Turističke kompanije u Istri još su koncem prošle godine počele tražiti sezonce kojih kronično manjka, pa ih moraju uvoziti čak i s Filipina. Sindikalci tvrde da je to posljedica podcjenjivanja domaćih radnika.
Porečka hotelska kuća Valamar Riviera ovih je dana objavila natječaj kojim traži smještaj za svoje sezonske radnike. Nudi od 180 do 300 eura po radniku mjesečno, odnosno i do 6.000 eura za pet mjeseci. Uz to nudi „pogodnosti”: osiguranu popunjenost od 1. svibnja do 30. rujna i otklanjanje gnjavaže oko bukinga i dočekivanja gostiju. Smještaj je, naravno, potreban, jer i ova kompanija, poput mnogih drugih, mora uvoziti radnike, bilo iz kontinentalne Hrvatske, bilo iz inozemstva. Oni će je na koncu stajati skuplje nego da je pronašla lokalce, o čijem smještaju ne bi morala brinuti. I pulski Arena Hospitality Group lani je dio radnica s Filipina smjestio u vlastite apartmane i time u startu izgubio dio prihoda jer su objekti bili izvan turističke upotrebe.
To je tek dio ceha koji plaćaju turističke kompanije jer radne snage manjka u svim sektorima, kamoli u turizmu, radno intenzivnoj grani koja u kratkom razdoblju zapošljava velik broj ljudi. Hotelijeri danas plaćaju cijenu vlastite bahatosti jer nisu na vrijeme, boljim uvjetima rada, zadržali kvalitetan kadar.
Broj zaposlenih u turizmu svake se godine povećava za oko pet posto, pa i više, i to zbog stalnog rasta investicija, ali i odlaska domaće radne snage, navodi Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije. U sezoni je, kaže, potrebno oko 150.000 radnika, među kojima nešto manje od 60.000 njih ima ugovor na neodređeno vrijeme. Od preostalih 90.000 njih manje od deset tisuća ima razne ugovore na određeno, na dulji period ili tzv. stalne sezonske poslove, veli Cvitić i zaključuje:
“Ukupno je dodatno potrebno oko 80.000 sezonaca. Oko 30.000 zapošljava se putem Zavoda za zapošljavanje, s područja Hrvatske, pa će odobrena uvozna kvota od 30.000 biti nedovoljna.”
U Istri, koja prednjači po materijalnim pravima, potrebno je oko 20.000 ljudi. Hotelijeri agresivnim nastupima privlače većinu radnika s hrvatskog tržišta. Lani je u tim tvrtkama bilo oko hiljadu stranaca, najviše iz BiH, Makedonije, Srbije, ali dolaze i iz Filipina, Ukrajine…”Iako u razgovorima gotovo svi veliki poslodavci tvrde da im se više od 70 posto sezonskih radnika vraća, mislim da je taj postotak manji i da neće priznati da im je svaka sezona izazov. Prije pet, šest godina deficitarni su bili stručni i kvalitetni kadrovi, posebno kuhari. Nažalost, danas su svi profili deficitarni: nedostaje sobarica, čistačica, vrtlara, šofera, servira, konobara, kuhara, pa čak i recepcionara”, veli Cvitić. I to usprkos plaćama koje će i ove godine rasti od tri do pet posto. U Istri, na primjer, konobar zaradi između 5.200 i 6.500 kuna (700-880 eura) mjesečno, a sobarica od 4.800 do nešto više od 5.500 kuna (650-740 eura).
Zabrinjavajuća je, kaže, činjenica da poslodavci ne priznaju da najveću krivicu za nedostatak kadrova u turizmu snose upravo oni i katastrofalna kadrovska politika koju su vodili u posljednjih 10-12 godina.
„Znali su ili su trebali znati što će uslijediti kad uđemo u EU i otvore se granice. I prije 12 godina, u vrijeme globalne ekonomske krize, imali su mogućnost povećanja plaća i zapošljavanja na neodređeno. Nisu to učinili, niti su stvorili adekvatne uvjete smještaja jer je tržište rada bilo takvo da su mogli naći radnike po niskoj cijeni”, napominje sindikalistica. S otvaranjem granice uspaničili su se kako će odraditi sezonu jer su domicilni radnici o kojima nisu brinuli otišli u druge zemlje gdje su im dali veće plaće, bolje uvjete i rada i smještaja, podsjeća. Iako su plaće u međuvremenu rasle, problem je ostao. Njega bi, smatra, trebalo rješavati koordiniranim aktivnostima poslodavaca i nadležnih ministarstava. Poslodavci moraju više ustrajati na osiguranju boljih uvjeta rada, a Vlada poraditi na rasterećenju poslodavaca. PDV u turizmu bi, smatra, trebao biti 10 posto, kao u konkurentskim državama.
Da hotelijeri sve ranije kreću u „lov” na radnu snagu svjedoči primjer rovinjske Maistre koja je još koncem prošle godine krenula u potragu za sezoncima koji će odraditi ovogodišnju sezonu. No, odgovor na pitanje o broju traženih radnika i eventualnom manjku nismo dobili. Ova kompanija svake godine intenzivno ulaže u objekte i radi na produljenju sezone, pa su i potrebe za radnicima sve veće.
Porečka Plava laguna traži oko 3.000 radnika, stalnih i sezonskih. Proces regrutacije trajat će sve do lipnja. Među strancima dominiraju oni iz regije: BiH i Srbije. Primanja ovise o kvaliteti rada, a ne o prebivalištu, pa tako svi radnici imaju priliku ostvariti jednake plaće, napominju iz Plave lagune.
I Aminess aktivno traži radnike: u sezoni ih je ukupno 650, a trenutno je otvoreno stotinjak mjesta. Priznaju da su lani imali problema s brojem kvalificiranih radnika ali su, tvrde, „uspjeli odgovoriti na izazov i pronaći dovoljan broj”. Lani su, navode, zapošljavali 108 stranih državljana, većinom iz BiH i Srbije, koji su najavili povratak i ove godine. Pulski Arena Hospitality Group uz nešto manje od 500 stalno zaposlenih te oko 140 tzv. stalnih sezonaca, traži još 850 ljudi. Sigurni su da će u tome uspjeti, mada su lani morali po radnu snagu potegnuti sve do Ukrajine i Filipina.
