Drugi dan Uskrsa je i zadnji dan predstavljanja hrvatske maritimne baštine na velikom festivalu mora u francuskom gradu Sete, najvećoj ribarskoj luci Mediterana.
U dva praznična dana središte grada bilo je praktički neprohodno od sve sile, stotina tisuća posjetitelja koji su se slili iz cijelog toga dijela Francuske, a bogme i susjednih zemalja. Kad kažemo da je budžet toga maritimnog slavlja milijun eura, dočarali smo tek brojčani dio – bila je tu sva sila brodova, a naročito velikih svjetskih jedrenjaka, “rasprodanih” za ovakve prilike i po četiri godine unaprijed. A gradom su kružile povorke sudionika, predstavljajući nošnjom i glazbom svoje krajeve i mjesta s kojih dolaze.
Tačno po sredini rive i svih događanja, počasno mjesto između golemih jedrenjaka, ruskog “Kruzenšterna” i francuskog Le Galeona, hrvatsko je selo. Nedaleko je bio vezan najveći francuski jedrenjak, rekonstrukcija Hetmionea, koji je davno s legendarnim zapovjednikom Lafayetteom osvajao sjevernoameričke obale. Mi smo ovaj put došli s malim plovilima, jer tko u domovini ima smisla i spoznaja što znače baš ovakva predstavljanja nautičkom svijetu onih koji vole ploviti, kao što su to Francuzi, a da bi taj odrišio kesu i financirao odlazak više i većih brodova na druga mora – čisto da pokažemo što imamo osim komiških sandula i gundula, lošinjske regatne pasare, kvarnerskog guca, neretvanske lađe i povijesne condura Croatice… A baš su te nevelike lađe osvjetlale hrvatski obraz ovdje u Francuskoj!
Evo zanimljivosti: naši su za Uskrs odlučili posjetiti mjesto svetoga Roka, sveca zaštitnika, koji i dolazi iz obližnjeg grada Montpelliera. Ali i sveca zaštitnika Sutivana na otoku Braču, i sveca zaštitnika Drniša u Zagori, i još niza naših mjesta na kopnu i na moru, i otocima Dalmacije – skoro pa dalmatinskog sveca! Iskrcali se iz vlaka, lako pronašli veliku i lijepu crkvu Saint Rochea, kako se ovdje zove “naš” sveti Roko, odslušali misu s impresivnim orguljama, a onda je bogme Suzana Bavčević iz Sutivana uzela jedan konop, a remeta crkve drugi, pa su odjeknula zvona njihovog i našeg Svetog Roka o blagdanu Uskrsa… Mogli bi i oni zvoniti na struju, lakše je i manje plaćaju nego mi u Hrvatskoj, ali, eto, ljepše zvuče prava zvona, pa još kad zvoni Suzi s crvenom majicom na kojoj piše “Sv. Roko – Stivan, Brač”.
Paljenje barke
Uvečer je na simboličan način prikazan komiški običaj paljenja barke o jednom drugom blagdanu, o Svetome Niki, ali Francuze je impresionirala ta nevelika lomača, ali i cijela priča u kojoj je u maritimni raj otišla ovaj put jedna sićušna maketa gondule, da bi iz tog plama, kako se to kod nas već zna, bila rođena nova. Naši su ovdje imali status posebno počašćenog gosta, pa je na paljenje gondule došao i direktor Escale a Sete Wolfgang Idiri, usprkos moru obaveza. Jer taj događaj, ovdje u Francuskoj, teško da se dade usporediti bilo s kojom našom manifestacijom, a nekom na moru, na obali… nikako i nipošto!
Već danas dok čitate ovaj tekst šleper s našom malom ali srčanom flotom putovat će europskim autoputovima i cestama, prvo u Mošćeničku Dragu, pa Mali Lošinj, pa u Zadar, Split, da iskrca pjevače Šetimane, Opuzen… i tako sve do trajekta za Vis.
