Prenosimo otvoreno pismo pisca i izdavača Niкole Malovića direкtorici hercegnovsкe Gradsкe biblioteкe i čitaonice – Nevenкi Mitrović
Poštovana gospođo Mitrović,
Uvidom u Program 15. međunarodnog Sajma knjiga “Trg od knjige” 2017, opazio sam da će Svečano otvaranje Sajma u petak 21. jula 2017. g, biti posvećeno jubileju – 170 godina od objavljivanja 1. izdanja “Gorskog vijenca” u Beču, 1847. godine.
Ne samo da niste dozvolili promociju knjige “Bokeški humor” u izdanju hercegnovske Кnjižare So, skužavajući se time što na koricama stoji grafička dosjetka 16+, uopšte ne ulazeći u antologijski karakter knjige građene za naše uslove na neuobičajenom broju ravni (iza čijeg koncepta stoje imena poput Jovana J. Martinovića, Voja Stanića, Siniše Lukovića, Milana Brajevića, Dragana Sklendera Peleta, Vlaste Mandić…), nego ste se istom diskriminatorskom logikom spram misije koju ima hercegnovska Кnjižara So – vodili i kada je riječ o bokeljskom izdanju „Gorskog vijenca“. Zašto to, i čemu?
Naime, iako je prvo jubilarno izdanje “Gorskog vijenca” objavljeno upravo u Herceg Novom (Кnjižara So, 2017), ne na Cetinju, ne u Podgorici, ne u Beogradu, nego baš u Herceg Novom – a pod naslovom “Gorski vijenac – bokeljsko izdanje” (posvećeno činjenici da se mladi Rade Tomov Petrović školovao u Novom, te da je kasnije nebrojeno puta boravio u Boki, što knjiga do u tančine dokumentuje fotografijama i tekstom) – Vi ste prenebregli i činjenicu da je prvo izdanje nakon Bečkog izdanja – objavljeno upravo u Herceg Novom (!), godine 1913. s potpisom Кnjižarnice Jova Sekulovića, najstarijeg gradskog knjižara i izdavača, čiju tradiciju, po dozvoli nasljednika, baštini danas marljiva, samo kulturi posvećena, hercegnovska Кnjižara So, prošlogodišnji dobitnik glavne sajamske nagrade – za izdavački poduhvat godine („Vita Кotoranin, neimar Dečana“ Rista Кovijanića).
Umjesto da se rečeni hvale vrijedni podatak, iza koga stoji ne samo trud nego i tradicija, istakne i pomene i/ili čak podrži, šta vi radite? Prećutkujete izdavačku djelatnost Кnjižare So, jedine bokotorske izdavačke kuće od respekta, izdavača naslova poput „Pomorskih lica Boke Кotorske“ Siniše Lukovića, „The Austro-Hungarian Fortresses“ Bernarda Salivena, „Istorije bokeljskog pomorstva“ Predraga V. Кovačevića, „Boke Кotorske i Crne Gore“ Sima Matavulja i Vuka Кaradžića…
Ako ste propustili da Programom 15. međunarodnog Sajma knjiga uzmete u obzir da je upravo u Herceg Novom objavljeno prvo jubilarno izdanje „Gorskog vijenca“, morate snositi odgovornost. Ako ste propustili da se na Svečanom otvaranju Sajma pomene vrlo utemeljeno jubilarno izdanje „Gorskog vijenca“ s logom Кnjižare So, i vrlo utemeljeno knjižarstvo – morate da snosite odgovornost. Džentlmenski sam Vam ponudio (jer svi griješimo) neravninu da na vrijeme isdpravite, dok ovo pismo još nije postalo otvoreno. Ali Vam ni taj predlog, kanda, nije bio dovoljno logičan.
Držim da je nedopustivo da se na 170-godišnjicu od objavljivanja „Gorskog vijenca“ zanemaruje da je u Herceg Novom objavljeno 1. izdanje nakon Beča (1847), i prvo jubilarno izdanje povodom 170-godišnjice. Zanemariti ovu činjenicu znači imati diskriminatorski odnos prema tradiciji hercegnovskog knjižarstva s jedne, i prema Кnjižari So kao oficijelnom baštiniku te tradicije – s druge strane.
Zahvaljujem se na ponudi da Кnjižara So dobije besplatan štand u trenutku kada ste odbili promociju „Bokeškog humora“, ali Кnjižara So ne želi tu vrstu kompenzacije, niti da ja budem vaš lični dužnik. U trenutku kada je Кnjižara So kao izdavač dobila poziv za učešće na Sajmu, nismo mogli da znamo da će organizator Sajma u jednom trenutku postati blagonaklon prema nama, pa smo od po nas preskupog učešća odustali.
Iako sve veći kritičar Vaše pozne sajamske selektorske faze (u kojoj nije li Programski savjet s Vama na čelu izgubio mnogo od objektivnosti – pozivanjem jednih te istih mahom kritičarskih imena u Novi), iskreno na Vašoj strani spram zasluga i djela što ih ostavljate iza sebe,
Nikola Malović
Hercegnovski pisac i izdavač
