Po prvi put nakon više decenija, sredozemna medvjedica (tuljan, Monachus monachus) je naselila jednu od pećina u Albaniji, dok je njeno prisustvo u proteklih deset godina zabilježeno i u susjednoj Hrvatskoj i Italiji. S toga, realna su očekivanja da ova vrsta ponovo bude prisutna u Crnoj Gori – kazala je Pobjedi Ksenija Medenica, diplomirani biolog u Centru za zaštitu i proučavanje ptica.
Ona je navela da više od polovine ove vrste živi u Sredozemnom moru, a neke jedinke se povremeno mogu vidjeti duž Jadranskog mora.
– Prisustvo vrste u Crnoj Gori dokumentovano je 70-ih godina prošlog vijeka. Posljednja jedinka za koju se znalo, ubijena je početkom 70-ih godina na području Herceg Novog, na sjeverozapadu poluostrva Luštica. Postoji jedna morska pećina koja je poznata kao Tuljanova pećina što ukazuje na to da je sredozemna medvjedica nekada naseljavala šire područje našeg primorja – kazala je Medenica.
Sredozemna medvjedica je najrjeđi tuljan na svijetu i najugroženiji morski sisar u Evropi. Prema Crvenoj listi IUCN-a (2015), smatra se ugroženom vrstom.
– Nekada je bila široko rasprostranjena u Sredozemlju, Crnom moru i na sjevernom dijelu Atlantika, ali je danas njen areal rasprostranjenosti veoma fragmentiran i čine ga tri do četiri izolovane populacije. Sredozemna medvjedica je zakonski zaštićena brojnim nacionalnim zakonima, regionalnim i međunarodnim ugovorima, kao i propisima Evropske unije. Prema pouzdanim procjenama, na svijetu je ostalo manje od 700 jedinki – ističe naša sagovornica.
Sredozemne medvjedice su nekada boravile na otvorenim plažama, dok danas koriste morske pećine koje imaju ulaz na površini mora i plažu u unutrašnjosti koju koriste za odmaranje i rađanje mladunaca.
– Rađanje mladunaca u pećinama nije idealno, jer se oni mogu odvojiti od majke. Na primjer, mogu se utopiti tokom oluje ili umrijeti od gladi bez majčine brige. Vjeruje se da je zauzimanje i prilagođavanje takvom staništu zapravo njihov odgovor na faktore koji ih ugrožavaju. Glavne prijetnje za opstanak ove vrste su: degradacija staništa, namjerno ubijanje i slučajno uplitanje u mreže za ribolov – objašnjava Medenica.
Većina morskih pećina koje koriste sredozemne medvjedice imaju niz zajedničkih geofizičkih karakteristika koje uključuju jedan ili više ulaza iznad ili ispod nivoa vode, ulazni hodnik, unutrašnji bazen i suvu površinu, odnosno unutrašnju plažu.
– Tim CZIP-a je u toku prošle i ove godine sproveo istraživanje morskih pećina sa ciljem prepoznavanja potencijalno najpogodinijih staništa za sredozemnu medvjedicu koje bi ova vrsta mogla korisiti za odmaranje i/ili rađanje mladih. Uzimajući u obzir činjenicu da u potrazi za hranom prelazi velike distance, ali i to što nam je njeno stanište u Albaniji relativno blizu, moguće je da će uskoro biti primijećena i u aktvatorijumu Crne Gore – kaže Medenica.
Teški do 315 kilograma i dugački do 2,4 metra
– Odrasli mužjaci imaju dužinu od 2,4 metra i težinu od približno 315 kilograma, dok odrasle ženke imaju dužinu od 2,0 do 2,4 metra i težinu od oko 300 kilograma. Muške i ženske jedinke se razlikuju po boji krzna. Ženke imaju boju krzna koja varira od smeđe-bež do sivo-srebrne sa svjetlijim nijansama na stomaku. Mužjaci su tamnosivi ili skoro crni sa izraženom bijelom „flekom“ na stomaku. Oblik bijelih fleka koje se nalaze na stomaku je jedinstven za svaku jedinku – objasnila je Medenica.
/Nada Kovačević/
