Vizualna nakaradnost, devastacija prostora, uništavanje korita rijeke i bioraznolikosti… – tim riječima stanovnici Rijeke dubrovačke opisuju dva istezališta i platoe za suhe vezove koji već duže vrijeme funkcioniraju u neposrednoj blizini izvorišta Omble u Rožatu, mjestu Rijeke dubrovačke, najvećeg prigradskog naseljenog područja.
Jedan od tamošnjih stanovnika potužio nam se na buku dizalica koja dopire iz “objekata”, kao i na činjenicu da se, osim uz izvorište, nalaze u neposrednoj blizini dubrovačkog ljetnikovca Restić.
‘Napravljen je zločin’
– Nitko nema ništa protiv tih ljudi koji tamo rade, ali stvarno je napravljen zločin. Prava betonizacija. Da je devastacija ogromna, to je definitivno, to se vidi po konaliću između obale i Blata (otočić na sredini rijeke, op.a.). Prije je bio pun mulja, zelene voge, raznih riba, divota je to bila, izobilje života unutra. Sad je kao da si betonirao dno, sve puno kancerogenih plastičnih stvari i smole s tih brodova – rekao nam je stanovnik Rijeke dubrovačke i zapitao se kako su uopće mogli dobiti dozvolu za tu djelatnost u prostoru koji je “u GUP-u označen Z1, što je zaštićeno zelenilo”. Podsjeća na to da prostor Rijeke dubrovačke nosi titulu značajnog krajobraza, a taj je predio uvršten i u područja ekološke mreže Natura 2000, koja je sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih područja Europske unije.
Budući da nam je iz gradskog Upravnog odjela za turizam, gospodarstvo i more objašnjeno kako je “Rijeka dubrovačka GUP-om određena kao luka otvorenog pomorskog prometa, ali od lokalnog značenja pa je, sukladno zakonskim pretpostavkama, Grad u mogućnosti održavati pomorsko dobro i brinuti se o njegovoj zaštiti”, zanimalo nas je zna li Grad nešto više o spomenutim istezalištima, je li sve u skladu sa zakonom i može li Grad nešto učiniti u vezi s tim.
– Suhi vezovi nisu na pomorskom dobru, nego su u privatnom vlasništvu. Samo dio obale i gatova nalazi se na pomorskom dobru. Problem je što granica pomorskog dobra velikim dijelom nije određena, dijelom područja gospodare Hrvatske vode, a dijelom Lučka kapetanija jer se radi o rijeci i moru, te je i tu upitna podijeljenost odgovornosti. Grad Dubrovnik ne može provoditi nadzor nad obavljanjem gospodarskih aktivnosti na parcelama u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba jer za to nije nadležan. Nadležni su Porezna uprava, Carina i Ministarstvo graditeljstva, odnosno Građevinska inspekcija, jer se radi o nelegalnim građevinama. Postoje dva istezališta koja nisu legalna. Za njihovo djelovanje, kao i rad, treba pitati nadležne inspektorate – jasan je gradonačelnik Mato Franković.
‘Nismo našli neusklađenost’
U Lučkoj kapetaniji od lučkoga kapetana Mata Kekezadoznajemo kako su njihovi inspektori više puta izlazili na teren, bilo zbog redovitog poslovanja bilo zbog predstavki građana i drugih tijela, i “nikada nisu našli neku neusklađenost”.
– Istezalište bliže izvoru je na privatnoj čestici. On u biti na svojoj parceli legalno obavlja svoju djelatnost. Davali smo mu uvjete, a on ih je ispoštovao. Utvrdili smo inspekcijskim nadzorom da je sve što je traženo od njega i ispoštovano – ističe Kekez te objašnjava:
– Rijeka je erodirala kroz stoljeća, pa je ono što je katastarski bilo utvrđeno s vremenom sprala i došla je na granicu zemlje, do podzida kojim su prije vlasnici omeđivali granice svojih parcela. Vlasnik ima uredne dozvole svih nadležnih tijela, legalan i prijavljen obrt za tu vrstu djelatnosti – kaže Kekez.
Za informacije o drugom istezalištu, zbog opsega poslova Lučke kapetanije, treba pričekati do idućeg tjedna.
Budući da je Ombla malena rijeka i nema utjecaja mora, naglašava Kekez, ne bi ni trebala biti pod nadležnošću Lučke kapetanije, nego kapetanije Sisak ili Slavonski Brod, “ali da netko ne dolazi odozgo to raditi, to radimo mi”.
Dogodi li se da se, primjerice, tijekom popravka barki ulje ili otpadne tvari izliju u rijeku, to, dodaje, spada u prekršaje i pod nadležnošću je drugih tijela.
