U Izvještaju o stanju prostora Crne Gore za 2020. koji je pripremilo Ministarstvo ekoplogije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG), a usvojila Vlada na posljednjoj sjednici, nema niti jedne riječi o stanju najvrijednijeg prostornog i pritodnog resursa kojim raspolaže Crna Gora – njenog mora.
Ukupna dužina morske obale u Crnoj Gori je inače, 293,5 kilometara. Morski prostor Crne Gore se prostire na 2.540 km2, od čega 368 km2 su unutrašnje morske vode, dok 2.172 km2 čini teritorijalno more. Imajuči u vidu da se tzv. epikontinentalni pojas Crne Gore na Jadranskom moru proteže na 3.886 km2, ukupna površina mora kao najvrijednijeg prostsnog resura ove države, tek je nešto malo manja od pola površine ukupnog kopnenog dijela teritorije Crne Gore. Ako se međutim, pogleda način na koji se more tretira u godišnjem Izvještaju o stanju prostora Crne Gore za 2020., sasvim se opravdano nameće dileme da li je ova država uopšte svjesna koliko bogatsvo ima u činjenici što izlazi na more, te da li Crna Gora uopšte i zaslužuje da ima more.
Naime, sve što se odnosi na more, ministarstvo kojim rukovodi ministar dr Ratko Miutrović svelo je na objavljivanje nekoliko prililno nečitkih ilustracija i grafikona na kojima su prikazani nor. “vrijednost i ugroženost morskjh staništa”, pelagični i demerzalni resursi, njihova rasprostranjenost i ugroženost, vrijendost morskih predjela, fizičke promjene obale, otpad u moru i zagađenje mora. Sve iskazano je samo raznim bojama na prikazima cijele crnogoprske obale, ili samo zaliva Boke Kotorske, bez ama baš ijedne riječi objašnjenja ili sumiranja onoga što bi dotična ilustracija trebalo da pokaže. Jedini iozuzetak je poglavlje vezano za fizičke promjene na morskoj obali gdje je ilustracijama priključena i jedna tabela iz koje se koliko-toliko, mogu nazrijeti razmjere katastrofalnog odnosa države prema svom najvrijednijem resursu – moru i obali.
Iz te tabele se vidi da je je zaliv Boke Kotorske gradnjom i intervencijama čovjeka u prirodi, najugroženiji dio obale Crne Gore. Naime, od 123,9 kilometara dužine obalne linije unutar zaliva Boke, čak 86,01 kilometara je vještački izmijenjena obalna linija nastala gradnjom valobrana, obalnih zidova, ponti, lungo mare šetališta, obalnih cesti, luka i marina. Samo 37,8 kilometara obale Boke još uvijek je svom oriuginalnom, prirodnom stanju. Ostali segmenti obale Crnpogorskog primorja nisu Boki ni blizu po ovako velikom stepenu mijenjanja prirodne obale pod uticajem čovjeka jer se procenti učešća vještački izmijenjene obalne linije u njima kreću od samo 0,74% na obali Donjeg Grblja od Trašta do Platamuna, do maksimalnih 27,06 posto na potezu od Dobre vode do Utjehe.
Iz onoga što se iz raznobojnih ilustracija koje je MEPG stavilo u Izvještaj, a usvojila Vlada premijera Zdravka Krivokapića, donekle može zaključiti je da je Boka Kotorska i ekološki najugrpženiji dio morskog prostpora Crne Gore. Osim što joj je gotovo sva obala “u crvenom” kao vještački izgrađena, u Boki su veoma ugrožena i prirodna morska staništa morskih organizama. Crvena boja stepena ugroženosti 7 i 8 na skali koja ide od 1 do 10, najrasprostranjenija je u Tivatskom zalivu i to najviše na području marine Porto Montenegro i sidrišpta ispred nje. Na mapi djelova Boke gdje su ugrožena prirodna staništa morske flore i faune su i akvatoriujum Bijele kod nekadašnjeg brodogradilišta, te u manjoj mjeri područja Strpa, Orahovca i Dobrote, odnosno duž obale Krtola u Tivatskom zalivu.
Na skali od 1 do 5, većina akvatorijuma Boke je svrstana u najugroženije područje sa stanovišta nivoa pritiska otpada u moru, pri čemu su Kotorski i Risanski zaliv cijeli u zoni definisanoj kao “pritisak je neprihvatljiv”, a veći dio Tivatskog zaliva u samo jedan stepen nižoj ugroženosti sa tog stanovišta. Tivat, Bijela i Kotor su na vrhu ugrošenosti djelova akvatorijuma Boke kada je u pitanju procjena nivoa pritiska zagađujućih materija na morsku sredinu za period od 2016- do 2019. godine.
Zanimljmivo je da je uz ovako katastrofalno oskudno i loše urađen dio Izvještaja o stanju prostora Crne Gore za prošlu godinu kada je more u pitanju, država lani odlučila da uopšte ne radi ni uobičajeni godišnji ekološki monitoring stanja životne sredine u moru, pravdajući se koronavirusom. Tako je izostalo uobičajeno godišnje sakupljanje i ocjena niza vrijednih podataka o fizičko-hemijskim parametrima mora, kao i bioindikatorima zagađenja i generalnog stanja morskog ekosistema, a što je u godini kada je zbog koronakrize turističlka sezona potpuno propala i sa time značajno smanjeni pritisci čovjekovih aktivnosti na morski ekosistem, bilo vrlo značajno da sagledaju naučnici koji se bave morem. Crna Gora u Instututru za biologiju mora u Kotoru ima vrhunsku naučno-istraživačku ustanovu sa kadrom koji je više nego sposoban da vrši objetivne procjene stanja morskog ekosistema i obavlja druga istraživanja o moru, ali to nadležne u vrhu države, ako je suditi po katastrofalno neinformativnom Izvještajuj o stanju prostora za 2020. , uopšte ne zanima ili oni te činjenice nisu ni svjesni.
HVALE SE GEF-OM, ALI NEMA NI PODATAKA IZ TOG PROJEKTA
U Izvještaju jedino piše da je lani država nastavila da preko tadašnjeg Ministarstva održiuvog razvoja i turizma, implementira projekat „Primjena ekosistemskog pristupa u Jadranskom moru kroz planiranje namjene morskog područja“ – projekat GEF Adriatic, u saradnji sa Programom Ujedinjenih nacija za životnu sredinu.
“U 2020. godini pripremljen je niz dokumenata u kontekstu uvođenja ekosistemskog pristupa u nacionalni sistem praćenja i ocjene stanja morske sredine, odnosno stepena postizanja dobrog stanja morske sredine. Takođe su organizovani brojni sastanci, prikupljeni podaci i urađene analize stanja i konflikata u prostoru, u kontekstu sprovođenja druge komponente koja će doprinijeti izradi Plana područja mora odnosno Prostornog plana Crne Gore i Plana generalne regulacije. Za te potrebe organizovane su brojne nacionalne konsultacije za oblast zaštite prirodnih vrijednosti u moru, distribucije otpada u moru, ribarstva, pomorstva i pomorskih puteva, nautičkog i stacionarnog turizma, upravljanja i planiranja luka i lučica, marina, sidrišta, privezišta i pristaništa, ribarskih posti, mjesta prvog iskrcaja ribe, marikulture, itd.”- piše, pored ostaloga u Izvještaju. Napiminju da bi kroz GEF Adriatic Crna Gotra trebalo da dobije “analitičku osnovu koja uključuje analizu prirodne osnove, stanja i pritisaka na morsku sredinu” sa više aspekata. Međutim, sve što su lani na tom planu sakupili u takvoj analitičkoj osnovi, u Izvještaju su predstavili bez ijedne riječi – samo kroz neobjašnjene raznobojne ilustracije.
