Crna Gora morala bi pod hitno da revidira nacionalni “Pravilnik o vrstama zvanja i načinu sticanja ovlašćenja pomoraca” i da ga uskladi sa zahtjevima međunarodne Konvencije o obuci, držanju plovidbene straže i sticanju zvanja pomoraca (STCW) – smatraju u Uniji pomoraca Crne Gore.
Ova NVO koja okuplja pomorce svih profila – od mornara i mazača do zapovjednika broda i upravitelja stroja, napravila je ocjenu stanja pomorstva u Crnoj Gori i predlog za njegovo unapređenje, a sa kojim je nedavno na sastanku u Podgorici, upoznala i čelnike Ministarstva saobraćaja i pomorstva (MSP). Prema analizi Unije, stanje u našem pomorstvu nije na zadovoljavajućem nivou, a kao najveći problemi apostrofirani su nedostatak sinergije svih učesnika u sistemu obrazovanja, obuke i sertifikacije pomoraca, loša saradnja između državne administracije i ostalih zainteresovanih aktera u tom procesu – prvenstveno strukovnih udruženja pomoraca, nedostaje kapaciteta državne administracije da bi se kvalitetno ostvarila njena kontrolna i regulatorna uloga, kao i teškoće u zapošljavanju mladih pomoraca koji izlaze iz naših škola i fakulteta.
Crna Gora inače, prema zvanično nepotrvrđenim podacuima ima između 4,5 i 5 hiljada aktivnih pomoraca od kojih samo zanemarljiv broj plovi za domaće brodare, dok svi ostali rade za strane kompanije među kojima su i najveća imena svjetske pomorske industrije poput “Maersk Line”, “Mitsuia”, MSC Shippinga, CMA-CGM i druguih poznatih kompanija. Pojedini naši zapovjednici ili upravitelji, „glavni“ su na brodovima koji zajedno sa teretom koji prevoze, vrijede više od godipnjeg bruto-državnog proizvoda cijele Crne Gore. Prošle sedmice objavljeno je da je Evropska Unija zvanično priznala crnogorski sistem obrazovanja i izdavanja ovlašćenja pomorcima, čime su naši pomorvi nakon šest godina ponovno izašli na tzv. evropsku bijelu listu, pa se ponovno u svojstvu članova posade, mogu ukrcavati na trgovačke brodove koji viju zastavu neke od zemalja EU. Sve to ipak, nije riješilo brojne probleme koji karakterišu naš sistem obrazovanja i sertifikacije pomoraca, o čemu je i Unija pomoraca informisala čelnike resornog ministarstva.
“Samo razumijevanje činjenice da je kvalitetan, kontrolisan i zaokružen sistem obrazovanja, obuke i sertifikacije pomoraca jedini garant uspjeha, može crnogorskom pomorstvu izboriti opstanak i prosperitet. Na tržištu pomorske radne snage, mi smo zemlja emiter i to ćemo uvijek biti. Izloženost konkurenciji je velika i ne smijemo je potcijeniti. Kvalitet je imperativ.”- stoji u dokumnetu koji je Unija proslijedila MSP. U tom udruženju smatraju da su partikularni intesi sticanja brze i lake dobiti od pojedinih segmenata toga lanca, učinili da naše pomorske obrazovne institucije i trening centri ne daju adekvatnu obuku i nastavu, a loše ispitne komisije i nemaran rad državne pomorske administracuije, često rezultiraju da pomorvci dobijaju sertifikate čiji kvalitet ne može izdržati eksterne provjere.
“Događaji nas konstantno pretiču, često kasnimo u implementaciji međunarodnih pomorskih pravila koja smo dužni primijeniti, ili ta pravila primjenjujemo na potpuno neadekvatan način. Sa jedne strane improvizujemo i pokušavamo uhvatiti „prečice“ za usvajanje potrebnih standarda (u čemu naravno ne uspijevamo), a sa druge strane ta pravila nerijetko pooštravamo iznad nivoa propisanih konvencijama, na koji smo kao zemlja potpisnica obavezni. Ne vidimo valjan razlog za to. Uobičajeno opravdanje koje nam se nudi je da se time želi očuvati kvalitet obrazovanja, obuke i sertifikacije pomoraca. Odgovorno tvrdimo da ovo ne može biti kredibilan razlog, jer je pad kvaliteta obrazovanja i obuke pomoraca očigledan, i to kroz duži vremenski period.”- napominju u Uniji pomoraca dodajući da su tome i sami svjedoci jer na brodove na kojima članovi te NVO službuju kao oficiri, često dolaze mladi crnogorski pomorci koji u praksi ne uspijevaju da dokažu da su zaista ovladali znanjima i vještinama koje diploma i sertifikati što u ih sa sobom donijeli, pokazuju da navodno ti mladi ljudi posjeduju.
“Ovo je vrlo česta pojava i govori da naš sistem obrazovanja, obuke i sertifikacije pomoraca ne funkcioniše na dobar način. Zadovoljena je forma, ne i suština! Podleglo se lobiranju onih koji u tome vide svoj direktan finansijski interes – da se kvantitet stavi ispred kvaliteta. Računica je prosta i mi je vidimo ovako: više obavezujućih kurseva za pomorce, više novca se naplaćuje!Čemu strožiji kriterijumi, ako ni minimum zahtijevanih ne ispunjavamo kako treba? Kome to koristi? Pomorcima sigurno ne”- upitala je MSP Unija pomoraca. Oni su pozdravili odluku MSP da jedan dio sertifikacije naših pomorskih treniung centara povjeri međunarodno priznatoj klasifikacionoj kući “Burau Veritas”, ali naglašavaju da to nije cjelovito riješenje bez istovremenog podizanja nivoa sposobnosti naše državne administracije u čemu su strukovna udruženja pomoraca Vladi do sada beuspješno nudila svoju besplatnu ekspertsku pomoć i konsultacije.
U Uniji pomorava kao najeklatantnije primjere lošeg rada crnogorske pomorske administracije izdvajaju slučaj oko 500 pomoraca koji nisu završili pomorski fakultet, ali su prošli IMO modele kurseva 7.01 i 7.02 za sticanje ovlašćenja zapovjednika broda i upravitelja stroja, a što im naša dministracija nije godinama željeka priznati,. Na kraju je to ipak morala da uradi, prethodno prinudivši te pomorce da prođu i plate dodatnu obuku u trajanju od 108, odnosno 250 sati. Izdvaja se i slučaj pomoraca koji su položili ispite za sticanje ovlašćenja oficira odgovornog za bezbjednost broda (SSO), ali ih je onda naša administracija primoravala da idu na obuku i polažu ispite za dva ovlašćenja niža u rangu od SSO, protivno STCW konvenciji. Poteškoća je bilo i sa ECDIS kursevima, crnogorska administracija za tzv. integrisanu obnovu zvanja traži da se refresher kursevi rade i iz prve pomoći i vođenja medicinske brige na brodu što STCW ne propisije kao obavezu, dok Ovlašćenje za rad sa visokim naponom po crnogorskom Pravilniku moraju imati svi oficiri stroja, bez obzira na to da li je brod na kome plove zaista i opremljen takvim uređajima ili ne, a što je takođe mimo međunarodnih standarda.
U Uniji smatraju da je većina takvih propusta plod pritisaka “pojedinih obrazovnih institucija i centara za obuku pomoraca, koji su ovakve uslove uspjeli da nametnu”, a posebno kritujuku praksu državne adminiustracije da za razliku od “neopravdanog pooštravanja uslova za sticanje ovlašćenja kad su pomorci u pitanju” , obuku članova sopstvenih ispitnih komisija koje daju ovlašćenja pomorcima, drži “ispod svakog kriterijuma”.
„Njihova obuka traje samo 35 časova, uz paradoksalnu činjenicu da je od toga svim međunarodnim konvencijama koje se tiču pomorstva (a ima ih priličan broj) posvećeno samo 7 časova obuke: 6 časova predavanja i jedan vježbe. Što se tiče instruktora praktične obuke, od predviđenih 60 časova obuke, za sticanje ovog zvanja Pravilnik propisuje samo dvočasovna predavanja vezana za STCW konvenciju, što je apsolutno nedovoljno, a druge konvencije se i ne pominju! Postavlja se pitanje na koji način se verifikuje da su članovi ispitnih komisija potpuno osposobljeni za posao koji obavljaju, ko to radi i na osnovu kojih (pisanih) kriterijuma? Da li su završili za to neophodne kurseve i posjeduju valjana odobrenja za posao koji obavljaju? Mora se uvesti reda i u ovom dijelu, na način da će biti ispoštovan minimum STCW zahtjeva. Članovi ispitnih komisija i predavači moraju to ispuniti i u formalnom smislu, što znači da moraju imati ovlašćenja izdata od za to odgovarajuće institucije.“- stoji u materijalu koji je Unija dostavila MSP-u.
ODMAH PROMJENITI PRAVILNIK
Iz Unije su zatražili da se odmah uđe u proces izmjena i usklađivanja crnogorskog Pravilnika o vrstama zvanja i načinu sticanja ovlašćenja pomorac, sa zahtjevima STCW konvencije „na način da trenutno važeći oštriji uslovi od onih koji STCW konvencija propisuje budu eliminisani.“
„Treba osnovati stalno radno-konsultativno tijelo, sačinjeno od svih učesnika u sistemu obrazovanja, obuke i sertifikacije pomoraca, državne administracije, kao i od predstavnika aktivnih pomorskih udruženja. Zadatak ovog tijela je da kroz međusobnu razmjenu informacija i argumenata postiže što širi konsenzus o daljim pravcima djelovanja po pitanju pomorstva u Crnoj Gori. Predlažemo da sastanci budu održavani u redovnim terminima -recimo jednom mjesečno, a u slučaju potrebe i češće.“- sugerišu u Uniji. Oni traže i uvezivanje informacionog sistema i baza podataka MSP i Lučkih kapetanija u Kotoru i Baru kako bi pomorci na jednom mjestu mogli izvaditi sva potrebna dokumenta i sertifikate, a ne ići od mjesta do mjesta za te papire, zavisno od toga gdje su polagali ispite. Traže i osavremenjavanje nastave u pomorskim školama i uključivanje u tak proces i osnovnih obuka bez kojih se mladi pomorac ne može ukrvati na brod. Koliko je stanje u to oblasti zapušteno, govori i podatak da se na Pomorskom fakultetu i danas izučavaju neki tipovi trgovačkih brodova poput trampera- tvindekera koje su brodovi moderne tehnolofije još prije nekoliko decenija potisnuli sa svjetskih mora, a studenti strojarstva gotovo ništa ne uče o modernim brodskim dizel-električnim ili pogonskim sistemima na tečni naftni gas.
POVLASTICE BRODARIMA KOJI UKRCAVAJU NAŠE MLADE POMORCE
Unija je predložila i da se razmotri mogućnost davanja svojevrsnih povlastica stranim kompanijama koje ukrcavaju naše mlade pomiorce-početnike.
“Tu se u prvom redu misli na MSC putničku flotu, Royal Caribbean, kao i druge kompanije koje redovno dolaze u crnogorske luke. Povlašćeni tretman bi mogao podrazumijevati određeno smanjenje lučkih taksi i drugih dažbina, ili neki drugi vid kompenzacije za kompanije koje bi bile voljne da ostvare ovaj vid saradnje. Smatramo da bi preduzeća koja upravljaju lukama, kroz prihvatanje ovakvog aranžmana pokazala društvenu odgovornost i omogućila da određeni broj početnika dođe u priliku da pokrene svoju karijeru”- stoji u predlogu Unije pomoraca.
