Posthumnim objavljivanjem knjige „Kapetani i jedrenjaci Prčanja” autora Petra Palavršića, uz njegovu monografiju “Kapetani i jedrenjaci Herceg Novog”, koja je ugledala svjetlost dana za njegova života prije šest godina, poštovaoci kulturnog naslijeđa Boke i ljubitelji kvalitetne literature dobili su, u izdanju Pomorskog muzeja Crne Gore, najkompletniji prikaz i popise prčanjskih kapetana i jedrenjaka, istoriju pomorstva „na dlanu“, koja će biti nezaobilazan izvor svim budućim naučnim radnicima i istraživačima pomorstva.
Autor ovih djela je sačuvao sjećanje na bokeške kapetane i njihove jedrenjake i na taj način sebe upisao u istoriju Boke, koju je cijelog života znalački istraživao. Ovo je istakla mr Maja Uskoković, direktorka Pomorskog muzeja Crne Gore, čiji je dugogodišnji kustos Pomorsko-tehničke zbirke Palavršić bio. Rukopis knjige je za objavljivanje priredio Željko Brguljan, profesor, slikar, pisac, istraživač pomorske prošlosti porijeklom iz Prčanja, nastanjen u Zagrebu.
Gospođa Lala Palavršić, udovica pok. Petra Palavršića objašnjava da je rukopis svog supruga pronašla na stolici u dnevnoj sobi, odakle ga je sklonila u kućnu biblioteku, a kasnije, prema usmenoj oporuci svog supruga, predala Željku Brguljanu, dugogodišnjem prijateluj i saradniku Palavršića.
-Divan je osjećaj vidjeti da je rukopis moga supruga uobličen u ovako lijepu knjigu. Poslenici Pomorakog muzeja su nam baš izašli ususret- Radojka uvijek opširna, detaljna i Željko je stvarno fantastičan čovjek, nije ni čudo što je s mojim mužem našao teme za raspravu. Direktorica Maja je opisala njegov lik i djelo, baš je sve bilo lijepo, kazala je za Boka News Lala Palavršić, koja je vrlo emotivno ispratila promociju u Galeriji Pomorskog muzeja.
Po riječima Brguljana, u odabiru i formiranju rukopisa Petru je svojim prethodnim radom izuzetno pomogao Prčanjanin pok. konte Mario Luković, koji je formirao kartoteku prčanjskih kapetana, te u nju unio sve podatke iz brojnih dokumenata nekadašnje prčanjske crkvene opštine.
-Posebno mi je zadovoljstvo da smo večeras imali čast, uz prisustvo Petrove familije, prisjetiti se dragog prijatelja i poštovanog kustosa ove institucije, te i ovom knjigom skrenuti pažnju na njegov vrijedan i predan rad. Ako će ova knjiga uploviti u biblioteke pomorskih institucija, stručnjaka i ljubitelja pomorstva, trud će biti opravdan, a izdanje će tako doprinjeti trajnom sjećanju na autora Petra Palavršića koji je veliki dio svog života posvetio pomorskoj prošlosti Boke Kotorske, djelatnosti koja je i Prčanj uzdigla uz bok najznačajnijih pomorskih centara Jadrana i Sredozemlja, kazao je Brguljan.
Iz knjige pomorske trgovine Prčanja 1790-1803. godine
Nagovještavajući sadržaj Palavršićevog djela, govoreći o istoriji pomorstva Prčanja, muzejska savjetnica Radojka Abramović, istoričarka umjetnosti, opisala je kako je Odbor za gradnju Bogorodičinoga hrama na Prčanju uveo računsku knjigu u kojoj su ubilježeni svi prihodi i rashodi. U toku gradnje crkve, od 36. do 196. strane knjige vođeni su računi za svakog pojedinačnog trgovca, brodovlasnika, kao i za obrt kapitala za period 1790-1803. sa oznakom količine robe kojom se trgovalo, gdje se ona razvozila, i posebno sa brojem otpremljenih voštanica.
-Kako su se prčanjski pomorci i trgovci obavezali da će davati ugovoreni postotak za gradnju Hrama, u sažetom obliku u ovoj knjizi obuhvaćena je ukupna pomorska trgovina Prčanja tog razdoblja, ističe Abramović i dodaje da u simboličnom smislu, „na grobovima potonulih jedrenjaka i pomoraca, oni koje je sudbina vratila njihovim domovima, kroz pokoljenja, u kontinuitetu, podigli su mjesto raskošnih građevina i umjetničkih spomenika, brod od kamena sa jedriljem i zastavama, zvonicima i skulpturama koje streme ka nebu“.
Brza brodska pošta, gusari i ropstvo
Prčanj se u Kotorskom arhivu pominje već u XIV vijeku, a već u XVI ovo je mjesto steklo ugled u pomorstvu kroz privilegiju da njegovi žitelji- vlasnici feluka, fusta i gaeta prevoze državnu poštu od Kotora do Venecije. Ovi mali brzi brodovi sa jednim jarbolom i na vesla (koji su brzinom preticali mletačke brodove), sa posadom od oko 10 ljudi, stizali su u Veneciju sa obaveznim zadržavanjem u Zadru, za oko 15-20 dana. Jedan od „junaka toga doba“ bio je kapetan Tripo Lukov Luković (1585-1656) koji je prevozio državnu poštu između Venecije, Zadra, Kotora i Krfa punih trideset godina, odolijevajući brojnim napadima gusara. U krvavim okršajima mnogi su Prčanjani- pomorci izgubili svoje živote ili su zapali u ropstvo na prisilnom radu u Albaniji, na grčkim ostrvima, u Tripolisu, Tunisu, Alžiru, Carigradu i bliže – u Ulcinju.
-Frana Đurovića, zapovjednika tartane u vlasništvu Vuka Đurovića, za vrijeme prenošenja državne pošte napali su gusari u vodama između ostrva Zante na putu prema Veneciji i odveli ga u ropstvo. Turci su ga, zajedno sa desetočlanom posadom pogubili 1666. godine.
Božo Tripov Sbutega umire kao rob u Ulcinju 15. avgusta 1668. godine, a patrun Ivo Sbutega takođe je uimro vršeći poštansku službu u Herceg Novom 22. januara 1665. godine, navela je precizno Abramović, iznoseći niz značajnih imena prčanjskih kapetana, trgovaca, mecena i događaja koji su obilježili slavnu pomorsku i brodograditeljsku prošlost mjesta. Nije izostavila ni put oko svijeta Iva Visina (1806-1868).
Najugledniji trgovci i brodovlasnici
-Trgovačka kuća Verona bila je, uz trgovačke kuće porodica Florio, Ivanović i Tripković, jedna od ekonomski najmoćnijih u Boki Kotorskoj – u posjedu Verona bilo je 10 kuća i velika palata kapetana Antona Verone, podignuta 1780- 1790. godine.
Prčanj je 1729. godine posjedovao ukupno 22 broda, 1755. godine 35 brodova, 130 mornara i dva pomorska oficira, a između 1764. i 1797. godine na Prčanju je bilo 35 patentiranih brodova bez ubrajanja manjih plovnih jedinica. Privredni kapital koji je počivao na pomorskoj trgovini 1791. godine iznosio je 240 705 mletačkih talira, precizna je Abramović.
Najugledniji prčanjski brodovlasnici u XIX vijeku bili su: konte Anton Luković (Cardiff), Špiro i Tripo Florio (Trst), porodica Lazari (Venecija i Prčanj), Verona (Prčanj), Anton Sbutega sa sinovima Nikom i Jozom, Ivo Sbutega, Edvard i braća Sbutega, Đurović, Fatuta, Grando, Tomić, Ivo I Jozo Visin, Miletić, Špiro Miajlović, Božo Damjanović i Božo Matković.
Tartane, nave….
Tipovi prčanjskih jedrenjaka XIX vijeka bili su različiti: tartane, trabakule, pjelezi, škune, brigantine, brikovi, polake, bark-logeri, bark-škune, barkovi, nave. Razlika među njima ogledala se u načinu izgradnje, tipu jedara, veličini i nosivosti, a imali su topove trombone i puške kremenjače i sablje za odbranu od gusara. U drugoj polovini XIX vijeka uz državnu zastavu viju I slavjanski barjak, a brodovi imaju narodna imena. Radili sui h u brodogradilištima na Korčuli, LOšinju, Rijeci I Trstu. Posljednji bark “Obilić” 427 t nosivosti, koji je pripadao Božu Matkoviću, sagrađen je u Malom Lošinju. Cijena gradnje broda od 600 t nosivosti iznosila je 50 hiljada forinti, navela je Abramović.
Usljed razvoja parabroda krajem XIX vijeka nastaje slom jedrenjaka, te brodovlasnici, svjesni nemogućnosti opstanka, oko 1880. godine polako rasprodaju svoje jedrenjake uglavnom Grcima i Albancima i to ispod njihove realne cijene.
Slike i portreti kao svjedočanstva prošlosti
-Velika i slavna prošlost prčanjskih jedrenjaka i njihovih posada, potopljenih po raznim okeanima i morima svijeta u svojim plavim grobnicama nijemi su svjedoci svoje burne istorije. Na njih podsjećaju samo svetionici koji u tamnim noćima osvjetljavaju put mornarima u raznim lukama svijeta. Na Prčanju se sjećanje na slavno doba prčanjskih jedrenjaka čuva na brojnim portretima pomorskih kapetana, slikama jedrenjaka prikazanih u plovidbi po mirnom moru, olujnim noćima i brojnim okršajima na moru, dokumentima, potsjeća Abramović, istoričarka umjetnosti.
Od ribara i pomorca do muzeologa, kustosa i publiciste
-Gospodin Palavršić je godine provedene u Pomorskom muzeju posvetio proučavanju pomorske prošlosti Boke Kotorske. Posao muzeologa, kustosa i kasnije publiciste započeo je prvi put 1975. godine upravo u našem muzeju. Kao kustos Pomorsko-tehničke zbirke radio je do 1974. godine kada je kao pomorac započeo desetogodišnju plovidbu svjetskim morima. Potom se četiri godine profesionalno bavio ribanjem, da bi se 1999. godine vratio u Pomorski muzej ponovo kao kustos Pomorsko-tehničke zbirke. Aprila 2012. godine otišao je u penziju, ali je i poslije toga nastavio plodnu saradnju sa muzejem. Autor je nekoliko monografskih djela iz istorije pomorstva Boke koju je odlično poznavao i s ljubavlju znalački istraživao. Pred kraj svog rada u muzeju, zajedno sa Slavkom Dabinovićem objavio je dragocjeno djelo „Plovidba Iva Visina oko svijeta”, istakla je Maja Uskoković.
/M.D.P./
