Prethodni saziv mjesne uprave ostavio je skoro 30 hiljada eura i sada u kasi MZ Muo ima ukupno 57. 300 eura, a sa toliko novca mi smo najbogatija mjesna zajednica u Crnoj Gori, kaže za Dan, Milorad Mišo Krivokapić, predsjednik MZ.
Mještani su napravili rivu i trebalo bi da imamo prioritet za koncesiju, da nam luka šalje manje brodove, da njima ide 70, a nama 30 odsto zarade, da se zaposle dvojica mještana, ali ukoliko se luka privatizuje, to ne dolazi u obzir – kaže Krivokapić
Mjesna zajednica Muo, poznata po tradicionalnom ribarskom naselju, nadovezuje se odmah na Kotor i proteže se duž tri kilometra. Mjesto sa centralnom crkvom „Pomoćnica kršćana“ i župnom kućom, jednom prodavnicom, hotelom „Sind“, ima oko hiljadu stanovnika.. Staro jezgro sa kamenim kućama i palatama uz obalu poslednjih godina je modernizovano izgradnjom cijelih apartmanskih naselja, novih kuća koje se izdižu ka brdu, što je uticalo na izgradnju nove infrastrukture, ali i na strukturu stanovnika naseljavanjem stranaca.
– Kasa mjesne zajednice je puna para, što Muljanima daje mogućnost da prvenstveno riješe tri goruće potrebe-sanaciju rive, probijanje puta do groblja i asfaltiranje sporednog puta – kaže Milorad Mišo Krivokapić, koji je već godinu dana predsjednik MZ.
On naglašava da je prethodni saziv mjesne uprave ostavio skoro 30 hiljada eura i sada u kasi MZ ima ukupno 57. 300 eura.
– Sa toliko novca u kasi mi smo najbogatija MZ u Crnoj Gori. To je novac zarađen od naknade za vez jahti i najvećim dijelom starog vojnog broda, koji je šest godina stajao uz muljansku rivu i na kraju je završio u staro gvožđe- ističe Krivokapić i naglašava da je MZ prioritet da asfaltira put dužine oko 800 metara od palaca Ramadanovića (starog magacina) do kuće Đura Perovića.
– Veliko naselje je nastalo gore, puno novih zgrada, teren je već je pokošen, snimljen i ta cesta treba da počne da se sređuje ovih dana. Treba da probijemo i put do mjesnog groblja kod crkve Sv. Damjana i Kuzme (oko 800 metara), jer je postojeći kameni put rađen u vrijeme Austrije, njime mogu samo pješaci i problem je kada treba neko da se sahrani. U toj crkvi se čuvaju mošti Blaženog Gracije, zaštitnika mjesta. Takođe, prioritet ima i sanacija pristaništa na rivi čiji vanjski dio ima pet pukotina. Unutrašnji mandrać rezervisan je za mještane, a taj vanjski uzeće Morsko dobro, sa kojim ugovaramo popravku – objašnjava Krivokapić, i dodaje da će uskoro biti raspisana koncesija za muljansku rivu.
– Mjesna zajednica Muo namjerava da uzme tu koncesiju zajedno sa Lukom Kotor, ali tu moramo biti oprezni u slučaju da se Luka privatizuje, da nam ne bi i ovo ovdje „obrijali“. Mjesna zajednica je učestvovala u rekonstrukciji Rive, a mještani su je i napravili-trebalo bi da imamo prioritet za koncesiju – da se ljeti vežu jahte, da nam Luka šalje manje brodove, da njima ide 70 odsto, a nama 30 odsto zarade, da se zaposle dvojica mještana. Ukoliko se Luka privatizuje, to ne dolazi u obzir – izričit je Krivokapić.
Prije par godina kroz Muo je sprovedena nova kanalizacija, koja već funkcioniše. Međutim, izgradnjom prelivne septičke jame, pored drvoreda palmi na samoj rivi, mještani su uskraćeni za cjelovitost prostora za okupljanje, ribarske fešte, a djeca za igru.
Tokom postavljanja pumpne stanice bila je raskopana cijela riva, a izvođači radova obećali su da će sve vratiti u prvobitno stanje i onda je malo ko od mještana vodio računa šta će se desiti. Kad su završili, ovo su na kraju „skrpili“ i oduzeli nam ovaj dio rive. Muo ima puno djece i omladine koji nemaju gdje da se igraju i druže nego na rivi. I mi stariji smo ovdje odrastali, igrali se, feštali, riva je nama ono što je drugima gradski park, najstarija i najduža riva u Boki kotorskoj. Projektanti kanalizacije su nam oduzeli dio nje – kaže mještanka Zdenka Janković.
Po riječima Miša Krivokapića, riva je izgubila veliku površinu, preko 30 metra kvadratnih.
– Sad je ova ograda sa septičkom jamom ruglo rive i mi tražimo da ona makne (kao na Peluzicu), ili da naprave neku terasu iznad. Razgovarali smo o tome sa bivšom predsjednicom opštine Marijom Ćatović, ali nismo uspjeli da se dogovorimo, sada ćemo ponovo da razgovaramo sa novom predsjednikom Aleksandrom Stjepčevićem. Pored toga, nisu se sva domaćinstva priključila na kanalizacioni sistem, neka jesu, druga nisu, uglavnom, svima se uz račun za vodu naplaćuje i kanalizacija, bez obzira da li je koriste ili ne. Neprijatni mirisi se i dalje osjećaju, pogotovu ljeti – kaže Krivokapić.
Spor sa „Sindom“
Mjesna zajednica otvorila je novi prostor u kome se mještani druže igrajući stoni tenis, šah, karte, a mladima su kupili kompjutere, pa i na taj način provode slobodno vrijeme, kako ne bi morali da radi toga putuju do Kotora. U prizemlju hotela „Sind“ MZ ima dio prostora, ali ga ne koristi pošto je to predmet sudskog spora.
– Zgrada sadašnjeg hotela „Sind“ nekad je bila vlasništvo MZ, a pošto je zakon u međuvremenu izmijenjen, sadašnji vlasnik, Savez sindikata Crne Gore je u sudskom sporu sa MZ – četiri apartmana napravljeni su nelegalno ispod stepeništa, postignuto je sudsko poravnanje, oni će pripasti opštini, ali se ugovor sa Sindikatom neće raskidati. Mjesna zajednica ima pravo na jednu prostoriju, ali su nam umjesto nje ustupili drugu prostoriju na korišćenje (bivši omladinski klub). Tražićemo tu prostoriju, iako je neuslovna, puna vlage – kaže Krivokapić.
Ribara sve manje
Tradicionalno ribarsko mjesto ne bi bilo to da svakog dana po neki ribar na ponti ispred kuće ne razvlači mreže, sređuje barku.
Muo danas ima sve manje ribara, jedan od njih sam i ja, imam družinu zajedno sa Gracijom Necmeckal, drugu družinu vodi Zdravko Kaluđerović, treću Dragan Srdoč. Prava ribara se ne poštuju- loše je što stavljaju tegove za bove za privez jahti, nabacalo se kamenja, šuta u more, to najviše smeta kada ribari izvlače mreže. Napravljeno je dosta novih ponti, ali one ne smetaju ribarima, koliko bove. Pokrenuli smo akciju da se to raščisti, uključio se i Srđan Dragomanović, menadžer opštine Kotor, ali, nažalost, ribara je svakim danom sve manje – kaže Krivokapić.