Dvije decenije od početka spora sa Jugopetrolom i sedam godina od pravosnažnosti presude kojom su rezervoari u Lipcima, Bijelom Polju i Baru pripali Crnoj Gori, država bi u skorije vrijeme konačno mogla da preuzme gazdovanje njima, što bi moglo da donese brojne benefite.
To je na prije dva dana održanom radnom doručku sa novinarima potvrdio ministar finansija Aleksandar Damjanović, istakavši da se samo čeka formalna ponuda od strane Jugopetrola na koji način bi se rezervoari za gorivo prepustili na upravljanje državi.
– Silosi su konačno naši, nakon gotovo 20 godina trajanja te sage, odnosno sedam-osam godina od presude suda, i sada se čeka formalna ponuda Jugopetrola. Ta ponuda je trebalo da stigne tokom jula, ali se i dalje čeka, a tiče se načina kako da se zatvori priča i sa Lipcima i sa Bijelim Poljem. Dobićemo formalnu ponudu, kako je i najavljeno u neformalnom razgovoru predstavnika Ministarstva finansija i Jugopetrola, ali sam ja insistirao da ta ponuda bude formalna. Kakva će biti ponuda još uvijek ne znamo, ali trebalo bi da predstavlja izlazak Jugopetrola iz ovih rezervoara, a zauzvrat ćemo vidjeti šta traže u dijelu instalacija – rekao je Damjanović.
On je najavio da će proces preuzimanja ovih rezervoara biti u potpunosti otvoren za javnost, te da će država i društvo osjetiti benefite po preuzimanju.
– Proces će biti transparentan i mislim da ćemo brzo moći da kažemo da Crna Gora preuzima gazdovanje rezervoarima u Lipcima i Bijelom Polju. Nakon što ih preuzmemo, počećemo da razmišljamo i o njihovoj valorizaciji, odnosno da konačno donesemo zakon o strateškim rezervama nafte, što je naša obaveza – kazao je Damjanović.
Crna Gora, kao članica Energetske zajednice, obavezana je odlukom Ministarskog savjeta Energetske zajednice iz oktobra 2012. godine da najkasnije 1. januara 2023. godine primijeni Direktivu Vijeća Evropske unije kojom se uređuje pitanje održavanja minimalnih rezervi sirove nafte i naftnih derivata i uspostavljanje neophodnih postupaka za rješavanje poremećaja snabdijevanja naftom i/ili naftnim derivatima.
Da li će država zaista preuzeti ova vrijedna skladišta ostaje da se vidi, ali se zna da joj je u proteklom periodu nekorišćenje ovih postrojenja stvaralo višemilionske gubitke i opterećivalo poslovanje državne kompanije Montenegrobonus. Ta kompanija je osnovana 2003, godinu nakon privatizacije Jugopetrola, koji je kasnije pokrenuo postupak tvrdeći da su skladišta u ova tri grada bila dio privatizacije. Ipak, nekadašnji direktor Montenegrobonusa Miroslav Ivanišević kazao je na konsultativnom saslušanju da je Jugopetrol svih ovih godina fingirao sudski proces, jer je sve vrijeme plaćao zakup rezervoara, što dokazuje da to nije njihova imovina.
Jugopetrol je privatizovan 2002. godine i postao je dio grčke Helenik petroleum grupe, a godinu dana kasnije Montenegrobonus pokreće spor zbog nemogućnosti korišćenja rezervoara, za koje je investitor tvrdio da mu pripadaju po privatizacionom ugovoru i upisao ih u svoje vlasništvo.
Privredni sud 2004. godine izdaje privremenu mjeru kojom se državnoj kompaniji daje pravo da koristi ova naftna skladišta, ali Jugopetrol ne postupa po izdatim privremenim mjerama i onemogućava Montenegrobonusu skladištenje naftnih derivata sa broda u skladišta.
Koliko bi preuzimanje ovih skladišta značilo građanima i privredi najbolje pokazuje situacija na međunarodnim tržištima naftnih derivata, koje je doživjelo ozbiljne poremećaje od početka rata u Ukrajini, kada su cijene počele da skaču drastično. Situacija je i nakon više od godinu dana i dalje nepredvidiva, dok svjetski analitičari procjenjuju da bi barel nafte do kraja godine mogao da skoči i na 100 dolara.
Rezerve nafte odgovor na šokove na tržištu
Sistem strateških naftnih rezervi je razvijen sedamdesetih godina kao odgovor na naftne šokove. U to vrijeme, arapske države članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEK) smanjile su proizvodnju u znak protesta zbog američke podrške Izraelu u Oktobarskom ratu 1973. godine.
Cijene nafte zadržale su se u petak iznad 85 dolara budući da su Saudijska Arabija i Rusija najavile da će smanjivati snabdijevanje i u septembru. Na londonskom tržištu cijena barela je bila viša 34 centa i iznosila je 85,48 dolara, dok se u Njujorku barelom trgovalo po cijeni 31 cent višoj od 81,86 dolara, prenosi MINA. OPEK je odvojeno objavio da je u četvrtak barel njegovih članica pojeftinio na 85,47 dolara.
