Prof. dr Milenko Pasinović u svom tekstu podsjeća na 7. novembar 1944. godina, koji je posebno je ostao u sjećanju rijetkim povratnicima u naselje Ljuta, iz njega izgnanih i zatvorenih 25. septembra iste godine.
“Nekoliko porodica, nakon 42 dana, vratilo se svojim kućama, u predvečerje sedmog novembra. Toga novembarskog, maglom osvanulog jutra, probudio je zvuk motora ribarskih brodića, barkasa, naoružanih vojnika, pripadnika 334. regimente, zadužene za obezbjeđenje odstupnice jedinicama 81. njemačke divizije, čije je sjedište bilo u Skadru.
Pripadnici II čete, IV bataljona, II dalmatinske brigade, sa sjedištem u Ljutoj, budili su svoje drugove i rijetke stanovnike, povratnike, uzvicima :
„Bježite, napali su nas Njemci“.
Ubrzo se čulo pucanje sa barkasa i iskrcavanje njemačkih vojnika. Pale su prve žrtve pripadnika partizanske vojske, njih sedmoro.
Nešto kasnije i prva žrtva među zarobljenim mještanima Dobrote i Ljute, angažovanim za sklanjanje barikada, koje su postavili partizani.
I, počelo je paljenje prvih kuća. Na tamborju, pred crkvom Sv. Petra u Ljutoj, čekalo je tridesetak zarobljenih civila iz Dobrote, angažovanih na čišćenju barikada, a što drugo nego strijeljanje.Sa njima je bio i svećenik don Gracija Ivanović, koji je zamolio njemačke vojnike, da im dozvole da se pomole.
Nakon molitve su ustali i ponovo postrojeni. Tada je don Gracija Ivanović izašao iz stroja i njemačkim vojnicima se obratio riječima: „Strijeljajte mene, ne njih“ i, njemački vojnici odustadoše od strijeljanja.
Ali, nastaviše paljenjem kuća. Od ukupno 41 kuće zapaljeno je njih 34. Bez kuće je ostalo 77 stanovnika Ljute. U Ljutu se vratilo pet porodica, koje su svojim sredstvima napravile izgorele kuće.
Danas Ljuta broji 120 stalna stanovnika, a broj onih koji u njoj imaju kuće ili stanove za odmor, trostruko je veći.
Zahvaljujući tkz. tipu niznog – zbijenog naselja, Ljuta, srećom, nije dala povoda , ni prostora, da se u priobalnom dijelu, “dokazuju” projektanti novosagrađenih kuća. Svega, njih, pet, šest.
Dvije kuće svojim zidinama, još uvjek, prkose zubu vremena i sudbini zaborava.
A Ljuta će s ponosom čuvati i njenu urbano – arhitektonsku fizionomiju, makar onu pored puta uz more, Ulice 7. Novembra.
/Prof. dr Milenko M. Pasinović/
