Članice kotorske ANIM-e uputile su otvoreno pismo povodom 13. jula- Dana državnosti Ministru zdravlja (dr Vojislav Šimun) i Premijeru Vlade Crne Gore (Milojko Spajić)
Javljamo se iz stvarnog svijeta – onog koji nije iscrtan PowerPoint prezentacijama, investicionim bajkama i Twitter najavama. Svijeta u kojem ljudi ne traže PR poruke, već odgovore, podršku i istinu. A vi kao da računate na ono najgore u nama – da ćemo zaboraviti. Čak ni tragedija na Cetinju, najsnažniji alarm novije crnogorske istorije, nije vas probudila iz fantazije moći i birokratske dremeži. Tim povodom ste najavili reforme, jačanje brige, razvoj kapaciteta, promjene. Danas, pola godine kasnije, poručujete – nepravda i nasilje su uobičajena stanja, patite tiho u četiri zida jer može biti i gore.
Pozvali ste nas na sastanak u Kabinet predsjednika Vlade (16.01.2025.). Došle smo vjerujući da ste pozvali grupu stručnjakinja koja ima što da kaže, a i zna šta treba raditi nakon masovnih zločina koji proizvode traumatske doživljaje. Naknadno smo shvatile da smo bile pozvane samo zbog toga jer je prethodna Vlada ignorisala naš zahtjev za prijem. Dakle, primili ste nas srdačno i sjedale smo sa vama i izložile naše ideje o situaciji, uvažavajući rad na terenu naših kolega/inica, jer vi niste imali nikakve predloge za nas.
Imale smo dva minimalna zahtjeva: jedan se odnosio na pružanje elementarnog znanja vašim ministrima o traumi, jer je važno da razumiju da i od njihove volje (odluka) zavisi ozdravljenje traumatiziranih i drugi, koji se odnosio na organizaciju radnog sastanka svih profesionalaca/ki koji su angažovani na Cetinju, radi određivanja dugoročnih koraka u rješavanju trauma na Cetinju. Treći zahtjev je bio vizionarski, tražio je razvoj stručnog rada sa traumom kroz mogući Institut za traumu, u okviru planova za mentalno zdravlje.
Obaviještene smo o izradi plana o Unapređenju i zaštiti mentalnog zdravlja. Obradovale smo se, to je bila izvanredna šansa da se ta jedinica (Institut za traumu) inkorporira u njega. Razmotrićete, obećali ste, a prvi predlog na licu mjesta prihvatili. Njegova realizacija je povjerena službenicama, na sastanku 18.03.2025. ispostavile smo predloge za 3 sata rada. Za realizaciju „nije bilo vremena“. Ostalo je „izgubljeno u prevodu“, a mi zaboravljene u realnosti. I ne samo mi, nego i liječenje i prevencija trauma.
Ministarstvo zdravlja predstavilo je Parlamentu i javnosti dokument pod nazivom Program za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja 2025/6 (15.05.2025.), marketinški proizvod bez reformskih sadržaja, bez integriteta i najvažnije, bez stvarnosti. U tom papiru nema žrtava, nema Medovine, nema 1.januara, nema trauma, nema ni minumum političke volje da se problem traumatskih doživljaja sanira, a nema ni pacijenata, ni savremene psihijatrije, ni psihoterapije u Crnoj Gori.
Predsjedniče Vlade i Ministre zdravlja, namjera vam je da mentalno zdravlje Crne Gore ostane u mraku, doslovno u mraku: netaknuto reformama, netaknuto programima, netaknuto stvarnim ljudima. Ono o čemu mediji ovih dana izvještavaju o Dobroti (radile smo tamo i znamo kako je bilo) je ravno izvještavanjima iz mučionica. Dobar dio je vaša zasluga. Malo je patnja bolesnih ljudi, stavljate im kriminal u bolest. Kriminalizujete ih, otežavajući im svaki izlazak iz „Dobrote“. To je slika vašeg evropejstva, humanosti, etike i profesionalnosti. To je vaš uspješan rad za „Crnu Rupu“ (kako intimno zovete Crnu Goru)!
Nama je 13. jul još uvijek praznik nade i moralni zadatak da se držimo čojstva i antifašizma. Zato neka ovo pismo ostane kao javni podsjetnik: vi niste samo zakazali. Vi ste – samosvjesno – lagali. Naša kolektivna trauma ima bolje pamćenje, ona se ne da zavesti ona se mora dugotrajno strpljivo povjerenjem liječiti. I imamo strpljenja i povjerenja, nažalost, ne više u vas.
Članice NVO „ANIMA“-Centar za žensko i mirovno obrazovanje: Ljubomirka Ljupka Kovačević, Ervina Dabižinović, Julijana Cicović, Aleksandra Kovačević
