Šesti autobus” naslov je filma redatelja Eduarda Galića kojim će se otvoriti službeni natjecateljski dio ovogodišnjeg, 69. po redu, Pulskog filmskog festivala. Kako je otkazana najavljena njegova svjetska premijera, koja se trebala održati u Rusiji u studenom prošle godine, film će premijeru doživjeti upravo u pulskom Amfiteatru na otvorenju Festivala, 16. jula.
Scenarist i producent filma Dominik Galić potvrdio je za Glas Istre da se film, zapravo, pripremao više od 10 godina, što je obuhvaćalo istraživanje i pripremu, dokumentarni rad, pa čak i početak pisanja osnova scenarija. Naveo je da se već susreo s političkim etiketiranjem kada se uhvatio same teme Domovinskog rata.
“Volio bih da se izbjegnu etiketiranja, ali nisam siguran koliko smo mi u Hrvatskoj zreli za to. Za publiku se nadam da će film što bolje prihvatiti”, izjavio je Galić.
Što se tiče emocija koje su ga vodile tijekom rada na filmu, Galić kaže da ih je bilo mnogo.
“Jedna od glavnih je vezana za mog pokojnog prijatelja Marka Babića s kojim sam svu tu priču nekako sanjao još prije petnaestak godina i ovo je na neki način ispunjenje našeg dugogodišnjeg sna. Emotivno je bilo i pisanje scenarija koje nije lako. Pokušavate na neki način nešto što je jako emotivno za vas, jer puno znate, a i za narod, svesti u nekakav okvir i staviti u film, a s druge strane, znate da ne možete jer dramaturgija ima svoja pravila. Suočavate se s nevjerojatno malim sredstvima koja imate za to, a očekivanja su, naravno, uvijek obrnuto proporcionalna tim sredstvima. To je strahovito paradoksalno. To je taj naš, usudio bih se reći, apsurdistan koji je frazetina, ali je to tako”, pojašnjava Galić i dodaje da je, uz sve što su prolazili u radu na filmu, još stigla i pandemija i potresi.
“Kad je počela pandemija nismo znali kako ćemo i hoćemo li uopće više snimati. Na kraju ste sretni što ste završili, pa se pitate jeste li mogli još i bolje da ste imali bolje uvjete”.
Dodaje da se, uostalom, takve dvojbe pojavljuju tijekom svakog filma, čak i onih koji se rade u lakšim uvjetima.
“Čovjek svaki put kad se mislima vrati unazad ima tu naknadnu pamet – možda sam mogao ovako ili onako – ali zato uči dok je živ”, kaže.
Na upit je li kroz film doživio svojevrsnu osobnu katarzu, Galić odgovara da, zapravo, ne zna što bi rekao.
“Taj film je jako puno uzeo iz mene, moje obitelji, svega. Mislim da nijedan drugi producent u Hrvatskoj koji nije strahovito emotivno vezan za tu temu ne bi išao raditi takav film. To su sredstva koja su toliko nedostatna u odnosu na ono što se od filma očekuje i što je napisano, da tu morate podmetnuti cijelog sebe, kao kod svih ozbiljnijih situacija u životu. I to vas dovede do stanja koja nisu baš senzacionalna, pa se pitate je li to baš moralo ići tako teško, ali ste i zadovoljni učinjenim usprkos svemu”, navodi Galić i dodaje da je bilo trenutaka u kojima su zaista mislili da film neće biti dovršen.
Na pitanje odgovara li “Šesti autobus” na pitanja koja su ostala otvorena vezano uz pad Vukovara ili otvara nova, Dominik Galić ističe da je to najveća zabluda.
“Ne radi se film da bi odgovorio na pitanja o padu Vukovara, a čak i da se radi, ne može vam to jedan film odgovoriti. Filmovi se i ne rade s tim ciljem. To je jedna od glavnih zabluda u Hrvatskoj, gdje se od filma traže nekakva povijesna tumačenja koja s umjetnošću nemaju nikakav doticaj. Tu onda ulazimo u područje politike i tu više nema kraja”, kaže Galić, dodavši da je “Šesti autobus” smješten u umjetnički kontekst onoliko koliko je to bilo moguće.
“Film je umjetnost, nije to faktografija ili knjiga. Vi u knjizi imate vremena, a u filmu nemate. On mora zabaviti, imati drugu dimenziju koja nije dokazivanje istine. Mislim da ljudi na ovim područjima od filma vrlo često očekuju ono za što on nije. Igrani film – to je fikcija. Film bi u nekoj svojoj osnovi trebao potaknuti pitanja, a ne dati odgovore”, zaključuje Galić.
Redatelj filma je Eduard Galić, Dominikov otac. Njih dvojica su i scenaristi uz Juru Pavlovića. U glavnim ulogama su Marko Petrić, Zala Đurić, Toni Gojanović, Muhamed Hadžović, Maša Đorđević.
Radnja filma kreće s mladom Amerikankom koja pokušava pronaći čovjeka iz svoje prošlosti, koji nikad neće biti pronađen, i to tijekom najvećeg sukoba na europskom tlu od Drugog svjetskog rata – bitke za Vukovar.
“Riječ je o potrazi za identitetom i istinom na mjestu gdje je istina selektivna, neuhvatljiva i čak se boji. Ispod te potrage ključa potreba za vjerom, vezom i otkupljenjem”, piše u najavi na stranicama PFF-a.
