Šume munike, po kojima je Orjen svjetski poznat, i dalje privlače pažnju nauke. Ovih dana Orjen je posjetio mješoviti crnogorsko-italijanski tim stručnjaka, koji u okviru bilateralnog dvogodišnjeg projekta, izučava muniku s obje strane Jadrana, u nastojanju da utvrde njena izuzetna genetska prilagođavanja na sušu.
Terenski rad je ovom prilikom pomogla Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, omogućivši transport i vođenje, dok je PK „Subra“ ugostio naučnike u domu „Orjen sedlo“, u čijem okruženju je i vršeno uzimanje uzoraka i obilježavanje uzorkovanih munika.
Projekat „Adaptivni odgovor munike (Pinus heldreichii) na sušu duž visinskog transekta na Apeninima i na Balkanu“ realizuje se u saradnji između istraživača sa Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore (rukovodilac projekta je Dr Jelena Lazarević) i Instituta za bionauke i bioresurse Nacionalnog istraživačko savjeta Italije (IBBS–CNR). Rukovodilac projekta je Prof. Dr. Giovanni Giussepe Vendramin. Ovaj projekat naučne saradnje podržavaju i finansiraju Ministarstvo nauke Crne Gore i Nacionalni Istraživački Savjet Italije.
Dr Andrea Piotti, član italijanskog tročlanog tima, je nakon posjete Orjenu izjavio: “Mi smo istraživači sa „Istituto di Bioscienze e Biorisorse CNR“ (Institut za bio-nauke i bio-resurse CNR). Došli smo ovdje da proučavamo muniku, kao veoma značajnu vrstu koja sporo raste, ali može doseći veoma veliku starost, više od hiljadu godina. To je vrsta srodna sa primorskim borovima, tako da je munika adaptirana na morski uticaj, ali među planinskim vrhovima. Mi smo ovdje da proučavamo muniku kako bi saznali kako se možemo prilagoditi klimatskim promjenama, odnosno, to bi mogla biti veoma značajna vrsta za naše razumijevanje kako se drveće prilagođava klimatskim promjenama. Izvodimo eksperimente ovdje, u Crnoj Gori, poseno na ovoj planini, Orjenu, jer munika egzistira na manjim i većim nadmorskim visinama i želimo shvatiti, upoređujući uzorke sa istih nadmorskih visina na kojima raste munika u Italiji, promjene izazvane mijenjanjem klime.
Drugi značajni aspekt koji želimo proučavati kada se populacija balkanskih, odnosno crnogorskih munika razdvojila od italijanskih. Da li se to desilo, primjera radi, prije 5 000, ili prije 100 000 godina.
Nekada je munika bila veoma raširena na Balkanu i južnoj Italiji, a sada je populacija postale veoma male i nas zanima zbog čega? I zadnji aspekt naše analize je da li postoji prelazak munikinog polena preko Jadranskog mora i iz kojeg smjera. Ako nema tih uslova za prelazak, ove dvije grupe, iz južne Italije i sa Balkana, se međusobno udaljavaju i na duge staze postaće dvije različite vrste”.
Sa druge strane, dr Jelena Lazarević ističe da će rezultati ovog projekta doprinijeti razumijevanju važnih pitanja iz oblasti evolucije i migracije šumskog drveća, kao i njihovoj adaptaciji na sušu i druge nepovoljne faktore životne sredine. Šume munike su izuzetno vrijedne zbog zaštite biodiverziteta i zbog toga što ispunjavaju važne ekološke i sociološke funkcije jer štite biljne zajednice zemljište i vode i u zonama ispod, na nižim nadmorskim visinama. U današnje vreme izuzetno su ugrožene šumskim požarima, koje je na ovim terenima veoma teško kontrolisati. Zbog toga treba kontinuirano skretati pažnju lokalnog stanovništva i šire javnosti na važnost zaštite ovih šuma od požara.
Munika je sakupljana u dvije populacije na Orjenu, zatim u Kučkim planinama, kao i na Prekornici. Planirno je da se materijal u narednom periodu prikupi i na Prokletijama.
