Proteklog vikenda Subra (1679 m) je bila centar dešavanja u programu “Podigni glavu, otrij Orjen”, gdje je u nedjelju, pred izlazak sunca, izašao rekordan broj od 68 planinara, članova 10 klubova iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Rusije.
Već tokom petka je planinarski dom „Za Vratlom“ (1160 m) dobrim dijelom bio popunjen učesnicima koji dolaze iz udaljenijih krajeva, a organizovano je i Planinarsko veče uz druženje i zabavu. U subotu je, uprkos nestabilnom vremenu, izvedeno nekoliko uspona na dostupnije vrhove, dok je kulminaciju u svakom slučaju predstavljao sam noćni uspon. Zbog prirode događaja, organizator, PK „Subra“, preduzeo je sve mjere sigurnosti, kako bi sve proteklo u najboljem redu. Opasnija mjesta su identifikovana, a u dvije akcije su i dodatno obezbijeđena. Predvođena iskusnim vodičima iz „Subre“, u 3:45 kolona je krenula iz doma, formirajući dugački svijetleći trag po Orjenu, a 2 sata kasnije stigla je na odredište.
Još dan prije uspona izgledalo je da će ovo biti prva „Noć punog mjeseca“ bez snijega, ali se Orjen u subotu popodne, uz grmljavinu i snijeg (rijetka kombinacija dvije meteo-pojave), ipak zabijelio, stvorivši prepoznatljivu atmosferu. Pet centimetara svježeg snijega uz pun mjesec, ali i čeone lampe, učinili su pejzaž vidljivim, ali ujedno i nestvarnim, bajkovitim. U završnom grebenskom dijelu uspona, rumenilo zore nadoknadilo je zalazeći mjesec i učesnici su zahvaljujući majci prirodi i trudu organizatora imali događaj za pamćenje.
Zanimljiv neplanirani trenutak je bio i susret sa jarcem koji je već nekoliko godina predstavlja lokalnu atrakciju. Naime, već 6 godina ovaj, po porijeklu pitomi primjerak, luta Orjenom, a u zadnje vrijeme se skrasio baš na kamenitoj Subri, koja mu očito najviše odgovara. Kloni se ljudi, ali na planinare se već navikao, pa im često pozira.
Noćni uspon, „Noć punog mjeseca“, ima 13-ogodišnju istoriju i uz Orjenski maraton, spada u tradicionalne manifestacije u organizaciji PK „Subra“. Tokom godina bilo je broj učesnika, destinacija, pa čak i polazište su varirali, ali Subra se ipak ustalila kao najčešće odabrano odredište. Gotovo uvijek, na vrhu bi grupu čekao i objekat iskopan u snijegu, osmišljen kao zaklon za okrjepljenje i presvlačanje. Ovoga puta nije bilo snijega za taj luksuz, ali je namjesto bivaka u snijegu podignut šator koji je poslužio kao priručna kabina za presvlačanje.
Brojnost grupe je uslovila izlazak učesnika na vrh od pola sata razlike od čela do začelja, ali na kraju su se svi okupili na Subri, vrhu po kojem je je domaći planinarski klub dobio ime pri osnivanju, davne 1932. godine. Ovom prilikom, na vrhu su se našli članovi planinarskih klubova iz Crne gore: „Subra“ Herceg Novi, „Vjeverica“ Kotor, „Komovi i Visokogorci Podgorica, „Ahmica“ Rožaje, planinarskih društava Sv. Ilija Baška voda (HR), „Grabovica“ Ploče (HR), „Vučji zub“ Trebinje (BiH), „Volujak“ Gacko (BiH) i planinari iz Novog Pazara (SRB).Dočekan je izlazak sunca, napravljene stotine fotografija, zalepršale su se brojne klubske zastave, a zajednička poruka učesnika je bila: vidimo se i iduće godine!
