Istraživanja pokazuju da je Crna Gora mnogo bogatija pjesmama, plesovima/narodnim igrama od onoga što publika gleda na scenama folklornih ansambala, čiji se nastupi uglavnom baziraju na “plejbeku”
Ukoliko državne institucije kulture i prosvjete hitno ne preduzmu mjere zaštite, ne pokrenu nova etnomuzikološka istraživanja i ne uvedu sistemsko obrazovanje mladih naraštaja, nasleđe izvornih narodnih pjesama i igara Crne Gore može biti ugroženo i zaboravljeno.
Ono već sada to jeste, s obzirom da su zadnjih decenija njegovi jedini čuvari rijetki entuzijati, koji su svojim istraživanjima narodnih pjesama, plesova i kola “na terenu”, okupili oko sebe prijatelje i ljubitelje ove autentične narodne riznice. Da bi se to blago sačuvalo za nove generacije, potreban je ozbiljan metodološki, naučno-istraživački pristup. Kako se moglo čuti na okruglom stoju “Folklor, tradicija, nasljeđe i djeca”, održanom u Omladinskom centru Tivta, “druga strana medalje”, nasuprot bučnim, kičastim nastupima folklornih ansambala “na plejbek”, pokazuje da ne postoji kritička misao u ovom domenu stvaralaštva, jer u Crnoj Gori ne postoji ni institut za etnologiju/etnomuzikologiju, koji bi davao smjernice za proučavanje i očuvanje tog naslijeđa.
Kroz “a capela” nastup pjevačkog trija, dio ansambla “Đude” iz Kolašina, prisutni su imali priliku da se uvjere u ljepotu i plemenitost sazvučja ljudskog glasa. Jedna od pjesama je rezultat terenskog istraživačkog rada, u okviru Etno kampa Kolašin, zabilježena od kazivača iz sela Kosanica iz okoline Pljevalja, a druga potiče iz Grblja. Ovim su pokazali da je Crna Gora mnogo bogatija pjesmama, plesovima/narodnim igrama od onoga što publika gleda na scenama folklornih ansambala.
Azbuka koja nedostaje
-Mi nemamo metodologiji i terminologiji u radu sa folklornim ansamblima, to je azbuka koja nama nedostaje, ne postoji sistematizacija u radu. Kada se prvo to uradi, mi možemo da idemo napred, onda možemo da osnujemo škole za narodnu igru i muziku koje su neophodne, od srednje škole pa nadalje, kaže za Boka News Tamara Ljesar, dramska audiovizuelna umjetnica za scensku narodnu igru i muziku, jedina u Crnoj Gori koja je školovana u ovom domenu. Ističe da je za ovaj poduhvat potrebna pomoć lokalnih zajednica, Države, institucija i ministarstava kulture, prosvjete…
-Naravno da je potrebna podrška, a Država kao da je „gluva“ na sve naše pozive – stalno glasno pričamo i kroz medije i kroz društvene mreže, međutim, svaki taj poriv za nekom promjenom ne egzistira. Mi smo ostavljeni po strani. Lica koja su došla na ta mjesta koreografa, samoprozvanih stručnjaka, su ljudi koji su tu došli putem korupcije, nepotizma, što je generalno stanje u našoj državi takvo. Nije folklor pobjegao ni od toga, nažalost, ali se nadam da će mladi ljudi da mijenjaju stvari, kaže Ljesar. Smatra da licenca za koreografa narodnih igara u Crnoj Gori postoji na papiru, ali ne garantuje apsolutno nikakvu stručnost… Način na koji se do sada kreirao rad folklornih ansambala nanosi štetu izvornom muzičko-folklornom nasleđu i time mladim generacijama uskraćuje da uživa u kulturnim tekovinama svojih predaka.
Pogrešno čitanje tradicije
-Mi dobijamo neko novo čitanje tradicije koje je apsolutno neadekvatno, to ocjenjujemo kao skrnavljenje. Čini mi se da je u očima javnosti bavljenje folkornom i muzičkom tradicijom i dalje neki primitivni poziv, pa se tako time vodi i država. Nije samo problem „plejbeka“ nego i to kako igrači igraju, kako se radi sa njima, kako su odjeveni- to je jako veliki problem upravo zbog neadekvatnih stručnih lica. Dođite na običan folklorni koncert i gledajte držanje djece- gledajte njihova spuštena ramena, kriva stopala, loš hod, djeca ne umiju da trče, i tu se najviše ogleda struka. Nisu kriva djeca, za to su odgovorni oni koji ih uče. Jedno je profesionalac, drugo je stručnjak: profesionalac uzima novac i možda nema pokriće za to u pozadini, a stručnjak je neko ko se time bavi na adekvatan način i u tome je razlika, pojašnjava Tamara Ljesar, koja je u svom predavanju istakla značaj i blagotvorno djelovanja folklora na sazrijevanje djece sa smetnjama u razvoju.
Plejbek ili loš plejbek sa kičastim uradcima- prevara publike
Specijalista- vaspitač za tradicionalne igre Davor Sedlarević, koreograf KUD “Mijat Mašković” Kolašin, potsjeća da se u Crnoj Gori igralo samo uz pjesmu, bez “svirke”, te primjećuje da na domaćim tv-kanalima nema nastupa uživo kulturno-umjetničkih društva – uglavnom su to “plejbek ili loš plejbek sa nekim kičastim uradcima, sa nasnimljenim glasovima, sa instrumentima koji nemaju veze sa našim naslijeđem”, te ocijenio tu pojavu svojevrsnom prevarom. Etno kamp Kolašin (u okviru Centra za kulturu), čiji je Davor osnivač, od ove godine nosi ime dr Zlate Marjanović, koja je posljednjih 20 godina dala značajan doprinos istraživanjima crnogorskog muzičko-plesnog nasleđa, objavljujući brojne knjige i radove na tu temu.. Za deset godina istraživači Kampa su obišli preko 25 lokacija, ispitali preko 100 kazivača, zabilježili preko 40 igara i preko 60 pjesama-napjeva u različitim verzijama. Sve je zabilježeno u audio-video zapisima i tako se formira kolašinski elektronski folklorni arhiv, koji će u budućnosti biti dostupan svima. Interesovanje je veliko i planiraju da svoja istraživanja prošire na druge gradove Crne Gore. Jedan od rezultata je revitalizacija igara i pjesama iz Paštrovića, prema zapisama od kazivača. Do sada su istraživači etnomuzikološke baštine Crne Gore uglavnom dolazili iz okruženja ili inostranstva- Ludvig Kuba, Franjo Kuhač, Miodrag Vasiljević, Nikola Hercigonja…
-Savremena istraživanja plesa, igara i muzike u Crnoj Gori ne postoje u institucijama kao organizovane djelatnosti, nemamo etnomuzikološke, etnokoreološke smjerove, iako smo unazad decenijama imali eksperte iz tih oblasti, poput prof. Slobodana Jerkova i pok. Zlate Marjanović i drugih ljudi koji bi mnogo toga mogli da prenesu preko institucija. Kad bismo imali jednu-dvije generacije etnomuzikološkog smjera koje bi se adekvatno edukovale, imali bismo ljude koji bi pričali istim jezikom, kaže Sedlarević, čiji je kratki dokumentarni film posvećen godišnjici smrti Zlate Marjanović prikazan ovom prilikom.
Da se osnuje Etnološki institut Crne Gore
Akademik dr Slobodan Jerkov skrenuo je pažnju na nedostatak etnološkog instituta u Crnoj Gori i ocijenio da nepostojanje stručnih kriterijuma šteti samom nasljeđu. Smatra da većina crnogorskih društava često ulazi u pretjeranu komercijalizaciju, stvarajući “šund” od izvorne pjesme, igre, da se ne pridržavaju autentičnog izgleda narodnih nošnji, te da koreografije često nisu prilagođene uzrastu djece. Od 73 foklornih društava u Crnoj Gori, samo njih nekoliko njeguje izvorni način igre i stručan pristup prenošenja znanja mladima.
U ime struke, prof. Predrag Šušić, predsjednik KUC Kadena, umjetnički direktor i koreograf FA “Nikola Đurković” Kotor, apelovao je Ministarstvu kulture i Ministarstvu prosvjete da preduzmu korake u cilju stručnog obrazovanja i jasnih kriterijuma ko se i na koji način može baviti folklorom, kako bi sačuvali veliko bogatstvo crnogorskog muzičkog naslijeđa. Prisustvo sekretarke Sekretarijata za društvene djelatnosti Opštine Tivat, Olivere Mišković Vidojević, potvrđuje da lokalna uprava ipak cijeni rad branše folkloraša i čuvara nematerijalne kulturne baštine i kroz podršku aktivnostima kao što su ove, ostvarene kroz projekat „Boje tradicije“ u saradnji KUC “Kadena”.
/M.D.P./
