Da bi projekat zaštite i valorizacije posebnog rezervata prirode Solila u potpunosti uspio, treba prvenstveno napraviti dobru konekciju sa lokalnim stanovništvom – poručio je dr Andrej Slovinc iz Slovenije na današnjem okruglom stolu o zaštiti i unapređenju Solila u Tivtu.
Okrugli sto koji je okupio brojne predstavnike državne i lokalne uprave, držanih i opštinskih preduzeća i ustanova, naučnike, NVO aktiviste, djecu iz tivatskih škola i stručnjake za zaštitu prirode, kulturne baštine i prostora, or
eganizovali su Opština Tivat i JP „Morsko dobro“ povodom 2. februara – Svjetskog dana vlažnih staništa.
„Prva pretpostavka da ovaj projekat uspije je da se angažuje lokalno stanovništvo jer ovdašnji ljudi imaju i iskustvo i emociju prema tome što ovaj prostror za njih znači i za to što su im djedovi i očevi tu radili. To nikako ne mogu učiniti velike firme“- kazao je dr Slovinc koji je godinama bio angažovan na sličnim prijektima re-naturalizacije zaliva Škocjanski zatok kod Kopra i formiranja jednog od najljepših i najuspješnijih slovenačkih rezervata prirode na Sečovljanskim salinama. Ova stručnjak odabran je da za potrebe JP “Morsko dobro“ izradi studiju regulacije kanala i vodotoka na Solilima, što je naredna faza već uspješno započetog projekta zaštite i unapređenja tog jedinstvenog prirodno-kulturološkog područja nekadašnjih srednjevjekovnih bazena za proizvodnju soli u Krtolima.
Predstavjajući učinjeno na Sečovljanskim salinama, Sovinc je istakao da je zaštita i valorizacija na principima održivog razvoja te solane, od nje napravila jednu od največih turističkih atrakcija u Sloveniji koju posjećuje oko 45 hiljada ljudui godišnje i koja, uz potpunu zaštitu prirode, proizvodi so što se izvozi u 26 država svijet. Sečovljanske saline zapošljavaju 96 radnika iz lokalne zajednice jer su stručnjaci insistirali da upravo domicilno stanovništvo svojim radom i trudom, bude nosilac aktivnosti na obnovi preko 40 kilometara nasipa na tamošnjoj solani i svega što je preduzeto da se zaštiti taj jedinstveni i vrijedni ambijent.
Današnja tivatska Solila predstavljaju preslikanu Sečovljansku salinu od prije 15 godina, pa je Sovinc predstavio najhitnije mjere koje treba preduzeti, prvenstveno na hidrološkom uređenju kanala, rijeke i nasipa na tom području. Preporučio je i korišćenje evropskih fondova i naglasio da Solila „koja su nastala vjekovnom pametnom saradnjom čovjeka prirode, valja znati isto takvom saradnjom sačuvati i na pravi način iskoristiti.“ Ornitolog Darko Saveljić govorio je o izuzetnom značaju Solila i Ulcinjske solane koja je potpuno nezaštićena, na migatorne tokove ptica u ovom dijelu Evrope.
„U Crnoj Gori ne postoji nijedan drugi slučaj gdje su se Vlada, njeni organi i preduzeća, lokalna uprava i njene institucije, nauka, NVO sektor, međunarodna zajendica i naša javnost usaglasili da se jedno područje zaštiti kao što je to slučaj sa tivatskim Solilima i zbog toga je tako mnogo ovdje i postignuto.“— kazao je Saveljić.
Solila koja pokrivaju površinu od oko 150 hektara, 2008. su formalno proglašena zaštičenim parkom prirode, a 2013. zvanično su uvrštena u Ramsar listu međunarodno važnih močvarnih područja. Od ukupno registrovanih 342 vrste ptica u Crnoj Gori, 114 vrsta je registrovano na samim Solilima, a od toga čak 109 primjećenih vrsta uživa neki vid zaštite. Ovo područje je kao drevna solana sa brojnim arheološkim nalazima, veoma vrijedno i u kulturno-istrojskom smislu, a stanište je I brojnih vrijednih vrsta biljaka, vodozemaca, riba i rakova.
O slatkovodnim kornjačama koje žive na Solilima govorio je Vuk Iković iz Crnogorskog društva ekologa, Aleksandra Kapetanović iz “Expeditia” predstavila je izuzetno vrijedno i bogato kulturno nasljeđe koje postoji u Solilima još od grčko-rimskih vremena, dok je dr Olivera Marković iz Instituta za biologiju kora iz Kotora, predstavila rezultate monitoringa riba, rakova, kvaliteta vode i zemljišta kojeg su stručnjaci Instituta lani obavili na Solilima.
U veoma zaninljivom izlaganju, ona je istakla da je akvatorijum Solila vrlo značajan za mrijest više vrsta riba, a da ga stalno nastanjuju dvije vrste cipola, brancini, orade, dvije vrste lista, šparevi, guljoči i kanjci. Od rakova prisutan je kanjoč, domicilna zelena kraba i nova – importovana vrsta iz inoistranstva, plavi rak.
