Programom “Hommage à Milan Milišić” u Kazalištu Marina Držića i otkrivanjem spomen-ploče u ulici u kojoj je poginuo u rodnoj kući u utorak je obilježena 30. godišnjica pogibije tog književnika i prevoditelja, prve civilne žrtve u napadu srpsko-crnogorskog agresora na Dubrovnik 5. oktobra 1991.
Spomen-ploču, koju je postavio Grad Dubrovnik, otkrile su zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić i Milišićeva supruga Jelena Trpković.
“Ponosna sam i zahvalna Gradu što je postavio ploču. To je velika stvar, ne samo zato što je Milišić Dubrovnik volio više od ičega. Ne znam osobu koja više voli grad nego Milan. Najprije grad pa onda svi mi. Volio je svaki kamen, dodirivao bi ga i mirisao, što se vidi i u njegovoj poeziji i tekstovima o Dubrovniku”, istaknula je Trpković.
Dodala je kako čin ima još veće značenje zbog velike nesnošljivosti koju je rat proizveo, a koja još uvijek vlada.
“Nadam se da je ovo jedan mali korak k razumijevanju ljudi. U toj ulici je i škola i nadam se da će ti mladi ljudi zastati pred njegovom spomen-pločom, a možda i uzeti knjigu u ruke, nešto pročitati i više voljeti svoj grad i ljude te postati bolji ljudi”, rekla je Trpković.
Milišićev prijatelj i suradnik Davor Mojaš izjavio je kako je Milišić važna osobnost hrvatske kulture i književnosti te bitna osoba dubrovačke kulturne scene.
“Uz njega je odrastala cijela jedna generacija nas novinara i onih koji smo sanjali književnost. Ostavio je važan trag i zaslužuje sve ovo. Milišića treba objavljivati, ali i još važnije – treba ga čitati. Volio je Dubrovnik jednako kao što je Dubrovnik volio njega. Ovako je pisao o Dubrovniku: ‘Lijepo kameno NE po kojem se izlijeva lava šiloka'”, rekao je Mojaš.
Milišićev prijatelj i suradnik Vedran Benić izjavio je kako ne želi da Milišić ostane trajno zapamćen samo kao prva civilna žrtva rata u Dubrovniku u Domovinskom ratu, nego bi ga se trebalo pamtiti i kao velikog umjetnika, pjesnika.
“Mnogo je dao Dubrovniku, neizmjerno ga je volio, i to kroz svoja djela govorio. Zadužio je Dubrovnik svojom umjetnošću, a ne tim nesretnim činom pogibije”, rekao je Benić.
U predvorju Kazališta predstavljena je izložba grafičko-pjesničkih mapa “Vrt bez dobi” i “Kad su golubovi umirali” na stihove Milana Milišića dubrovačkog slikara i grafičara Lukše Peka.
“Sjećanja su mi još svježa, kao da se jučer dogodilo. Besmislen rat, besmislena smrt. Mapa je bila naš zajednički početak i sami smo to tiskali. Milišić je volio grad, a mapa je o samom gradu. Motivi i pjesme o Dubrovniku. Kao prijatelji smo mnogo toga radili te imali i planove, ali nažalost je poginuo”, istaknuo je Peko.
Milišić je pisao poeziju, eseje, putopise, dramska djela i književne reportaže. Uređivao je omladinski list “Laus” i časopis “Dubrovnik” te radio kao kazališni dramaturg. Bio je član Društva hrvatskih književnika i hrvatskog PEN-a. Njemu u sjećanje u Čitaonici Narodne knjižnice Grad književnu večer održat će Društvo dubrovačkih pisaca i Dubrovačke knjižnice.
Godišnjica pogibije Milana Milišića obilježena je u sklopu programa u povodu 30. obljetnice herojske obrane Dubrovnika.
