Brodarska kompanija Dabinović iz Monaka, prodala je svoj najnoviji brod „Kotor“, kupcima iz Turske.
„Kotor“ je handy size bulkcarrier nosivosti 32.000 tona, sagrađen 2014.godine u brodogradilištu „Korea Yanase Tongyeong Shipbuilding” u južnokorejskom gradu Tongjeong i do sada je plovio isključivo u floti kompanije Dabinović koja ga je prije devet godina kupila kao prvu novogradnju u svojoj 67-ogodišnjoj istoriji.
Ovaj brod je prije nekoliko dana obavio svoje posljendje putovanje pod oznakama kompanije Dabinović, iz alžirske luke Beijaia do luke Tuzla na obalama Mramornog mora u Turskoj gdje je ga je preuzeo novi vlasnik. “Kotoru” koji je do sada plovio pod zastavom Svetog Vincenta i Grenadina, novi vlassik je odmah promijenio ime i registar u koji je brod upisan, pa se brod sada zove “K Sukret” i vije zastavu Liberije.
Iako u stručnim krugovima još nije objavljena vrijednost ove transakcije, izvjesno je da je kompanija “Dabinović” napravižila dobar posao, jer upiučeni tvrde da je cijena po kojoj je brod prodat iznosila između 17,5 i 18 miliona dolara. To je u aktuelnom uslovima na svjetskom tržištu kada su u pitanju polovni handy size brodovi za prevoz rasutog tereta, starosti do 10 godina, odličan posao.
Inače, kompanijua Dabinović je poznata upravo po sklapanju sjajnih poslova u kupoprodaji brodova jer se od 1956. kada ju je u Švajcarskoj osnvao poznati bokeljski pomorski preduzetnik Božo A.Dabinović rodom iz Dobrote, u njenoj floti do danas promijenilo čak skoro 60 manjih i većih prekookeaskih trgovačkih brodova. Dabinović je uvijek vješto koristio prilikena svjetskom tržištu kupujući polovne brodove po povoljnim uslovima, koristio ih nekoliko godina i odmah ih potom, bez puno sentimenta, preprodavao po opet priilčno visokim cijeanama čim bi se pojavile odgovarajuće okolnosti na tržištu. Na taj način kompanija koja je kasnije niz Švajcarske prešla u Monako gdje i sada posluje pod vođstvom Stefana Dabinovića- sina njenog osnivača Boža, stekla je zavidan renome u svijetu, a ta dobrotska porodica ju domačoj javnosti dobila imidž svojevrsnih bokeljskih Onazisa koji već skoro sedam decenija uspješno posluju na izazovnom svjetskom pomorskom tržištu.
Upravo prodati “Kotor” takođe nije puno odudarao od oprobanog poslovnog recepta ove kompanije jer je Dabinović vješto iskoristio priliku i 15.novembra 2013. sa „Korea Yanase-om“ potpisao ugovor o kupovini potpuno novog broda – u tom momentu 60 odsto dovršenog i čija je izgradnja bila obustavljena zbog bankrotiranja brodogradilišta „Samho“ u kojem se on gradio. To brodogradilište preuzela je korporacija „Yanase“, pa je Stefan Dabinović iskoristio priliku i nedovršenu novogradnju što je nosila oznaku „Samho1229“, dobio po značajno nižoj cijeni od tržišne koja je tada iznosila izmešu 25 i 28 miliona dolara. Novi brod je je dovršen i u more porinut 2014. pod imenom „Kotor“ kada mu je na svečanosti u Južnoj Koreji kumovala i tadašnja kotorska gradonačenica i bliska rođaka Stefana Dabinovića, Marija Maja Ćatović.
Naklon prodaje „Kotora“ u, floti kompanije Dabivovil ostala su tri slična handy size bulkcarriera sagrađena u Japanu – brodovi „Dobrota“ iz 2005., „Kamenari“ iz 2010. te „Novi“ iz 2011.godine.
Inače, skoro svih dosadašnjih bliuzu 60 brodova koliko ih se izređalo u floti kompanije bokeljske pomorske porodic iz Dobrote, nosili su imena po toponimima iz Boke Kotorske. Iako su plovili pod stranim zastavama, prvenstveno Svetog Vincenta i Grenadina koju je Božo Dabinović svojevremeno bukvalno „izmislio“ i affirmisao kao jednu od najpoznatijih i najpopularnijih tzv. zastava pogodnosti u svjetskoj pomorskoj industriji, Dabinovićevi brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke: Njegovi brodovi su se najčešće i remontovali u domaćem – Jadranskom brodogradilištu Bijela, dok je ono funkcionisalo.
