Ljubitelje i poštovaoce „bokeljskoga govora“ obradovalo je objavljivanje malog djela „Ribarski nazivi na Mulu“ don Stjepa Vukašinovića (1879-1946.), koje je u izdanju Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, u neobično velikom formatu, na 40 ilustrovanih strana, objedinilo fototipsko izdanje, štampano prema originalu koji se čuva u Arivu Kotorske biskupije, i prepis – stručnu transkripciju Joška Katelana, angliste, romaniste i dugogodišnjeg poslenika u Istorijskom arhivu Kotora
Uhodani izdavački tim Muzeja iza kojeg stoji direktorka mr Maja Uskoković, sa urednicima Ilijom Mlinarevićem, koji je napisao predgovor i Slavkom Dabinovićem, lektorkom Jasminom Bajo, dizajnerom dr Stevanom Kordićem, približio je čitaocima originalni manuskript uz dokumentarne fotografije i divan osvrt „Don Stjepo Vukašinović- muljanski župnik i ljetopisac“ don Roberta Tonsatija, župnika Mula.
Očuvanje jezičke baštine
Ovo malo djelo, napisano polovinom XX vijeka na 20 strana, stavljeno u istorijski kontekst privrednog, kulturnog i vjerskog života Muljana, pravi je biser za proučavanje lingvistima, jer donosi zanimljiv rječnik bokeljskih izraza, koristan i za etnologe i sociologe, s obzirom da sve te riječi nose pečat težačkog života ribara, koji su imali nazive za svaki djelić barke, poput onih u anatomiji ljudskog tijela, koju proučavaju medicinari. Prateću studiju napisala je dr Gracijela Čulić, što sve ide u prilog očuvanju ove jezičke baštine i njenoj dostupnosti mladim naraštajima, studentima, istraživačima.
Za Joška Katelana, istaknutog bokeljskog lingvistu, rad na prepisu „Ribarskih naziva na Mulu“ bio je izazov i inspiracija, s obzirom da je Prčanjanin, „mještanin našeg prelijepog zaliva“. Radi u arhivu sa vrlo teškim rukopisima, čije dešifrovanje zna da bude komplikovano, ali je, radeći na ovom prepisu, uz konsultaciju sa drugim poznavaocima lokalnog jezika i grafologije, došao do pravih termina. Neke riječi je, kaže, čak stavio pod znakom pitanja, jer nisu bile u potpunosti jasne.
-Zajedno sa Ilijom Mlinarevićem i Androm Radulovićem prije nekoliko godina bio je dogovor da se napravi transkripcija tog rukopisa što je meni bio izazov. Generalno, u svom životu se trudim da se bokeljski govor nekako održi, ali je to jako teško uz ove demografske promjene koje su nastupile, jer jezik je konsenzus- on se stvara među ljudima koji žive na određenoj teritoriji, ali kad pogledamo kakva je fluktuacija stanovništva, da lokalci polako odumiru, odlaze i više ih nema, dolaze neki novi, koji donose neki svoj govor. Tako se taj „bokeljski govor“ izgubio, i onda je svaki susret sa njim danas veliko iznenađenje, u šta će se uvjeriti i čitaoci, kaže Katelan za Boka News.
Mreža ili tratka
Don Stjepo je u ovom djelu nastojao da predstavi razne segmente tog govora tokom svog života na Mulu, prije svega ribarske termine, riječi koje su obilježile Muo i Muljane kao zajednicu sa njihovom najvažnijom životnom djelatnošću- ribolovom (ribanjem), a onda je obratio pažnju i na druge aspekte tog života. Iz spisa vidimo da su na Muo koristili tri vrste mreža, koje su zvali tratka: „1) palandara ili šabakun za tunove i trupe, polombiće i veće mase cipola; 2) svjećarica za žeženje po noći svijećom; 3)mala tratka, za svaku ostalu vrstu ribe po danu i ponoći bez svijeće“.
– Na samom početku don Stjepo nas upoznaje sa vrstama i dijelovima ribarske mreže, opremom za ribanje i izrazima koji se koriste tokom ribanja, tj. svim radnjama koje su sastavni dio ribanja sa mrežama. Nakon mreža i ribanja sa mrežama, pažnja je posvećena barkama, kao glavnom prevoznom sredstvu Muljana. Opisane su vrste barki i njeni dijelovi, te oprema koja se u njoj koristi. Sastavni dio ove građe su i ribarske poste u Boki kotorskoj. Don Stjepo je na detaljan način opisao sve poste kojima su se služili Muljani i ostali Bokelji, od Dobrote, Orahovca (Oravca), Šuranja, Puča, Mula, Prčanja, Stoliva, Perasta, Risna, Strpa, Lipca, Morinja, Kostanjice, Lepetana, Lastve, Tivta, Prevlake, Stradiota, Krtola, Krašića, Rosa, Njivica, Meljina, Baošića Bijele. Vrste riba i ostalog živog svijeta bokeljskom podmorju sljedeće je što nam donosi don Stijepo u svojim spisima… Predzadnja tema sa kojom nas autor upoznaje jesu vjetrovi Boke kotorske, da bi zadnje poglavlje bilo uopšteno, dato pod nazivom “Nekoje opće bokeljske. fraze”. Na posljednje četiri strane rukopisa nalazi se veliki broj izraza i pojmova koje je autor opravdano smatrao autohtonim za područje Boke, a od kojih je većina zaboravljena u metežu posljednjeg stoljeća, objasnio je Ilija Mlinarević.
Ključna uloga muzeja u očuvanju baštine
Don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije i župnik Mula, baš kao što je to kroz 42 godine bio Don Stjepo Vukašinović, nazvao je ovu publikaciju „djelcem“ (opusculum), „zanimljiv muljanski thesaurus“, ocijenio ga vrlo značajnim djelom za bokeljsku kulturu, identitet i baštinu, te izrazio zadovoljstvo što je ono rezultat dugogodišnje saradnje Kotorske biskupije i Pomorskog muzeja. Potsjetivši da su muzeji čuvari baštine, istakao je da oni omogućuju javnosti pristup znanju i razumijevanju prošlosti te promiču obrazovanje i kulturu, potiču dijalog i kritičko razmišljanje, te igraju ključnu ulogu u razumijevanju i čuvanju baštine.
-Upravo u tu misiju uklapa se i izdanje ovog opusculuma, jer zaista je jezik najosjetljiviji dio identiteta i baštine. Vrlo krhko blago, koje se vrlo lako troši, gubi i mijenja, čemu smo svjedoci i o čemu ćemo osvjedočiti kada se zadubite u don Stjepov spis, poručio je don Robert. Izrazio je radost što je objavljivanjem ovog “djelca” u ovoj godini još jedan važan dio muljanske prošlosti i kulture postao dostupan našoj javnosti.
/Tekst i foto: M.D.P./
