Vjernici iz Boke Kotorske juče su proslavili Blaženog Graciju, u njegovom rodnom mjestu Muo, u crkvi Pomoćnice kršćana.
Proslavi su prisustvovali kako katolici tako i pravoslavci poštovaoci Sveca.
Središnju svečanu koncelebriranu misu predslavio je kotorski biskup mons. Ivan Štironja u zajedništvu s biskupijskim svećenicima. Nakon župnikova pozdrava, biskup je uputio dobrodošlicu svim vjernicima biskupije i hodočasnicima, te zahvalio na njihovoj prisutnosti, istaknuvši važnost molitvenih okupljanja poput ovoga, kada ne slavimo samo blagdan župe, već i biskupije, budući da je bl. Gracija njezin sveti suzaštitnik.
Biskup Ivan posebno je pozdravio sestre Služavke Malog Isusa na čelu s provincijalnom glavaricom s. M. Terezijom Pervan.
Na kraju mise, župnik je zahvalio svima na pomoći prilikom organizacije proslave blagdana. Osobitu zahvalnost i pohvalu izrazio je vokalnom ansamblu Chorus angelorum sa sjedištem u Brelima, koji je pod ravnanjem Laure Radić i uz orguljsku pratnju Ivana Peraka, vrlo skladnim pjevanjem uzveličao misno slavlje. Kako je don Robert naglasio, radi se o veoma mladom ansamblu i po nastanku i po starosnoj dobi pjevača, koji je pokazao današnjim gostovanjem koliko vrijede predan rad i požrtvovnost, te ih je potaknuo da nastave rasti u ljubavi prema liturgijskom pjevanju. Solističke dionice liturgijskih skladbi izveli su Laura Radić, Jure Šaban-Stanić i Luce Granić.
Blaženi Gracija, redovnik augustinac, pustinjak (Muo Boka Kotorska, 27. XI. 1438. – Venecija, 9. XI. 1508.) svetac euharistije, pomiritelj ljudi i zaštitnik ribara, radnika, neženja, vrtlara, pokornika, pomoraca.
Zauzimanjem pomorca Antuna Jankovića iz Mula njegovo tjelo je preneseno iz Venecije u rodni Muo, 1810. godine.
Kao redovnik istakao se svetim životom provodeći dane u postu i molitvi. Posebno se zalagao za siromase i prosjake, koji su dolazili na samostanska vrata. Svakom je pružio “koricu kruha” i riječ utjehe, koja im je često više značila od same riječi. Naročito je pomogao gubavce. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivana su mu brojna čudesna ozdravljenja i djela.
Muljani su mu uzvratili ljubav izgradnjom nove župne crkve u sredini mjesta, koju su posvetili 18. septembra 1864. godine, B. D. Mariji Pomoćnici kršćana, i u njoj na novom olltaru u srebrnom sarkofagu postavili tijelo Blaženog Gracije te je na taj način župna crkva Pomoćnice kršćana na Mulu postala Svetište Blaženog Gracije.
Blaže Blaženi Gracija rođen je u Mulu godine 1438. Do svoje tridesete godine živi u obiteljskom domu, osiguravajući egzistenciju roditeljima i sebi težačkim poslom. Nakon toga, postaje mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Bitna godina za njegov život je 1468. kada na poticaj propovjednika bl. Šimuna Camerina, donosi odluku napustiti dotadašnji način života i dati se na raspolaganju Bogu i bližnjemu u zajednici pustinjačkih redovnika augustinaca.
Svoj redovnički život počeo je u samostanu Svete Marije na brdu Ortone, nedaleko od Padove, gdje dobije ime Gracija, što u prijevodu znači milost. Odmah se istakao poniznošću, skromnošću i odlučnošću, zadobivši simpatije svoje subraće. Kao redovnik istakao se svetim životom provodeći dane u postu i molitvi. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata. Svakom je pružio “koricu kruha” i riječ utjehe, koja im je često više značila nego materijalni dar. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivana su mu brojna čudesna ozdravljenja i djela.
Blaženi Gracija umro je na glasu svetosti 9.novembra 1508. godine na otoku Svetoga Kristofora ispred Venecije, a neraspadnuto tijelo mu je preneseno u rodni Muo, 1810. godine.
Muljani su mu uzvratili ljubav izgradnjom nove župne crkve u središtu mjesta, koju su posvetili 18. septembra 1864. godine BDM Pomoćnici kršćana, i u njoj na novom oltaru u srebrnom sarkofagu postavili tijelo blaženog Gracije te je tako župna crkva Pomoćnice kršćana na Mulu postala svetište bl. Gracije.
