Odmalena me je privlačio taj misteriozni podvodni svijet, inspirativan, neiscrpan, uvijek pruža umjetniku mogućnost da istražuje i pronalazi nešto novo, nedokučivo, a opet, blisko nama, kaže autor za Boka news.
Predstavljajući se ciklusom slika „Podvodni zapisi“ u Staklenoj galeriji Kulturnog centra „Nikola Đurković“, akademski slikar Irvin Masličić iz Berana ostvario je svoju dugogodišnju želju da izlaže u Kotoru, svjetskoj kulturnoj destinaciji, a temom, motivima riba, školjki, algi i simbolikom beskrajnog podvodnog svijeta, kao umjetnik koji dolazi iz kontinentalnog dijela Crne Gore, osvojio i simpatije primorske likovne publike. Prvi put se predstavlja ovdje, a 20. put izlaže samostalno. Učesnik je preko 60 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a kao selektor “Hercegnovskog zimskog salona”, Irvin Masličić i na ovaj način ostvaruje ideju kulturnog povezivanja “mora i planina”, što takođe čini i kroz drugu svoju stvaralačku ljubav- slikanje brdskih pejzaža.
U kotorskoj postavci je 25 slika, od kojih je jedna poliptih sa predstavom rječne ribe – pastrmke, sastavljen od pet djelova. Slike u živopisnim bojama, koje je doživio tokom niza godina godina pasioniranog ronjenja, Masličić je prenio na platno uljanim i akrilnim bojama, ponekad i kombinujući ih. Posebno su zanimljivi detalji u vidu pečata- fosila algi, riba, školjke „ugrađene“ u kompozicije, što slici daje reljefasti izgled, uz „granulaciju“ koja ostavlja utisak pješčanog dna. Navodi gledaoca da zaviri u svoju nutrinu, podsvijest, kolektivnu, ličnu, da se vrati svojoj suštini, počecima nastanka živoga svijeta.
-Ima tu i rječne i morske ribe i raznog živog svijeta, ali voda je glavna tema. Odmalena me je privlačio taj misteriozni podvodni svijet, inspirativan, neiscrpan, uvijek pruža umjetniku mogućnost da istražuje i pronalazi nešto novo, nedokučivo, a opet, blisko nama. Voda je izvor života, sve iz vode nastaje, a pored ove teme, imam i drugi ciklus koji radim, to su pejzaži. Nadahnut sam planinama i kanjonima Crne Gore, tako da oba ciklusa radim paralelno. Kad se „zasitim“ jednoga, onda pređem na taj drugi, objašnjava Masličić za Boka news.
Opus „Podvodni zapisi“ je započeo i njegovao po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi prof. Radoslava Tadića 2006. godine, ali ga je sa vremenom, godinama nadopunjavao. Zadržavao bi nekoliko slika izS obzirom da je morski svijet neiscrpna tema, stalno mu se vraća i iznova crpi nadanuće u podvodnim dubinama. Irvin Masličić je magistrirao na Istorijskom institutu Crne Gore u Podgorici 2016. godine i to na odsjecima Istorija kulture i Istorijska antropologija, što se odražava na neki način i na njegovo likovno djelo. Usavršavao se i kroz studijski boravak u Cite internationale des arts u Parizu.
Radi u Centru za kulturu u Beranama, gdje je urednik likovnog programa, priređuje izložbe kolegama/koleginicama, a naročito ističe međunarodne likovne kolonije, kojima se jako ponosi.
-Ove godine je bila 12. međunarodna likovna kolonija, imamo podršku od Ministarstva kulture i od lokalne uprave, tu manifestaciju smo podigli na značajan nivo, jer često putujem i upoznat sam sa 42 likovne kolonije u Regionu. Naša kolonija je prepoznata i umjetnici nam rado dolaze, održava se u etno selu Kaludra, na 12 kilometara od Berana.
Svoje impresije o Irvinovom stvaralaštvu sa publikom je podijelila Marija Sarap- urednica programa u Kulturnom centru Nikola Đurković, koja je napisala i likovnu kritiku i otvorila izložbu. Fascinantno je da neko ko nije iz tog svijeta podmorja na ovako divan način likovno iznese ovu temu, primjećuje ona i Masličića definiše kao„umjetnika perpetuum mobile podvodnog svijeta“. Irvin je „uvučen u to Podmorje, naše, Njegovo, svačije i to izgleda sasvim pitoreskno“. Primjećuje da on ima osoben izraz, oslobođen uticaja mentora-profesora.
Nevidljivi svijet beskraja
-Lirski i apstraktno otklanja racionalno doživljene emocije i oblikuje ih intuitivno. Formatira u energiju onoga što nam daje na uvid. Tako „gledamo“ ribe, školjke, amfore, bića morska, dok nas opija onim drugim – nevidljivim svijetom beskraja.
Masličić nam daje zrcalo da se ogledamo, onako lijepo – ljudski. Upire prst u naše treće oko, od intuitivnog kolektivnog i pojedinačnog sjećanja. To je njegov progon. Ima potrebu da izrazom dopre do suštine. Do svega onoga što smo zaboravili da jesmo. Sigurna sam da i sebi pomaže. Zbog toga je umjetnost čarobna rabota. Otvara portale svijesti i nesvijesti, čak i kad ste gotovo sigurni da to ne postoji, zapisala je Sarap u svom kritičkom osvrtu.
