Dva rashodovana ratna broda Mornarice Vojske Crne Gore koji se već godinama nalaze na mrtvom vezu u Boki Kotorksoj, u toliko su lošem stanju da im svakod časa prijeti opasnost da potonu na mjestu gdje se nalaze i izazovu broje ekološke i druge probleme državi.
To pored ostaloga, piše u „Informaciji o prodaji suvišnih plovnih objekata: pomoćni naftonosac PN-27, pomoćni vodonosac PV-17, desantni brod minopolagač DBM-241 i barkasa mortorna ronilačka BRM-22“, a koju je Vlada Crne Gore razmatrala i usvojila na sjednici u četvrtak. Od ova četiri, u Boki Kotorskoj su dva broda: PV-17 „Alga“ i DBM-241 „Krk“, dok je tanker PN-.27 vezan u luci Bar, a barkasa je izvađena na operatiovnu obalu vojnog dijela luke u Baru gdje se ovaj drveni brod u međuvremenu potpuno rasušio, deformisao, satrulio i propao.
„Stanje podvodnog dijela plovnih objekata: PN–27, PV-17 i DBM-241 izuzetno je loše iz razloga što navedeni brodovi nijesu remontovani skoro 25 godina, nije bilo dokovanja i antikorozione zaštite podvodnog dijela. Na navedenim brodovima ne postoji galvanska zaštita jer cink protektori nijesu zamijenjeni skoro 25 godina, što je dovelo do ubrzanog propadanja podvodne oplate brodova. Brodovi su bez posade i svakodnevno se obilaze.”- stoji u Informaciji koju je razmotrila Vlada.
Ministarstvo odbrane napominje da su ronioci Mornarice VCG do sada u više navrata na brodovima PV-17 i DBM-241, vezanim u blizini vojnog obhjekta Rakite na zapadnoj obali polustruva Luštica u Boki Kotorskoj, vršili “česte intervencije na saniranju oštećenja na podvodnom dijelu brodova, kako bi se spriječilo njihovo potonuće.”
“Palube i nadgrađa brodova usljed dubinske korozije s oštećene, voda od atmosferskih padavina prodire u unutrašnjost broda, te je neophodno konstantno pražnjenje kaljuža iz unutrašnjih prostorija da ne bi došlo do potonuća. Ovo zahtijeva neprekidno angažovanje ljudstva i opreme iz sastava Mornarice VCG. Oplate i palube na brodovima PN-27, PV-17 i DBM-241 velikim dijelom su zahvaćene dubinskom korozijom. Podvodni dio brodova zahvatila je dubinska korozija, toliko da morska voda neprekidno ulazi u unutrašnjost brodova, pa je potrebna česta intervencija pripadnika Mornarice za pražnjenje morske vode, kako bi se zadržala njihova plovnost. Napominjemo, da bi eventualno potonuće pomenutih brodova dovelo do ekološkog akcidenta i zagađenja mora u akvatoriju Bokokotorskog zaliva i Luke Bar, imajući u vidu količine zauljenih voda koje se nalaze u unutrašnjosti brodova.”- piše u dokumentu kojim se bavila crnogorska Vlada, uz napomenu da bi se, pošto su PV-17 i DBM-241 već godinama na mrtvom vezu koji se nalazi u reonu Kumborskog tjesnaca, njihovim eventualnim potonućem na vezu “ugrozilo odvijanje pomorskog saobraćaja, izazvali ekološki akcident, a sanacija nastale štete bi zahtijevala visoka finansijska sredstva”. Što se drvene barkase BRM-22 izvučene na obalu u Baru tiče, ona je u toliko lošem stanju da je “samo pitanje dana kada će se urušiti, što predstavlja potencijalnu opasnost za zaposlena lica na sidrištu luke Bar.”
Zbog ovakvog žalosnog stanja četiri rashodovana ratna broda, Ministarstvo odbrane Vladi je predložilo a ova prihvatila da se PN-.27, PV-17, DBM-241 i BRM-22 “prodaju po komadu, u viđenom stanju, po cijenama iz dopunskog izvještaja nezavisnog procjenitelja”, a koje nisu navedene u Informaciji razmatranoj na sjednici Vlade. Za ovakvu odluku MO je sredinom prošlog mjseca, dobilo i formalnu saglasnost Ministarstva finansija i socvijalnog staranja. Ukžoliko se brodovi ne prodaju na ovaj način, oni će kupcima u narednom koraku biti ponuđeni kao sekundarna sirovina.
Inače, za PV-17, stari vojni tanker za vodu od 725 tona, dugačak 44 metra a koji je sagrađen još davne 1952.godine u Rijeci, još od 2018. postoji odluka Vlade da Ministarstvo odbrane brod preda tadašnjem Ministarstvu održivog razvoja i turizma (dsadašnje Ministarstvo ekologije, prostornog planiranaj i urbanizma) kako bi ga ovo očistilo od svih zagađujućih materija i nakon toga, potopilo na odgovrajućem mjestu na Crnogorskom primorju kao atrakciju za ronilački turizam. Ova inicijativa međutom,,do sada nije zaživjela jer prvo MORT, a potom ni sadašnje MEPG, nisu realizovali ovaj projekati i nisu u djelo sproveli zaključak Vlade iz 2018., iako je Ministarstvo odbrane još uvijek raspoloženo da PV-17 preda kako bi se on iskoristio za namjerno potapanje i pretvaranje u ronilačku atrakciju.
U Informaciji o prodaji četiri rashodovana i zapuštena ratnha broda Mornarice VCG koju je Vlčada razmatrala u četvrtak, nema ni pomena ko je odgovoran zašto se ta plovila još od oktobra 2006. kada su ona odlukom Generalštaba VCG, proglašena viškom i određena za prodaju, do danas nisu prodala i da li je tome razlog neobjektivno visoka cvijena na koju su ta plovila svih prethodnih 15 godina, bila procjenjivana i nuđena potencijalnim kupcima. Umjesto da odmah budu prodati, ovi bodovi su 15 godina ležali po raznim vezovima na Crnogorskom primorju i propadali, bivali poharani i uništavani, a svo to vrijeme “jeli” su dio državnih materijalnih resursa koje je je Vojska ulagala kako-tako ih čuvajući i spriječavajući da oni potonu od nebrige i zapuštenosti. Sada su oni svi svedeni na gomilu gotovo potpuno neupotrebljivog zarđalog čelika ili polutrulog drveta u slučaju barkase što se raspada na ovali luke Bar, a da niko od dosadašnjih čelnika Direktorata za materijalne resurse Ministarstva odbrane, nije snosio nikakvu odgovornost za štetu koju je država zvog toga pretrpjela. Brodovi su sada u toliko lošem stanju da je malo vjerovatno da bi “preživjeli” tegalj do Albanije gdje su najbliža rezališta u kojima bi oni mogli biti pretvoreni u sekundanu sirovinu, zato što u Crnoj Gori nema mjesta gdje se legalno i uz sve mjere nadzora i zaštite životne sredine, mogu kasiratio toliko velika plovila.
Posebno tužna je činjenica da su na ovaj način potpuno uništena dva veoma dobra broda kakvi su bili tanker PN-27 “Sipa” i desantni brod minopolagač DBM-241 “Krk”, a koji su spadali među najmlađe brodove bivše JRM, kada ih je ona nakon povlačenja iz Hrvatske početkom rata u bivšoj SFRJ, 1991-9. godine dovela u Boku. PN-27 sagrađen je 1989. u Kraljeivici, ima 830 tona nosivosti i dugačak je 58 metara.
DBM-241 sagrađen je 1988. u Splitu, a mogao je ukrcati i prevozitii do šest teških tenkova tima M-84 ili čak do 170 velikih protibrodskih mina tipa SAG-2. Taj brod dug je 49,7, širok 10,2 metara, a puni deplasman mu iznosi 945 tona. Naoružan je bio sa dva dvocjevna topa AK-230 kalibra 30 mm, jednim četvorocjevnim topom M-75 kalibra 20 mm i četvorocjevnim lanserom MTU-4 za PVO rakete malog dometa “strela – 2M”. Brzinom od 12,5 čvorova pokretala su ga dva dizel motora ukupne snage 3.100 konja. DBM-241 je inače, 2010. bio prodat kompaniji “Cofis” koja je namjeravala da taj brod preproda Ratnoj mornarici Egipta, ali je ta posao propao zbog “arapskog proljeća” u Egiptu, pa je “Cofis” odustao od preliminarno već sklopljenog ugovora sa Ministarstvom odbrane, a DBM-241 odstao da truli i propada na mrtvom vezu u Boki.
