Jubilarne 25. Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti (HAPS) zbog pandemije corona virusa i zabrane masovnih okupljanja ove godine će umjesto pozorišnih predstava, publici ( slušaocima) predstaviti radio drame.
“HAPS – MIGRACIJE pod motom MALO POJAČAJ RADIO u vaše domove unosi drugačiji, ali kvalitetan kulturni sadržaj – RADIO DRAME. Najsloženija forma radijskog stvaralaštva, sadržaj za maštovite i kreativne”, saopštili su organizatori Hercegnovsko pozorište i JUK Herceg fest.
“Migracije – biramo i kao ključnu riječ ovogodišnje selekcije koja poziva na borbu protiv pravog problema koji suštinski ugrožava i Evropu i svijet. Virus Korona, epidemiolozi bi rekli Covid 19, učinio je da svi budemo u ulozi migranata, bili toga svjesni ili ne. Migriramo iz prostora javnosti u prostor intimnosti, iz stvarnosti u viralnost, iz prostora kulture u prostor medija… Filozofi bi, možda, rekli – migriramo iz prostora u vrijeme… A u vremenu, migriramo između medija, utopljeni u vizuelna zadovoljstva agresivnog ekrana: filma, televizije, telefona…” pojasnio je selector ovogodišnjeg HAPS-a Vuk Vuković.
Čime ste se rukovodili birajući radio drame za ovogodišnji HAPS?
Selekcija se ove godine odvijala kontra svim produkcionim standardima, dakle ad hoc. To nije nešto čemu bilo ko u selekciji ili produkciji može da se raduje, ali uprkos takvim okolnostima, koje su iste za sve koji djeluju u kulturi, mislim da smo uspjeli da pripremimo dobar program. U trenucima kada smo mi zaključani u nacionalne okvire, važno da je težimo internacionalnim sadržajima, i budemo u kontaktu s drugim kulturama. Poveznica je, stoga, konceptualna – kako mi migriramo iz prostora javnosti u prostor intimnosti, tako radio-drame migriraju iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Uz radio drame iz Crne Gore, siguran sam da ćemo biti dobri domaćini, bez političkih ili etičkih eufemizama koji su prisutni u diskursu o migracija. Zato smo i naslovili ovogodišnji HAPS –migracije.
Da li je bilo teško napraviti selekciju i da li je bilo spremnosti onih kojima ste se obratili da vam ustupe pravo emitovanja njihovih radio drama?
Ako se uzme u obzir situacija u kojoj smo se svi našli, a posebno javne institucije, komunikacija i saradnja sa nacionalnim javnim emiterima iz regiona, kao i umjetničkim fakultetima i akademijama je – odlična. Moja želja je bila da se pokaže raznovrsnost radiofonskog izraza, pa ćemo imati priliku da čujemo klasične radio-drame, ali i dječije i eksperimentalne radiofonske forme, kao i matematička istraživanja zvuka.
Kakva je danas produkcija radio drama u regionu ? A u Crnoj Gori ? Šta su najčešće teme?
Bilo bi teško tematski odrediti savremenu radio-dramsku produkciju, a s druge strane, vrlo je lako naći tematske poveznice sa filmom, televizijom i pozorištem u regionu. Meni to govori da umjetnički izraz nije u potpunosti određem medijem, već je samo kanal za umjetničku produkciju, prozor kroz koji savremeni umjetnici kanališu svoju inspiraciju i svoj pogled na svijet. Hrvatski radio i Radio Beograd imaju dugu tradiciju ovakve vrste angažmana, a za pohvalu je što Radio Crne Gore obnavlja radio-dramsku produkciju i ona, u kvalitetu, ne zaostaje za bilo kojom drugom. Pitanje je da li smo mi, kao publika, iznjegovali naš ukus, kao što jesmo kada je riječ o pozorištu, filmu, televiziji…
Da li se izraz radio drame promijenio u odnosu na onaj od prije nekoliko decenija? U kom pravcu su išle te promjene?
Tehnika i tehnologija su dosta izmijenile i programski koncept medija danas, pa samim tim i radiofonska ostvarenja. Mediji ne postoje zasebno, već samo u relaciji jednih sa drugima – to je davnašnja teza iz teorije medija – a može se primjeniti i na radio: radiofonski stvaraoci su danas skloniji tome da eksperimentišu – i sa tekstom, i sa govorom, sa efektima, šumovima, tišinom… Igranje izražajnim sredstvima daje nam prostor za nove forme, ali i za novi sadržaj.
Koliko su danas slušane radio drame? U javnosti one nemaju čak ni približan publicitet kao pozorišne predstave ili filmovi-
Mi rijetko dobijamo empirijski uvid u ovu vrstu podataka. Kada je riječ o pozorišnim predstava ili filmovima, te podatke je lakše skupiti – sa blagajni, iz bioskopa, od zavoda za statistiku ili broja internet pregleda putem sadržaja koje dobijamo na zahtjev.
I odnos publike je drugačiji kada gledaju pozorišnu predstavu i slušaju radio dramu (predstavu najčešće gledamo u društvu, radio dramu sami). Napravite neku paralelu..
Pozorišna predstava ili film su gotova djela, radio-dramu dovršavamo u našoj glavi, vizualizujemo ono što čujemo. Meni se dopada ideja da radio-dramu vole da slušaju maštovitiji ljudi, spremni da dopune, dorade, domisle ili domaštaju ono što čuju… Na taj način, nismo samo nijemi posmatrači sadržaja, već aktivni sudionici u produkciji.
Da li bi HAPS u svom program I ubuduće mogao da ima segment radio drama?
Ne treba zaboraviti da je HAPS, otpočetka, smotra pozorišnih svečanosti i mjesto neposrednog susreta publike i glumaca. Radio-dramska forma je drugačija i ovogodišnji eksperiment može samo da ukaže na potrebu pokretanja posebnog festivala ili manifestacije koja će prikazivati medijsku produkciju i biti prilagođena jeziku radiju, ali zašto da ne, i televizije i novih, digitalnih medija. Mislim da takva manifestacija nedostaje našim prostorima i ovo je bio podsticaj za početak pregovora sa kolegama iz regiona.
/S.Kosić/
