Knjiga „Podmorničari u ratu i miru – asovi i heroji“ autora Tomislava Draškovića, kapetana fregate u penziji iz Splita, predstavljena je sinoć na manifestaciji „Purgatorije“ u Tivtu. Inspirativan ambijent platoa ispred velike podmornice P-821 „Heroj“ u Zbirci pomorskog nasljeđa Porto Montenegra, bio je prava lokacija za predstavljanje druge po redu knjige Tomislava Draškovića, čovjeka koji je prije 48 godina bio probni konmandant te podmornice koju je upravo on prvi poveo u dubine Jadranskog mora.
Pored autora, o Draškovićevoj knjizi su govorili viceadmiral u penziji Fridrih Moreti – nekadašnji komandant Flote Jugoslovenske Ratne Mornarice, novinar i publicista Siniša Luković i Dražen Jovanović, kustor Zbirke pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru.
Kako se čulo, riječ je o veoma interesantnoj publikaciji koja na sažet način govori o istorijatu podmorničkih dejstava u Prvom i Drugom svjetskom ratu, istaknutim podmorničarima –asovima koji su se na stranice istorije upisali svojim ratnim podvizima i junaštvom, ali i mirnodopskim poduhvatima podmorničara što su, eksploatišući mogućnosti nove nuklearne pogonske tehnologije, hrabro otišli u do tada nepoznate i neistražene zabačene djelove svjetskih okeana, kao što je to učinila američka podmornica „Nautilus“ 1958 godine koja je prva u podvodnoj vožnji, prošla ispod Sjevernog pola.
“Ova knjiga govori o ljudima koji su svoj život i karijeru posvetili jednom neobičnom, pomalo čudnom, a za većinu ljudi, malo tajnovitom zanatu i profesiji. To je plovidba morem, ali kroz njegove dubine. Poseban je to sloj, posebna vrsta ljudi” – rekao je Dražen Jovanović, dok je viceadmiral Moreti podvukao da je “vojna profesija sama po sebi je opasno zanimanje, ali šta tek reći za podmorničare koji plove, i zauvijek ostaju u dubinama mora, bez obzira za koju ideologiju i ciljeve se bore.”
“Jedni se nazivaju heroji, drugi zločinci. Vi se, dragi čitatelji, opredjelite. Ova knjiga je stvarni izazov za dalje znanstveno istraživanje i dopunu istraživanja za povijest ratovanja na moru. Za buduće istraživače dobar materijal i divan izazov.”-zaključio je Moreti.
Na neke interesantne i manje poznate detalje koje slavne podmorničare i događaje opisane u knjizi povezuju sa Bokom Kotorskom skrenuo je pažnju publicista i novinar Siniša Luković. Istakao je da Boka u Prvom svjetskom ratu bila glavna operativna baza austro-ugarskih i njemačkih podmornica koje su djelovale na Mediteranu. Stoga su bokeljske obale bile svjedokom mnogih zanimljivih poduhvata „podmorskih lovaca“ kako neki nazivaju podmorničare, mjesto gdje su snimljeni prvi i posljednji kadrovi prvog dokumentarnog filma o podmorničarima u svijetu, ali i obale na koje su se dolazili neki od najvećih asova tog izuzetno teškog i opasnog zanata poput Lotara Arnoa De la Perijera, Ota Hersinga, Georga fon Trapa, Vatera Forstmana, Maksa Valentajnera, čak i samog Karla Denica…
„To vam je, spotskim jezikom rečeno, bilo kao da vam danas u Tivtu u košarci svaki dan igra američki Dream Team ili da svaki dan gledate „Barseloninu“ fudbalsku ekipu. Podmorničarstvo je svojom atraktivnošču i opasnošću i neisprna motivacija umjetnika, posebno filmskih koji su na ove teme napravili neka od najčuvenijih djela svjetske kinematografije poput jednog od najboljih antiratnih filmova ikad, sjajnog „Das Boot“ legendarnog njemačkog reditelja Volfganga Petersena.“- istakao je Luković.
Drašković je istakao da pored ostaloga, njegova knjiga govori i o nekim manje poznatim detaljima u kojima su podmornice i podmorničari mijenjale ili su mogle promijeniti tok svjetske istorije. Tako je jedan japanski komandnat podmornice ljeta 1945, mogao promijeniti istoriju kakvu mi danaa poznajemo, samo da je naredio da se ispale torpeda na američku krstraicu „Indianapolis“ koja se našla pred periskopom njegove podmornice. Umjesto toga, Japanac je dao prednost izvršavanju zadatka na koji je ranije poslat, a pošteđeni „Indianapolis“ je do jednog američkog aerodroma na pacifičkim ostrvima prebacio prve dvije ikada napravljene nuklearne bombe. Samo desetak dana kasnije, te bombe su do temelja sravnile japanske gradove Hirošima i Nagasaki ubivši nekoliko stotina hiljada ljudi. Sa druge strane, zahvaljujući razboritosti sovjetskog podmorničara Alekseja Arkhipova, u Kubanskoj raketnoj krizi 1962 godine izbjegnut je Treći svjetski rat jer Arhipovič nije dozvolio da se na američke ratne brodove kod Kube, ispali torpedo sa nukleranom bojevom glavom.
