Posada tegljača “Pollux”, riječkoga Jadranskog pomorskog servisa (JPS), koji je već jednom, davne 1996., dobio nagradu “Plava vrpca Vjesnika”, spasio je u četvrtak talijanski feribot “Aureliju” koji je ostao bez pogona na jadranskoj pučini, južno od Dugog otoka.
Šestorica pomoraca, s ukupno više od 130 godina navigacije, pod vodstvom kapetana Alberta Pekića, odmah su u četvrtak po primanju obavijesti o havariji “Aurelijina” stroja isplovili iz zadarske luke Gaženica, gdje su stacionirani, i uputili se prema feribotu s oko 250 putnika, 90 članova posade i pedesetak automobila.
– Naša operativa u JPS-u, odnosno pomorski inspektor Damir Blažina, koji je šef operative, izvijestio nas je u četvrtak u 11 sati da moramo isploviti što žurnije jer je talijanski brod ostao u kvaru. Već smo u 11.25 isplovili. “Aurelia” je bila 11 do 12 milja južno od Dugog otoka, na granici teritorijalnih voda. Za tri sata i 35 minuta, odnosno u 15 sati, stigli smo pod provu (pramac) “Aurelije”. Znao sam da nećemo odmah moći uhvatiti brod u tegalj jer je puhalo jako jugo i valovi su bili od dva i pol do tri metra, a poneki i četiri – kazuje kapetan Pekić.
– Htjeli smo što prije biti na poziciji, kako bi putnici imali koliku-toliku sigurnost kada vide da ih je netko došao spasiti – ističe zapovjednik u razgovoru za “Slobodnu”.
Kada je došao na poziciju, “Pollux” se petnaestak minuta “vrtio” oko “Aurelije”.
– Procijenio sam situaciju da ipak možemo što prije “loviti” feribot jer je bilo ostalo nešto mrtvog mora i počelo je smirivanje vremena. I tako sam se odlučio približiti brodu i uhvatiti ga u tegalj, što se i dogodilo u 15.15, kada smo ga “prikopčali” na našu kuku za tegljenje – govori Pekić.
Sam postupak nije nimalo lak, pogotovo na uzburkanome moru.
– Bilo je strašno puno mora po krmi remorkera, u nekim trenucima do koljena mojim ljudima. U takvim uvjetima, kada more valja i kada se krma diže i po dva metra, nije lako ni ležati, a kamoli hodati i hvatati konop “Aurelije”. Posada feribota nam je uz pomoć pandula bacila konop, koji smo uhvatili i jedva stavili na kuku, zbog valova. Radilo se o nadljudskim naporima i moram pohvaliti posadu. Ali, uspjeli smo “Aureliju” staviti pod nadzor – kaže naš sugovornik.
Zapovjednik feribota zaželio je da brod bude otegljen u Split. Od tada na moru postoji samo kapetan Pekić.
– Trebalo je staviti tegalj u forcu (zetegnutost) kako bismo brod mogli normalno tegliti. I to je, uz hvatanje konopa, najrizičniji posao. Jer zbog naprezanja taj konop može puknuti i onda ponovno moramo hvatati novi. Na sreću, to se nije dogodilo i mi smo krenuli prema Splitu. Kako se približavala noć, vjetar je padao, kao i more, iako je bilo oko 2,5 metara mrtvog mora, ali manje-više bez ikakvih problema smo došli do Splita. Pred Splitom smo “Aureliju” predali “Brodospasovim” remorkerima, koji imaju koncesiju za splitsku luku – ističe zapovjednik “Polluxa”.
Brzina teglja, upravo zbog vremenskih uvjeta, nije bila velika.
– U početku nam je brzina bila svega 1,5 čvorova, a poslije, kako su se more i vrijeme smirivali, imali smo brzinu od 3,5 do 4 čvora, i to pred jutro. Cijelo vrijeme smo plovili sa 60 do 65 posto opterećenosti našeg motora jer nismo htjeli da pukne tegalj, odnosno konopac, pa da moramo noću ponovno hvatati tegalj, što bi bilo teško. I eto, u petak smo, u 12.20, došli pred splitsku luku, pustili tegalj i “Aureliju” prepustili kolegama iz “Brodospasa” – kaže kapetan Pekić.
Na kraju nas je zanimalo je li “Aurelia”, kako su pisali neki mediji, zaista bila u velikoj pogibelji.
– Ma ne, ostala je bez pogona i plutala je morem. Zasigurno putnicima nije bilo ugodno, ali stvarne opasnosti nije bilo. Da je kojim slučajem počelo puhati prema kraju i da ih je bacalo na Kornate, onda bi se moglo govoriti o pogibelji. Ovako se radilo više o neugodnosti nego o pogibelji. Na kraju bih htio pohvaliti djelatnike Nacionalne središnjice traganja i spašavanja na moru i sve lučke kapetanije od Zadra do Splita, koje su nam asistirale tijekom ove akcije – zaključio je kapetan Albert Pekić.
Tko zna, možda će “Pollux” i s ovom posadom dobiti “Plavu vrpcu Vjesnika”.
