Populacije divljih životinja – riba, ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova – u samo 40 godina smanjile su se za više od polovine, iznosi se u novom WWF-ovu Izvještaju o stanju planeta 2014. koji ova velika organizacija za zaštitu prirode objavljuje svake druge godine. Gledajući prema vrstama, one slatkovodne pretrpjele su najveći pad – 76 posto, dok je kopnenih od 1970. do 2010. manje 39 posto, jednako koliko i morskih vrsta, kod kojih se najdramatičnija redukcija bilježi u tropskim morima.
Potaknuti tim podacima, upitali smo dr. sc. Nedu Vrgoča, voditelja laboratorija za ribarstvenu biologiju, gospodarenje pridnenim i pelagičnim naseljima u Splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo, te ravnatelja Instituta, kakvo je stanje s ribljim vrstama u Jadranu.
Promjene stanja
Ne možemo govoriti o nekom značajnom smanjenju broja ribljih vrsta u Jadranskom moru, kaže naš sugovornik.
– Naprotiv, prema najnovijim podacima koje je objavio prof. Jakov Dulčić s našeg Instituta, u Jadranu su do sada zabilježene 453 vrste različitih morskih riba, što je znatno više nego što je bilo zabilježeno u prijašnjem razdoblju – profesor Tonko Šoljan ih je 1975. godine zabilježio 365, a profesor Ivan Jardas 1996. godine 406.
To povećanje, međutim, treba uzeti s oprezom: jedan dio „novih“ vrsta su one koje su znanstvenici tek nedavno otkrili u dubljim i slabije istraženim područjima Jadrana, a značajan je i priljev novih vrsta – njih dvadesetak – migracijama iz drugih mora.
No s druge je strane, napominje dr. Vrgoč, dio morskih riba izrazito ugrožen, nestale su iz Jadrana ili se zabilježe jako rijetko, na primjer jesetra, hama, sklat, te različite vrste velikih morskih pasa i drugih hrskavičnjača. Naglašava kako Jadransko more nastanjuje veliki broj vrsta, ali većina njih je prisutna s malom gustoćom populacije, a masom dominira izrazito mali broj vrsta.
Uz podatke o promjeni stanja biološke raznolikosti i ekosustava (Indeks živućeg planeta), WWF-ov izvještaj donosi i podatke o ljudskoj potrošnji prirodnih resursa (Ekološki otisak), prema kojima živimo kao da na raspolaganju imamo resurse jednog i pol planeta. U Hrvatskoj je stanje još i lošije od prosjeka – trošimo za 1,86 planeta. Odražava se to i u Jadranu: što se tiče stupnja izlovljenosti, situacija je, kaže dr. Vrgoč, različita kod različitih vrsta i u različitim dijelovima Jadrana.
Srdela – stabilno
– U novije vrijeme, prema službenim procjenama znanstvenika, veliki broj gospodarski važnih vrsta pretjerano se eksploatira. To se odnosi i na većinu gospodarski najvažnijih vrsta u plivaričarskom i koćarskom ribolovu. Prema posljednjim procjenama, stanje srdele je relativno stabilno, no inćun pokazuje znakove prelova, kao i oslić, trlja, arbun…
Većina tih vrsta, naglašava dalje dr. Vrgoč, osim pada ulova i biomase, pokazuje i negativne promjene u srednjoj dužini lovljenih primjeraka, što dodatno ukazuje na visoki intenzitet eksploatacije, ali i ima izrazito negativne učinke na rentabilnost ribolova.
– Treba, međutim, imati u vidu da se procjene rade na razini cijelog Jadrana, te da je situacija daleko nepovoljnija u otvorenom Jadranu i uz zapadnu obalu, nego u hrvatskom teritorijalnom moru, kaže dr. Vrgoč.
S obzirom na Zajedničku ribarstvenu politiku EU-a, obaveza je svih zemalja, iznosi dr. Vrgoč, uskladiti intenzitet ribolovnog napora i količinu ulova sa stanjem resursa koji se eksploatiraju, stoga se sve više zahtijeva regionalni, a ne nacionalni pristup u procjeni stanja, te regulaciji ribolova i zaštiti resursa.
Loš trend EU-a
Tako je u Jadranskom moru, uz nacionalne planove upravljanja pojedinim tipovima ribolova, načinjen i zajednički višegodišnji plan upravljanja malom plavom ribom koji je na snazi od prošle godine i koji zahtjeva značajnu redukciju ribolovnog napora flota koje ciljaju sitnu plavu ribu. Za očekivati je i inzistiranje EU-a na donošenju sličnih planova i za ostale tipove ribolova.
S druge strane, u WWF-u ističu zabrinutost zbog spoznaje da se i u Europskoj uniji – u kojoj sve zemlje žive iznad mogućnosti jednoga planeta – sve manje pažnje posvećuje zaštiti okoliša i održivom razvoju, iako je godinama prednjačila u ovim pitanjima.
Petra Remeta podsjeća da europska komisija prvi put u 25 godina nema povjerenika za okoliš, “što je značajno nazadovanje za okolišnu problematiku”, a dodatnim korakom unatrag naziva planiranu deregulaciju direktiva o pticama i staništima, inače, kako je rekla, “okosnice zaštite prirode u EU”.
