Gradski sat sa hercegnovske Tore, zaštitni znak grada, opet ne radi. Zbog kvara na osjetljivom mehanizmu, sat nije radio preko mjesec, a ponovo je stao nakon samo desetak dana nakon popravke.
Miodrag Gabo Golubin koji svakodnevno brine o satu kaže da bi danas trebalo da dođe majstor I utvrdi o kakvom je kvaru riječ. Sat kula je vrijedan spomenik kulture i kao takav je pod zaštitom države. Ali ni kula ni satni mehanizam nemaju sistemsku zaštitu, ističe Golubin . Zato se na popravke sata, nepotrebno , često se čeka dugo, dok se ne obezbijede sredstva.
Tora – Sat kula je restaurisana prije 11 godina , kada je ugradjen i novi satni mehanizam, a stari – mehanički je, kao muzejski eksponat, izložen u kuli. Bio je to dio obimnog i sveobuhvatnog projekta restauracije Tore koji je bio povjeren tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture iz Kotora,.
Sa postavljanje novog satnog mehanizma aktivirano je I zvono koje je izliveno u livnici braće Di Poli u Trstu 1858 godine, i koji otkucava jedanput na pet minuta da punog sata i na svaki puni sat sa onoliko udaraca o zvono koliko je sati. Poslove oko sata uradila je firma ATV iz Novog Sada koja održava satne mehanizme na Petrovaradinskoj tvrdjavi u tom gradu.
Od 19. vijeka, pa do danas, Sat kula se nalazi na svim simbolima i grbovima grada, a čest je motiv i slikarima. Ispod i oko kule danonoćno cirkulišu ljudit. To je žila kucavica” grada koja spaja dva gradska trga – stari i novi grad.
MAJSTORI OD SATA
Satni mehanizam godinama su održavali Novljani, a ostala su dva kao najpoznatija – Felići Petroni i Tonći Radecki. Književnik Dušan Kosić u tekstu “Časovnik nad zalivom”, objavljen u “Politici” 1965.godine, opisuje Felićija Petronija koji je veoma “gospodski izgledao”, a volio je žene i gradski sat.“Petroni je o satu govorio sa očinskom ljubavlju, kao o nečem duboko svojem. Nije ni čudo – više od pola stoljeća neprekidno je drugovao s njim. Svoje najljepše godine, i mnogo kasnije, sve do juče, proveo je u neprestalnom bdjenju nad gradskom urom.Ona je bila izloženo ogledalo njegovog urarskog znanja i sposobnosti, njegove esnafske savjesnosti”, zapisao je Kostić. U njegovoj putopisnoj prozi “Impresije vidjenja Herceg Novog” nalazi se i jedna pjesma pod nazivom “Gradski sat”.
Tonći Radecku je imao časovničarsku radnju preko puta starog hotela “Boka”. Sat se navijao uveče, jer ukolikose to ne bi uradilo , teg bi se odmotao i pao na pod. Naravno, tada bi sat stao. Tonći se prihvatio ovog posla iako se to, tada kao I sada, plaćalo veoma simbolično.
Austrougarska monarhija “zaslužna” za izgradnju Sat kule