate nalazile još četiri kotorske crkve, Sv. Benedikt iz XIV st, iza crkve sv. Josipa, Sv. Antun opat iz XV st., iza samostana Sv. Križa (zgrada 402),Sv. Katarina iz XV st, uz ulicu Via Regis koja vodi na tvrđavu San Giovanni.i crkva sv. Marije Magdalene, ispod crkve sv. Josipa.
Evo nas na pjaci od drva ili pjaci Sv. Marije Koleđate, o crkvi Sv. Marije Koleđate već sve znamo.Na pjaci odmah pored ulaza na bedeme nalazi se palata Grubonja interesantna po tome što se na fasadi nalazi mermerni reljef sa prikazom “memento mori“ (sjeti se smrti), simbola koji je vjerovatno pripadao nekoj od kotorskih apoteka, prva se pominje već 1326. godine.(36) U centru reljefa je lobanja okružena sa mišem (koji glođe drvo života), zmijama koje simboliziraju podzemni svijet, kornjačom kao simbolom univerzuma i posrednikom između neba i zemlje i salamanderom koji se često povezuje sa Kristom zbog svoje sposobnosti uskrsnuća.Iznad reljefa nalazi se kristogram (IHS) koji aludira na triumf Krista nad smrću.(37). Kako smo već rekli, sa sjeverne strane plate Grubonja nalazi se drugi glavni ulaz ulaz i skala za tvrđavu gdje vam takođe naplaćuju ulaz ako niste Kotorani i moram da kažem da je puno napornija od Skale Sante sve dok se dvije skale ne susretnu na položaju sv. Josip ili Maloj poljani.poviše grada.Iznad ulaza, oslonjen jednom stranom na palatu, vidjećete barokni luk od opeka sa volutama na kojem je postavljen medaljon sa likom krilatog lava Svetog Marka, godinom izgradnje 1760, i latinskim natpisom: Regia munitae rupis via (glavni put za tvrđavu u brdu) (38).
I evo nas na kraju Zanatske ulice, idemo prema Tabačini, kroz Sjeverna vrata ili Vrata od Škurde. Vrata su sagrađena 1540. godine, u spomen na neuspjeli napad turskog admirala Hajrudina Barbarosse kada su Mlečani i Kotorani bodreni od strane Blažene Ozane, zajednički odbranili grad od Turaka.Pogledajte, sa lijeve strane nalazi se stražarnica za čuvare koja je sada zatvorena rešetkama jer je služila kao pišariola, a ispod svoda još se nalazi drvena koturača oko koje se namotavao lanac za podizanje mosta koji se sada teško može podići jer je betoniran.Ako nećete na Tabačinu skrenite lijevo pored crkve u ulicu prema pjaci sv. Luke, ali o njoj ćemo slijedeći put.
Piše Aleksandar Saša Dender
