Luka Kotor predstavlja najvažniji privredni subjekt Kotora i ne smijemo dozvoliti da se ostvari naum o njenoj prodaji.
Ponosan sam na rezultate koji je menadžment Luke Kotor, na čijem sam čelu bio, ostvario za samo dvije godine upravljanja.
Dobili smo prvenstvenu koncesiju koja se deset godina čekala, vratili pilotažu, dobili saglasnost UNESKO-a za sve investicije, ostvarili najbolji poslovni rezultat od kad postoji Luka Kotor i ostavili 3,2 miliona eura na računu DPS-SDP-SD upravi, koja nas je smijenila, da može bezbrižno da prebrodi krizu.
Na žalost, novi menadžment je postavio drugačije ciljeve. Udvarali su se Vladi Crne Gore donacijom NKT-u od 25.000 eura u vrijeme dok su radnicima smanjivali plate. Apsurdno je da Luka, koja je zatvorena za promet i time ostavljena bez prihoda donira toliku cifru, a „Voli“ u isto vrijeme ima utrostručen promet, a donira svega 10.000 eura.
Nova DPS-SDP-SD uprava podijelila je ogroman iznos dividende od dobiti koju smo im mi ostavili. Cilj je, očigledno, bio da se krpe rupe u budžetu Opštine, iako je logično i domaćinski bilo da se novac čuva za investicije i plaćanje tekućih troškova.
Imam razloga da sumnjam i to danas javno kažem – da neko svjesno i sa vrlo ciljanom namjerom unazađuje Luku Kotor kad god mu se pruži šansa. To su isti oni koji nisu željeli da se dobije koncesija, isti oni koji su željeli da obezvrijede i nekom jeftino prodaju Luku Kotor.
Ne mogu drugačije da objasnim ponašanje sadašnjeg menadžmenta bez kao ostvarivanje starog nauma – namjere da se nekom proda Luka Kotor, da neko od toga privatno zaradi, ali da Kotor zauvijek izgubi svoj najveći privredni subjekt i na taj način izgubi kontrolu nad vratima od grada.
Srećom izbori su brzo, pa neće još dugo biti u prilici da upropaštavaju ono što je urađeno.
Uprava DPS-SDP-SD je smatrala važnijim i hitnijim da prvih dva mjeseca nakon imenovanja provede u smjenjivanju naših kadrova, umjesto da je od njih učio kako se radi za dobro Luke Kotor.
Tvrdim da je naš menadžent ostao da bi se danas radovi na pilonu i drugoj fazi marinskog dijela već privodili kraju, a da bi radnici primali pune plate i imali osmišljen pun radni dan bez obzira na nedolazak brodova.
