Brodogradilište “Navar” u Bonićima privelo je kraju obnovu i konzervaciju broda-oldajmera “Barbara”, pa će za nekoliko dana nakon završetka i posljednjih detalja, stara motorna barkasa biti spremna za izlaganje kao novi muzejski eksponat ispred Zbirke pomorskog nasljeđa Porto Montenegra.
“Barbara” koja je izuzetno važan dio novije pomorske i opšte istorije Tivta, tamo bi po odluci svog vlasnika – Opštine Tivat, trebalo da nađe svoj novi dom, a ostalo je da se narednih dana definišu tehničlki detalji oko transporta i postavljanja u Porto Montenegru, 32 tone teškog broda.
Prelijepi stari motornjak svojevrsna je tehnološka kulturna baština jer je “Barbara” građena klasičnom tehnikom – zakivanjem, a ne varenjem djelova njene metalne konstrukcije i trupa. Svježe ofarbana 90-to godišnjakinja kojoj je vraćena njena originalna golubije-siva boja ratnog broda što ju je “Barbara” nosila decenijama, plijeni pažnju svojim vitkim i elegantnim linijama pa “stara dama” opet prosto sija poput neke djevojke.
“I ja lično sam za ovaj brod izuzetno emotivno vezan, kao i većina Tivćana i Bokelja uopšte. Stoga mi je bilo izuzetno stalo da “Barbaru” obnovimo na pravi način, pogotovo nakon požara koji je na njoj nesrećnim slučajem, izbio prošle godine. Mislim da smo uspjeli u tome i da smo, primijenivši najkvalitetnije boje i materijale, brod za više narednih godina, zaštitili od propadanja kako bi on bio sačuvan kao veoma važan dio naše pomorske baštine.”- kazao nam je vlasnik “Navara” i jedan od dugogodišnjih inženjera bivšeg tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal, Branko Zgradić.
Njegova firma je pored 17 hiljada eura koliko je za radove obnove i konzervacije “Barbare” izdvojila Opština Tivat, uložila i dosta sopstvenih sredstava, kako bi stari brod ponovno zasijao u punom sjaju. Na “Barbari” su zamijenjeni pojedini rđom nagriženi djelovi trupa, odrađena je temeljna antikorozivna zaštita i farbanje najkvalitetnijim prajmerom i bojama. Uklonjeni su i svi tragovi požara koji je 14.oktobra prošle godine, nesrećnim slučajem izbio na krmenom dijelu “Barbare” dok se ona obnavljala u “Navaru”.
Motorna barkasa BM-58 „Barbara“ jedan je od simbola nekadašnjeg tivatskog Arsenala. Uz jedrenjak “Jadran” ova barkasa bila je najstariji brod u Ratnoj mornarici SFRJ, a kasnije i u Mornarici Vojske Crne Gore. Ovaj čelični brodić dug je 20,95 metara, širok 3,70 metara, a brzinom od 10,3 čvorova pogonio ga je pogon dizel motor snage 165 konja. Za “Barbaru” se priča da su je u Nirnbergu 1926. izgradili njemački učenici kao diplomski rad. Koliko uspješno su to učinili , svjedoče decenije njene plovidbe i bez ikakvih problema prevaljene stotine hiljada nautičkih milja u raznim vremenskim uslovima na moru. U Jugoslaviju je ova barkasa sa još nekim plovnim objektima došla krajem 20-tih, na ime ratnih reparacija za Prvi svjetski rat. Služila je kao otvoreni municijski tender Artiljerijskog zavoda u Lepetanima, da bi 1945. bila rekonstruisana u putničku barkasu od kada “Barbara” egzistira u manje-više nepromijenjenom obliku. Sve do prve polovine 2000-tih, ovaj mali brodić je redovno i izuzetno pouzdano, na posao dovozio i sa njega u razna mjesta zaliva Boke kući vraćao radnike tivatskog Arsenala pa su generacije i generacije Bokelja neraskidivo vezane sa “Barbarom”.
