Ministar kulture Janko Ljumović smatra da je neophodno otvoriti temu i uloge biznis sektora za razvojnu promjenu stanja kulturne baštine u Crnoj Gori. On je govorio na predstavljanju publikacije Ministarstva kulture “Potencijali kulturne baštine Crne Gore” sinoć u Podgorici.
Ljumović je istakao da ke potrebno još intenzivnije razvijati proces apliciranja i razvoj projekata koji imaju međunarodni karakter i koji će koristiti sredstva od međunarodnih projekata i institucija
Govoreći o potencijalima crnogorskog kulturnog nasljeđa za buduća ulaganja on je rekao da intersketorska saradnja u oblasti kulturne baštine predstavlja izazov za uspostavljanje saradnje i razvoj projekata koji integrisano tretiraju pitanja kulturne baštine, prostornog planiranja, kulturnog turizma i održivog razvoja.
“Ona je test cjelokupnom društvu koje treba da pokaže zrelost, tako što će se strategijski i intenzivno baviti ovom temom. Prostorni menadžment instititucionalnog djelovanja uključuje proaktivan odnos na nacionalnom, lokalnom i međunarodnom nivou, uključuje, dalje, javni, privatni i civilni sektor, uključuje donosioce odluka, ali i samu zajednicu, uključuje stručnjake i publiku, uključuje domaću i međunarodnu javnost, uključuje i javne oblike finansiranja, ali i međunarodne fondove, te interes biznis sektora da se uključi u proces zaštite”, kazao je Ljumović.
Kulturna geografija Crne Gore odlikuje se bogatstvom imena koja svjedoče raznolike civilizacijske vrijednosti i iskustva.
U publikaciji je predstavljeno 27 kulturnih dobara i 3 potencijalna koja mogu biti ekonomski valorizovana u turističke, ali i druge svrhe: Gradski bedemi – ostaci Onogošta u Nikšiću, Ganića kula u Rožajama, Grand hotel, bivša “Lokanda” na Cetinju, Kanli kula u Herceg Novom, Kuća Miroslava Štumbergera u Baošićima, Kula Baja Pivljanina u Kotoru, Kula Voltica u Nikšiću, Ljetnjikovac knjaza Nikole u Nikšiću, Citadela Ulcinj, Ljetnjikovac kralja Nikole na Ljeskovcu na Cetinju, Tvđava Citadela Melazuna u Herceg Novom, Tvđava Mogren u Budvi, Sahat kula u Ulcinju, Sahat kula u Podgorici, Slavjanska čitaonica u Dobroti, Stari grad Bar, Tamnica Jusovača na Draču, Forte Mare u Herceg Novom, Tvrđava Goražda u Kotoru, Tvrđava Kosmač u Brajićima, Tvrđava Ribnica u Podgorici, Tvrđava Španjola u Herceg Novom, Utvrđenje Grmožur u Virpazaru, Utvrđenje Nehaj sa Crkvom Sv. Dimitrija u Sutomoru, Tvrđava Lesandro na Skadarskom jezeru, Vladičina kula na Karuču na Cetinju, Utvrđenje Žabljak Crnojevića na Skadarskom jezeru, Zadužbina Ljubatovića sa Crkvom Sv. Dimitrija u Risnu, Zgrada Monopola duvana u Baru i Zgrada zatvora u Kotoru.
“Možemo reći da do skoro nije postojala percepcija kulturne baštine kao faktora ekonomskog razvoja. Investicioni projekti i državna ulaganja pokrenuta nakon obnove nezavisnosti, značajno doprinose promjeni stanja u kulturnoj baštini. Osim države, bitna sredstva nude se i od strane evropskih fondova, koja se kod nas još uvijek nedovoljno koriste. Pored toga, neophodno je otvoriti temu i uloge biznis sektora za razvojnu promjenu stanja kulturne baštine u Crnoj Gori. Potrebno je još intenzivnije razvijati proces apliciranja i razvoj projekata koji imaju međunarodni karakter i koji će koristiti sredstva od međunarodnih projekata i institucija. To je posebno izraženo po pitanju sredstava predpristupne pomoći (IPA) iz evropskih fondova, kao sredstava eksternog finansiranja, čiji je stepen iskorišćenosti na niskom nivou”, kazao je Ljumović.
Generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu Aleksandar Dajković je, predstavljajući publikaciju rekao da ovaj vid valorizacije, povezan sa održivom namjenom, a u skladu sa poštovanjem konzervatorskih principa, upravo je put za koji vjeruju da doprinosi unapređenju, zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koja po svojoj osnovnoj funkciji, arhitektonskom izrazu i lokaciji čine neodvojivi dio prostora u kojem se nalaze.
