Premda još nema službenih potvrda, sasvim je izvjesno kako su baš migranti ukrali vozilo ispred kuće obitelji Tonka Štake prošlog vikenda u Bačevu dolu. Osobe koje su ilegalno prešle državnu granicu s Crnom Gorom, najvjerojatnije sjeverno od Graničnog prijelaza Karasovići, ukrale su Opel Astru metalik sive boje registarskih oznaka DU-179-GK koja je nakon potrage putem društvenih mreža nađena na Bistrini, nedaleko graničnog prijelaza Zaton Doli.
UJEO IH POSKOK
Konavljani opravdano sumnjaju kako su izbjeglice ukradeno vozilo iskoristile za brži prelazak dubrovačkog dijela najjužnije županije, da bi ga potom ostavile na Bistrini i pješice nastavile put prema EU preko zaleđa Neuma. Na petu obljetnicu prvih migrantskih valova na tzv. balkanskoj ruti kroz Hrvatsku, zaputili smo se u Konavle, provjeriti kod mještana koliko je istine u pričama kako su ovog rujna imigranti ponovno intenzivirali naizvjesne pohode na Zapad.
Obišli smo Vodovađu, Bane i Vataje, sela koja su po prelasku granice došljacima prva ‘na udaru’. U Vodovađi se Lucija Prkoča Fiorović prisjetila kako je susrela troje mladih migranata, izgladnjelih i jadnih koji su u prolazu navratili do kuće njezina brata Pava u Paljem Brdu, ne znajući da je – policajac.
Mještani vele da su većina migranata zapravo Kosovari i Albanci, mnogo rjeđe Sirijci, Pakistanci, Afganistanci, Iranci, Kurdi…Tvrde kako u susjedstvu nema kuće iz koje netko nije, kroz povijest i iz raznih razloga, bježao prema Njemačkoj ili SAD. Tako je bilo u dioba Austrije i Kraljevine, ali i poslije Drugog svjetskog rata.
– Tako sad preko našeg tla i drugi bježe! – govori uvijek nasmijana kućanica Pave Miladin iz Bana, priča da izbjeglice nisu rijetke:
– Vidimo ih odrpane i nikakve, s ruksacima, uglavnom uvečer i pred jutro, najčešće negdje oko 22 sata. Kučki u selu glasno laju i vjerojatno ih je strah pa nas zaobilaze poviše sela. Ovi koji ipak prođu ne ukradu ništa, samo zamole vode ili prihvate smokvu – priča Pave a njezin suprug, umirovljeni transportni radnik Luko Miladin kaže da ih nije strah uljeza:
– Nisu agresivni i samo žele što prije dalje. Lani su dvojica iznemoglih molili pomoć: ujeo ih je poskok te su prebačeni u grad. Sjećam se, molili su da ih se ne prijavi policiji…Spašeni su u bolnici, ali su ih morali prijaviti!
Više kuća obitelji Trtoman nalaze se u osami Bana. Umirovljeni stolar Pero Trtoman priča da su viđali izbjeglice i tijekom korone. – Danju bi pješice prešli granicu i pritajili se pa u sumrak krenuli dalje. Samo zamole vode, ne i hranu. Za izbjeglice je ovo najprometniji dio Konavala i mnoge policija uhiti baš tu ili malo dalje. Dogodi se da uberu voćku, ali s mjerom, nikad previše!
ČUVARICA UNUKA
– Prije par dana je neki Albanac htio ići u Italiju. Molio je vode. Kako mu ne dati, ljudski je to? Razumio je hrvatski, a dok je pio, rekoh mu da “nema ti šanse ovuda doći do Italije, predaleko je”. Ne znam je li se vratio, ali se zamislio i krenuo putem kojim je došao. S pojavom korone ih je puno manje nego prije kad je to bilo masovno. Tad je najviše bilo Afganistanaca i Sirijaca. Policija bi ih uvijek otkrila i puno prije nego stignu do Bana. Ali, vazda je u ovim krajevima bilo, s ove ili one strane. Tako je i danas, a tko zna, možda nam je to sudbina i u budućnosti – nagađa Luko Trtoman, na što njegov sin dodaje:- Nekolicina ih je tražila da pozovemo taksi, da ih odveze “tamo gdje su sigurni”. Ali, rekli smo kako im takve usluge ne smijemo činiti pa su nastavili svojim putem. Kasnije smo čuli da su nedaleko sela ubrzo uhićeni.
Nedaleko njih, ispod šumice na obronku brda Čelopeci, građevinar Vlaho Trtoman kosi travnjak na igralištu koje je izgradio sinu Luku i kćeri Jeleni. Kad je ugasio kosilicu i dok se djeca vrte uz njegove noge ili veselo naguravaju, otac priča da izbjeglice osobno nije vidio, ali više puta jesu ukućani:- Oni ih, ipak, ne shvaćaju kao prijetnju osobnoj sigurnosti. Ali, noću sad moramo zaključavati vrata kuće!
Stotinjak metara istočno od kuće Trtomana dom je Kate Štake, majke vlasnika Opel Astre, ukradene u Bačevom dolu. Ispred kuće se veselo igraju mališani, jednom drugom do uha. Poslušno dovode baku koja, pravdajući se da više ne može dugo stajati na nogama, sjeda na zid dvorišta. Odmah se pohvalila:- Ja sam vam domaćica i hvala Bogu, čuvarica unuka- veselo govori i nastavlja:
SKREĆU IH NAMA?
– Pitate za izjeglice? S unukom Božom sam krenula u obližnju štalu nahraniti junicu. Iznenadila sam se kad sam na vratima vidjela crnca. Bio je visok i crn kao noć. Neću lagati, prepala sam se, ali se nasmiješio pa sam ga, vrteći rukom, upitala što radi, a on je držeći punjač mobitela u ruci, pokazao na stupove i žice od struje. Shvatila sam, htio je napuniti bateriju. Ispod koljena su mu bile krvave noge, kao od udaraca. Nisam ni pitala, samo je rekao: policija! Ipak, mislim da se ozlijedio bježeći kroz vrleti od policije koju sam viđela ispod naših kuća dok sam išla ka štali. Ne znam jesu li ga našli, ali sam susretala i grupe od 8 do 10 uglavnom mlađih ljudi kako se bez straha, danju kreću pored sela. Najviše prolaze dijelom koji zovemo “Koca” dalje prema Bjelotini. Ne znam zašto svi ovuda idu, k’o da ih Crnogorci iz BiH skreću ovamo? Sjećam se da sam kratko nakon Domovinskog rata po povratku iz izbjeglištva, vidjela četvoricu mladića kako se igraju: nešto su šutali, kao da je lopta. Nisu bili naši, odmah bi ih prepoznala. Nakon skoro pola sata su otišli. Možda su to bile prve izbjeglice, ne znam. A sada su, eto, mojem Tonku ukrali auto! Srećom, nisu ništa loše učinili pa ga može voziti – priča nam ljubazna domaćica, uz čije skute se vrtila sedmogodišnja unuka. Djevojčica je samo rekla:- Strah me da me ne ukradu!
Krećemo doma i u prolasku kroz Vataje Pave Bjeloš reče:- Nije me ničega strah! Noću ne lutam, ali vrata zaključavamo. Nisu više ona vremena, ne znaš tko je tko!
Vatajani pričaju da su učestali prolasci izbjeglica, opisuju neke crne k’o ugljen. No, nikoga ne diraju, a umirovljeni hrvatski ratni vojni invalid i Pavin sin Miho Bjeloš dodaje:- Bio sam šest godina u odori Hrvatske vojske, ranjen sam i od njih svim me više strah nekih domaćih ljudi. Da, kuću sad zaključavamo, a vadimo ih iz brave ključe automobila!
