– Stoga je nužno pristupiti adaptaciji, proširenju postojećih prostora i rasterećenju postojećih kapaciteta – navode u izvještaju.
U jednom slučaju zaštitnik je ustanovio da se slučajevi nasilja među pacijentima u bolnici dešavaju i da su neprihvatljivi.
– “Ispitivanje postojanja slučajeva nasilja među pacijentima, kao i odgovora osoblja na to nasilje veoma je važno za ocjenu postojanja zlostavljanja u ustanovi, zbog toga što izostanak reakcije osoblja može predstavljati podstrek zlostavljanja – ističe zaštitnik.
I pacijenti i osoblje nagovijestili su da povremeno dolazi do slučajeva nasilja među pacijentima, a u vezi sa nedovoljnim brojem zaposlenih.
– Obaveza države da brine o osobama smještenim u ustanovi uključuje obavezu njihove zaštite od ostalih pacijenata koji mogu da im naškode. Ovo zahtijeva odgovarajuće prisustvo osoblja sve vrijeme, uključujući i noću i vikendima. Osoblje treba da bude odgovarajuće obučeno i spremno da interveniše kada je to potrebno. Osoblje od samog prijema na liječenje pacijenta treba da obazrivo postupa prilikom rasporeda i smještaja pacijenta i donošenja odluke o miješanju pacijenata – navodi se u izvještaju.
Zaštitnik ukazuje da bilo koji vid nasilja između pacijenata u psihijatrijskim odjeljenjima predstavlja veliki problem, ne samo zbog potencijala za povrede pacijenata već i zbog kontraterapijskih efekata i mjera za sprečavanje nasilja.
– Nedovoljan broj osoblja i prisustvo eksternog privremenog osoblja predstavlja jedan od ključnih faktora koji može dovesti do ove pojave. Shodno tome, zaštitnik ocjenjuje da sve osobe koje rade sa pacijentima, a posebno zdravstveni radnici moraju obratiti pažnju na znakove koji upućuju na moguće predstojeće nasilje i preduzeti mjere, koje će svakom pacijentu osigurati poštovanje prava tokom boravka u bolnici – navodi se u izvještaju ombudsman.
U izvještaju se navodi da poseban problem predstavlja ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu zatvorenika.
– Imajući u vidu da se zdravstvena zaštita garantuje svim građanima, kao i da se, shodno važećim propisima, u zatvoru formiraju službe za zdravstvenu zaštitu, iste su dužne da redovno i sa pažnjom prate zdravstveno stanje lica lišenog slobode i da mu obezbijede pružanje zdravstvene zaštite kakvu bi to lice imalo da je na slobodi. U tom pogledu treba imati u vidu da je licu u zatvoru bitno smanjena lična inicijativa u obezbjeđivanju zdravstvene zaštite, te bi shodno tome službe za zdravstvenu zaštitu u zavodima trebalo da sa pojačanom pažnjom prate započete mjere liječenja. Trebalo bi da proaktivno kontaktiraju sa zdravstvenim ustanovama i službama van zavoda, a kako se ne bi propuštalo neophodno pružanje blagovremene zdravstvene zaštite, imajući u vidu da lice lišeno slobode nije u mogućnosti da ostvari neposredan kontakt sa zdravstvenim ustanovama van zatvora – kažu u izvještaju.
