U bokeškim đardinima još se može naći poneki plod na stablima žižule (čičimak), jer je vrijeme njenog branja uglavnom prošlo. Danas je žižula relativno zaboravljena i zanemarena vrsta, ali izvori navode podatke da je u prošlosti svaki jadranski ljetnikovac imao zbog njegove dekorativnosti u vrtu vlastito drvo žižule.
Žižula (Ziziphus zizyphus), i žižola, ćićindula, čičimak i cicindra , poznata i kao kineska datulja, sazrijeva u septembru I oktobru. Uzgaja se na Mediteranu, širom Azije, kao i u SAD-u u novije vrijeme. Kod nas je prisutna uglavnom na primorju. Žižula raste u toplim krajevima, a odlikuje se velikom otpornošću na temperaturne promjene, tako ljeti može izdržati i preko 40°C i sušu, a kada odbaci svoje grančice, postaje vrlo otporna i na hladnoću, u razdoblju mirovanja podnosi temperaturu i do -25°C.
Iako je do nedavno važilo uvjerenje da je žižula otporna i na bolesti i štetočine, to se promijenilo “ Kao I citruse I drugo voće, mediteranska voćna mušica u posljednje vrijeme napada I žižule. A zaštita mora biti sveobuhvatna”, ističe stručna savjetnica u oblasti zaštite bilja Mileva Marić.
Žižula je porijeklom iz istočne Azije gdje se s uzgojem krenulo 9.000 godina prije nove ere. U tradicionalnoj kineskoj medicini plod, sjemenke i kora žižule koristili su se za liječenje anksioznosti i nesanice te kako bi se potaknuli apetit ili probava.
Naročito je interesantna kao voćka za ekološki uzgoj kao i za uzgoj u konsocijaciji ( udruživanju) s drugim mediteranskom voćnim vrstama poput masline.
Žižula je grmolika biljka ili manje stablo visine do 5 metara sa gustom krošnjom i povijenim granama. Na granama se nalazi veliki broj oštrog trnja i manje grančice duge do 25 cm, na kojima rastu sjajni i blago nazubljeni listovi. Cvjetovi su maleni, dvospolni i privlačni pčelama. Na istim grančicama rastu cvjetovi i plodovi, a one otpadaju po završetku vegetacije. Plodovi su jajasti i oblika masline, kao nedozreli su svijetle zelene boje. U septembra počinju mijenjati boju, od žute do jarko crveno-narančasto-smeđe boje.
Plod se preporučuje za jačanje imunološkog sustava, zaštitu jetre, pomoć u gubitku tjelesne težine zaštitu stanica od oksidativnog stresa, a ima I antikancerogena svojstva I sedativno djelovanje.
Konzumiraju se svježi plodovi, prerađuju se u džemove, marmelade i rakije, ili se suše čime plod postane mekan i ukusan nalik na datulje
Džem od žižula
1 kilogram žižula
500 grama šećera
limunov sok i korica
cimet i klinčići (po želji)
Očistite voće pa ga stavite u posudu za kuvanje debljeg dna. Prekrijte vodom i skuvajte. Kad uzavre, dodajte limunov sok i koricu. Kad omekša, usitnite gnječilicom za krompir ili blenderom, a dobivenu kašu stavite kuvati sa šećerom i ostalim sastojcima.
Kuvajte na laganoj vatri dok se ne zgusne. Ne brinite ako je džem pomalo rijedak, stisnut će se kad se ohladi. Prebacite u sterilizirane tegle i pažljivo zatvorite.
Liker od žižula
Žižula 1kg.
šećera 1/2
rakije 1l.
Sve sastojke staviti u teglu i ostaviti da stoji na hladnom mjestu jedno šest meseci.Procijediti i usuti u boce.
