Jedna od najvećih zgrada u Starom gradu Kotoru koja predstavlja svojevrstan spomenik kulture je zgrada starog Zatvora. U zatvoru kao mjestu oprosta grijeha odsluženja kazni, snivaju se najljepši snovi o slobodi. Kotorski Zatvor je izgradila Austrija sredinom XIX stoljeća po projektu kotorskog arhitekte Marka Bencona porijeklom iz Dalmacije. Bencon je u Kotoru sagradio nekoliko objekata ali je zapamćen po zatvoru. Austrija je u novoosvojenim oblastima odmah gradila zatvore tako je to bilo i u Kotoru. Da bi sagradili zatvor austrijanci su bili primorani srušiti nekoliko objekata među kojima i crkve koje se pominju u I notarskoj knjizi a nalazile su se na prostoru između crkava svetog Pavla i svetog Josipa gdje se nalazi današnji zatvor.-(J. Martinović- Sto kotorskih dragulja).
Kotorski zatvor je trospratna zgrada, debelih zidova izrađena od kamena i opeke, prozori zaštićeni kovanim željezom, ofarban žutom bojom koja je bila zaštitni znak za zatvore u doba vladavine Austrije a koji su u narodu slovili kao „žute kuće”. Prvi zatvorenici kotorskog zatvora bili su učesnici ustanaka u Grblju i na Krivošijama 1869. godine koji su izbili zbog pokušaja uvođenja opšte vojne obaveze. Nakon Bokeljskog ustanka 1882. godine, koji je nastao kao izraz otpora uvođenja vojne obveze, jer su žitelji Boke smatrali svojom privilegijom još od davnina da ne služe vojsku nijednog stranog vladara pa ni austrijskog, zatvor je napunjen po drugi put. U prvom svjetskom ratu zatvor je poslužio kao početna stanica kao sabirni centar civilnog stanovništva iz Kotora koji su bili deportirani u logore u Mađarskoj. Pred sami kraj I Svjetskog rata u njemu su bili zatvoreni pobunjeni mornari koji su 1. veljače 1918 god. na brodovima „Sankt Georg” i „Gea” austrougarske flote pobunom preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke i istaklo crvene zastave na oko 40 brodova u zalivu Boke Kotorske. Pobuna je ugušena a četvorica mornara – Mate Brničević, Antun Grabar, Jerko Šižgorić i František Raš, koji su vodili pobunu, su uhapšeni i osuđeni na smrt. Prije nego što su odvedeni na strijeljanje u kotorskom zatvoru ispovjedio ih je don Niko Luković. Na pročelju zatvora se nalazi spomen-ploča postavljena u znak sjećanja na vođe ustanka mornara u Boki 1918. godine.
[quote_box_right]U zatvoru kao mjestu oprosta grijeha odsluženja kazni, snivaju se najljepši snovi o slobodi. Kotorski Zatvor je izgradila Austrija sredinom XIX stoljeća po projektu kotorskog arhitekte Marka Bencona porijeklom iz Dalmacije.[/quote_box_right]
U Drugom svjetskom ratu Zatvor je poslužio italijanskim okupatorima kao sabirni centar zatvorenika prema koncetracionim logorima u Baru, Albaniji i Italiji. Kotorski zatvor je bio pretsjesan u vrijeme Inforbioroa, od 1948. do 1954. god. kao sabirni centar za sve crnogorske zatvorenike koji su bili deportirani prema logorima u Bileći i Golom Otoku. Za 150 godina aktivnog rada Zatvora do 1982. niko nije uspio pobjeći ali 1982. to je uspjelo dvojici osuđenika. Početkom 1990 prošlog stoljeća Zatvor je ispražnjen zatvoren, godinama je napušten i zapostavljen.
Prema pisanju crnogorskog nedeljnika Monitor spomenik kulture je iznajmljen za jedan cent dnevno – „U januaru 2008. godine ZIKS je dao kotorski zatvor pod dugoročni zakup od 86 godina firmi „Montenegro premier” d.o.o iz Podgorice, po cijeni od milion i po eura, navodi se u izvještaju Državne revizorske institucije o poslovanju ZIKS-a za prošlu godinu. Tako je kotorski zatvor površine 1.205 m2 sa dvorištem, inače spomenik kulture, dat pod zakup za 1,2 eura mjesečno. O tom zakupu Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture nije obaviješten.” Firma Montenegro premier je tada dala oglas da daje pod zakup kotorski zatvor. Kako podzakupodavac može da da u pod zakup spomenik kulture, pitali su tada iz Liberalne partije koja je od državnog tužilaštva tražila da ispita zakonitost izdavanja zatvora. Tužilaštvo se tim povodom nije javno oglasilo. Da li je kotorski zatvor izdat u podzakup ne zna se, ali segment KotorArta posvećen arhitekturi pod nazivom Kotor APPS – ljetnja škola arhitekture održaće se i ovog ljeta u bivšem zatvoru u Kotoru od 4. do 14. srpnja. Umjetnički ravnatelj KotorArta Paolo Mađeli je na konferenciji za novinare prošle godine kazao da arhitektura može biti sloboda, ali i devastacija i zatvor. “Stoga je zatvor pravo mjesto, jer Bokokotorski zaliv ima potrebu za strogim očuvanjem. Ovaj mini prostor mora biti metafora za velike prostore, jer se tu odlučuje o životu koji traje stotinama godina u ovom kraju”, kazao je Mađeli.
Postavlja se pitanje što je sa metamorfozom zgrade koja predstavlja svojevrstan spomenik kulture, arhitekte u „aps” kroz ljetnju školu arhitekture a Zatvor odavno uhapšen čeka slobodu i diskutabilnu budućnost …Kako se živilo u zatvoru, kako izgleda prostor uhapšene slobode, pogled iz zatvora na slobodu na našim fotografijama.
