Poslije 140 godina tradicije, gasi se uzgoj duvana u Ljubinju. Prije dvadeset-trideset godina, duvan je bio uzgajan na oko stotinu šezdeset hektara, a ovoga proljeća površine za sadnju će, prema svemu sudeći, biti četiri puta manje.
Proizvođači godinama skladište duvan, bez izgleda da će imati siguran otkup.
“Ovo ne može više čekati, ako niko ne dođe za mjesec-dva, moraću ga upaliti”, rekao je proizvođač duvana Zdravko Klimenta.
Među rijetkim Ljubinjcima, koji je pristao na razgovor, Zdravko Klimenta kaže da je uzgoj duvana više od tradicije. S gorčinom priča da je prinuđen da ga skladišti, jer je najbliži otkupljivač u Bijeljini.
“Duvan ne može niko da proda, nego fabrika. Mislim da je akciza na duvan stotinu maraka na kilogram”, dodao je Klimenta.
Stvaranje zaliha, kaže Zdravko, najgori je ishod, a nazad se ne može. Zbog klime, mali broj poljoprivrednika se odlučuje za neku drugu proizvodnju. Rijetki su i duvanski rasadnici, a o “sirotinjskoj majci”, kako Ljubinjci još nazivaju duvan, malo ko je želio da govori.
“Ljudi ne mogu da se odluče da prekinu sadnju. Već nekoliko godina nema otkupa, nema ugovora, nema regulisane otkupne cijene”, naveo je referent za poljoprivredu opštine Ljubinje Dragoljub Sorajić.
Cijena u otkupu je oko četiri marke, a posljednjih godina, nasade su desetkovale i biljne bolesti. Improvizovane sušare postaju prošlost.
U odnosu na neke ranije godine, prema nepotvrđenim procjenama, ove godine biće zasađeno svega jedna četvrtina predviđenih parcela.
Zbog pooštrenih kontrola, i rezani duvan rijetko se može naći u prodaji. Koliko uzgajivači čuvaju duvana u skladištima, niko ne zna.
“Ovaj duvan stoji već nekoliko godina. Čovjek nije u mogućnosti da ga proda. Ne smije ići u prodaju. Nije zakonom dozvoljeno da se prodaje na ovakav način”, istakao je Sorajić.
Ovogodišnje površine pod duvanom biće poznate u maju. O drugim informacijama vezanim za duvan, tvrde naši sagovornici, sve ostalo je nepoznato.
