Više od četrdeset godina bavi se brodomodelarstvom, izrađuje makete, replike drvenih barki, gradi jedrenjake, ratne brodove, oživljava pomorsku tradiciju Boke, gradnju drvenih barki, Novljanin, zove se Eduardo Bigai.
Napravio je on i pet velikih drvenih pasara ističe sa ponosom.
„Cijeli život sam na moru, sve barke sam napravio da bi išao ribati. Ići pod osti ubiti malo ribe. Nema života bez ribe. Nekada nije bilo mesa, živio sam od ribe, na maslinovom ulju uz blitvu i raštan.
Ljubav prema moru barkama i brodovima usadio mi je otac koji je bio kapetan ribarske koče, porijeklom Italijan. U Boku je stigao sa ratnim vihorm Drugog svjetskog rata. Kao borac antifašističke divizije „Garibaldi“ ostao je u Herceg – Novom zasnovao porodicu sa mojom majkom, također italijankom iz okoline Barija, tu sam se rodio, imam porodicu i unuka“ – kaže za naš portal ovaj zaljubljenik u Boku, Herceg – Novi, more, brodove, barke…
Završio sam zanat za čamčara u brodogradilištu Bijela. Pošto nije bilo posla preorjentisao sam se na bravariju, limariju, vodoinstalacije… ali ljubav prema barkama je ostala.
Pravim makete najčešće ovih naših barki koje se mogu vidjeti u Boki Kotorskoj, ali pravim i španske galione, portugalske ratne brodove, bez nacrta samo sa fotografija koje preuzmem sa interneta.
Prošle godine nisam moga napraviti toliko maketa koliko su mi tražili, najveći interes je za ove naše tradicionalne bokeljske barke, pasare…
Za izradu jedne makete potrebno mu je destak dana, radim je isto kao veliku postavim korbe, madijere palubu. Imam svoju malu radionicu u kući u kojoj živim blizu tvrđave Forte Mare, tu nalazim svoj mir sa barkama, jer one su kao i ljudi, imaju dušu…
U Stolivu na već tradicionalnoj manifestaciji drvenih barki „Camellija Trophy“, naš sagovornik, Edo Bigai predstavio je svoju malu flotu. Organizatorima u znak zahvalnosti poklonio je maketu koja će krasti vitrine i podsjećati na vjekovnu tradiciju gradnje drvenih barki u Boki Kotorskoj.
