Beogradski NIN u svojem je članku tematizirao u kakvim uvjetima rade sezonci iz Srbije u drugim zemljama regije, s fokusom na Hrvatsku. Hrvatska, Crna Gora i Slovenija i ove su se godine, navodi NIN, našle među najpopularnijim destinacijama na kojima Srbi traže sezonske poslove i čistu zaradu.
Iako vodeće mjesto preuzima Istra, svugdje su mahom potrebni ugostitelji, prije svega konobari i kuhari. Ipak, kao i prethodnih godina, posla ima i za mnoge druga zanimanja.
Miloš Turinski iz srpske internetske strabice za zapošljavanje Infostud, kaže da se migracije srpskog radno sposobnog stanovništva u tijeku sezona uglavnom vežu za regiju, susjedne zemlje i primorje.
“Ono što je najtraženije jesu poslovi koji su vezani za ugostiteljstvo, pod čime se najviše misli na pozicije za konobare i kuhare, koje najčešće vezujemo za rad na jadranskom primorju, gdje i najveći broj naših kvalificiranih ljudi odlazi na šest mjeseci kako bi zaradili neki veći novac. Što se tiče regije, u našem susjedstvu sve zemlje s razvijenim turizmom – Hrvatska, Slovenija, Crna Gora – imaju i jako veliki problem pronalaska radnika iz turističkog sektora i ugostiteljstva. Njima je to najrazvijenija grana u tom razdoblju i imaju potrebu za mnogo više radnika u odnosu na vrijeme kada nije sezona”, ističe Turinski.
Prema njegovim riječima, ono što uglavnom privlači radnike iz Srbije na odlazak na sezonu u zemlje regije jest čista zarada koja im ostaje.
“Najveći broj naših radnika odlazi u Hrvatsku, možemo reći da je najveća koncentracija put Istre. Ono što je za njih dobro jest čista zarada, zato što im je tamo u velikom broju slučajeva pokriven i smještaj i jedan ili dva obroka dnevno, zbog čega mogu ostvariti čistu zaradu u smislu da nemaju dodatnih troškova života tijekom boravka. Ipak, moramo biti svjesni da često tijekom sezone rade s jednim ili nijednim slobodnim danom. Doista znaju zbog čega odlaze na sezonu i koji im je cilj. Konobari u prosjeku mjesečno mogu zaraditi, kada je u pitanju visina zarade bez napojnica, oko 1.500 eura. Kad je u pitanju Hrvatska, dobri kuhari mogu zaraditi do 3.000 eura, hostese ili spremačice mogu zaraditi mjesečno 1.000 eura. To je lijepa zarada, naročito kada zbrojite to s tih četiri, pet ili šest mjeseci koliko će netko provesti tamo i biti u mogućnosti da vrati čisti novac nazad. Ovo su sigurno trenutačno najaktualniji poslovi”.
Jedan od sezonaca u Hrvatskoj je Stanimir, koji već drugu godinu zaredom dolazi na sezonski rad u Rogoznici. Po profesiji je kuhar i uživa u svom poslu i kontaktu koji ostvaruje s ljudima, zbog čega mu se ideja o radu na otvorenom u jednom od restorana na samoj plaži odmah dopala.
U razgovoru za NIN kaže da njegov dan na moru počinje rano ujutro. “Ekipa je stvarno super, tako da mi je lijepo kad dođem na posao. Komunikacija s gostima je odlična, naročito zato što radim na otvorenom pa su svi tu i gledaju dok radim. To je veliki plus i doživljaj više, vole moju hranu. Stvarno je poseban osjećaj kada vidim goste koji su dolazili prošle godine da se vraćaju sada i pozdravljaju sa mnom”, priča Stanimir.
Kako kaže, rad jest naporniji u odnosu na Beograd, ali ne osjeća pritisak, iako mu njegove obaveze ne pružaju mnogo slobodnog vremena. “Budući da roštilj čini 80 posto narudžbi, u mom dijelu ima doista dosta posla, pa sam tu non-stop – od 12 sati do 00. Za ostale zaposlene vrijedi dvokratno radno vrijeme. Sada sam se već i naviknuo, ali je u početku bilo teško, pogotovo bez slobodnog dana. Jedino sam slobodan kad je kiša i loše vrijeme, budući da je restoran na otvorenom. U žiži sezone imamo rupu, kada nema gostiju, recimo od 15 sati pa do 18-19 sati pa to vrijeme onda često iskoristim za odmor i opušteni ručak”, navodi Stanimir.
Kaže da mu je sve osigurano – od smještaja do hrane, i to kad god poželi, bez ograničenja na određeni broj obroka.
“Nemam dva obroka, imam 22 – mogu jesti kad hoću, kad stignem i mogu. Večera, užina, kuhana hrana. Vlasnikova žena se uvijek trudi da nam skuha nešto, da ne jedemo ni stalno tu suhu hranu, napravi desert. Stvarno su fer i korektni što se svega tiče, da nisu, ne bih se vratio”, ističe on i dodaje da ima dosta Srba u mjestu, kako sezonskih radnika, tako i onih koji tu žive, kao i Bosanaca.
Marko je također sezonac u Hrvatskoj. Ove godine je odlučio dati otkaz na poziciji barmena u jednom poznatom beogradskom kafiću i po prvi put otišao na sezonu izvan Srbije. Slušajući iskustvo dva prijatelja koja su prethodne godine boravila u Hrvatskoj, i sam se odlučio na takav potez.
Kako kaže, u mjestu na kom je odsjeo traže se različiti poslovi – od recepcionera, sobarica i osiguranja, preko barmena, šankera, kuhara, pomoćnih kuhara i konobara pa sve do menadžera i animatora. On radi kao barmen u jednom luksuznijem restoranu u Njivicama, na Krku.
“Smještaj je plaćen i imamo dva obroka dnevno, koja nam donose na radno mjesto. Plaće variraju od pozicije do pozicije i od lokala do lokala. U mojoj firmi su male razlike, iako postoje. Ugovor je određen na 40 sati tjedno, od ponedjeljka do petka. Smjene variraju od lokala do lokala, a vikend se smatra prekovremenim radom pa se tada dobivaju bonusi. Svi imamo pravo na pauzu i sve je u redu dok god posao ne trpi i dok je komunikacija na razini. Postoje tri različite smjene – prva, druga i dvokratno radno vrijeme, koje se plaća nešto više jer podrazumijeva dva dolaska na posao. Dvokratno se radi dva puta po tri ili tri i pol sata. Smjena može biti od pola 9 do 12 sati, nakon čega imamo slobodno vrijeme do navečer, kada se ponovo vraćamo na posao”, kaže Marko.
Prema njegovim riječima, posao nije nimalo lak, ali svoje slobodno vrijeme može provesti na plaži.
“Beograd je naporan što se tiče ljudi i općenito načina života. Ovdje je sve mirnije i laganije i možete odmoriti glavu. Gosti su opušteni jer su to uglavnom ljudi koji su došli na odmor, ljetovanje i onda nema nekakvih tenzija, već je opuštenija varijanta. Što se tiče kolega, ali i ljudi s kojima dijelim smještaj, nevezano za to tko je odakle, svi su super i za druženje. Pored Hrvata, ima i dosta Crnogoraca i Bosanaca”, rekao je Marko za NIN.
