Ljepši dar za blagdan Male Gospe (8. septembar), kojoj je posvećen Crkvi rođenja Blažene Djevice Marije, mještani Prčanja nisu mogli poželjeti, a to je sanacija polomljene kamene ograde- balustrade. Ove godine je 110 godina od posvete Crkve, što cijelom poduhvatu sanacije daje još veći značaj, kao dokaz da vjerni narod prčanjski brine o svom duhovnom, istorijskom, arhitektonskom i kulturnom naslijeđu.
A poduhvat je, u saradnji sa župnikom don Željkom Paskovićem obavila ekipa meštra Mihovila- Miha Šuljka, vlasnika firme “Klesarstvo Konavle”, specijalizovane za obradu kamena, posebno onog na spomenicima kulture.
-Radimo na tradicionalni način, kako se radilo u rimskom dobu, doduše, malo modernizirano, ali drukčije ne možeš naprijed. Od 20-ak stubića 60 posto je sačuvano u originalu I sastavljeno u više fragmenata, a devet komada je napravljeno kao replika i to od kamena najsličnijeg korčulanskom “Vrniku”, od koga su izvorni stubovi izrađeni. Riječ je o bračkom kamenu, koji je po sastavu skoro isti. Vodio sam obnovu crkve- zvonika Sv. Eustahija u Dobroti 2009/10. godine, imao sam 29 godina tada. Već 13 godina obavljam ove poslove u Boki, ali sve rjeđe, jednostavno, nemam vremena od posla. Don Željko je bio dosta uporan, zato sam prihvatio, inače imam ovoga posla napretek, kaže meštar Miho za Boka news. Objašnjava da su cjelokupno stepenište i plato na kome je hram “zreli za sanaciju”, jer je uslijed ispiranja terena sve šuplje ispod. To je ogroman zahvat, da li će neko imati volje da ga finansira, pitanje je. Šteta je ne očuvati ga, jer ovo je jedan od znamenitijih spomenika kulture na Južnom Jadranu.
Šuljak primjećuje da u Crnoj Gori i u Boki kotorskoj nema stručnih škola za ovakve zanate.
-Cijela Boka je izgrađena od kamena, a nema niti jedne klesarske škole. Imamo je na Braču, ja sam to završio, sad je moj sin pohađa, biće nas više, ja sam treća generacija klesara u svojoj obitelji. Inače, malo je ljudi koji se ovim uopće žele baviti, na prste jedne ruke ih možeš nabrojat. Da bi postao konzervator moraš prvo biti klesar, pa onda radiš neke manje zahtjevne poslove, a kad jednom uđeš u taj krug, nema izlaska. Ja već 27 godina radim taj posao, sa 17 godina sam završio taj zanat na Braču 1996. godine i krenuo raditi u građevinskoj firmi u Dubrovniku. Da nas postoji još pet puta više, bilo bi nas malo, koliko puno ima posla – nema dana da nas neko ne zove, da mu nešto ne treba hitno, kaže Miho Šuljak.
Sredstva za obnovu balustrade obezbijeđena su donacijom jedne porodice, čije ime je poznato Kotorskoj biskupiji.
Balustrada je polomljena prilikom uklanjanja stabala palmi zaraženih crvenim surlašem, za šta je Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora angažovala privatnog izvođača, koji je neprofesionalnim zahvatima dopustio da stabla padnu na stepenište i oštete vrijednu starinu. Godinama se između Kotorske biskupije i privatnog izvođača vodio spor za nadoknadu štete, ali do pozitivnog razrješenja nije došlo- niti je iko odgovarao za štetu, niti je došlo do sanacije. Iz Prčanjske župe kažu da su iz bivšeg Ministarstva kulture obećavali nadoknadu štete, ali da do sada “ni euro nisu dali”.
/Tekst i foto: M.D.P. – Boka News/
