Kao autor knjige „Crni Plat“, čiji je izlazak i promocija u izdanju Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti Skupštine Opštine Tivat, bila planirana tokom proslave 21. novembra 2020., dana Oslobođenja Tivta, i do čije realizacije, nažalost, nije došlo; potaknut Vašim tekstom „Tivatski brevijar – Crni Plat“, objavljenim na Vašem portalu 22.11.2020. godine, sa velikim zakašnjenjem i na svakodnevno insistiranje prijatelja, slobodan sam detaljnije pojasniti okolnosti i razloge koji su doveli do ove situacije, kaže se u pismu koje je našoj redakciji dostavio Dragan S. Rajčević.
Moram naglasiti da mi nije poznat projekat pod naslovom „Tivatski brevijar – Crni Plat“, kao dio projekta „Tivatski brevijar“, koji je finansirala Opština Tivat, kako u tekstu, navodite kroz NVO sektor?
Uz zahvalnost što ste podsjetili javnost na moju izložbu „Crni Plat“ u maju 2015. godine, kojom sam javnosti, prvenstveno stručnoj, želio prikazati dio izuzetnog bogatstva materijalnog i nematerijalnog kulturnog nasljeđa sela Crni Plat, kao izvorišta grada kojeg danas nazivamo Tivat!
Osnovni cilj ove izložbe bio je crkvu sv. Srđa na Đurđevom brdu, jednu od najstarijih crkava na ovim prostorima i duhovnu vertikalu svih žitelja Crnog Plata, teško stradalu u potresu 15.4.1979. godine, konačno i zvanično proglasi kulturnim dobrom, kako bi se krenulo u realizaciju saniranja, obnove i revitalizacije, kao jedinstvenog spomenika srednjovjekovne kulture na prostorima Crne Gore!
Crkva sv. Srđa u drugoj polovini treće decenije XX stoljeća
Pandemija Covid -19, koja je 14. marta ove godine i zvanično zahvatila Crnu Goru, uticala je da se već ugovoreno štampanje knjige, uslijed ekonomskih razloga, odloži za sljedeću godinu, kako je i predviđeno budžetom za 2021. godinu, kao realizacija neostvarenog projekta.
Žal zbog neizlaska knjige, tim je veća što ista, iako je piše laik, donosi dosad neobjavljene arhivske dokumente i materijalne dokaze koji govore o izvanrednoj starini sela Crni Plat!
Kao jednu od primjedbi Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore na Cetinju, koju su svojevremeno izrekli povodom inicijative i postupka Skupštine Opštine Tivat o proglašenju crkve sv. Srđa na Đurđevom brdu, kulturnim dobrom, i u kojoj sam bio uključen, i pored formalnog prihvatanja iste od Uprave na Cetinju, ista je saopštila da predmetno dobro „nema osnovnu dokumentaciju o potencijalno kulturno-istorijskim vrijednostima“!?
Smatrali smo da knjiga o Crnom Platu prikazuje i zadovoljava i ovaj nedostajući uslov, kojim bi bili pošteđeni izrade skupog projekta?
Jedno poražavajuće saznanje do kojeg sam došao iz saradnje sa poznatim naučnim radnikom, sad već pokojnim dr. Milošem Miloševićem, da „nijedan naučni radnik i istraživač nije se ozbiljnije i detaljno bavio selom Crni Plat“, obzirom da ova ruralna sredina u pomanjkanju arhivskih dokumenata, arheološki i povijesno nije se smatrala interesantnim područjem!?
Pomen sela Crni Plat kao formirane administrativno-pravne sredine u okviru kotorskog Distrikta, nalazimo u najstarijim sačuvanim spisima kotorskih notara poznatih kao „Kotorski spomenici I i II“ Antuna Mayera (Liber notariorum catarensium I i II) od 1326. do 1337. godine.
U notarskom spisu od 22.VII.1327. godine[1] stoji zapisano:
„Die vicesima secunda mensis iulii (1327.). Ego quidem Slaue, uxor quondam Marini Polenarii, una cum filio meo Mathe do ad affictum Stephano condam Peruislaui de Budua pro se et suis heredibus in perpetuum sellam meam de Cerniplat supra vineam Marini Slaucolo et sub via publica, tali condicione, quod possit in ea facere quicquid sibi placuerit et suis heredibus, et teneatur michi soluere uel meis heredibus pro dicta sella annuatim tres perperos et custodire vineam meam de Cerniplat cum noghedi, que est in dicta sella. De hoc autem duo sunt similia et publica instrumenta. Actum in presentia iurati Goysce Calic, auditoris Mathei Triphonis Iacobi et testis Mathe Smalote.“
U prijevodu:
„22. mjeseca jula (1327.), ja, Slave, žena pokojnog Marina Polenarija, zajedno sa svojim sinom Matom, dajem u najam Stjepanu pokojnog Perislava iz Budve, njemu i njegovim nasljednicima, zauvijek moje naselje (podrazumijeva kuću i kućište) u Crnom Platu, iznad vinograda Marina Slavkova, i ispod javnog puta, i to uz uslov da može u tom naselju da radi što god se njemu i njegovim nasljednicima prohtije; dužan je da plaća meni ili mojim nasljednicima za rečeno naselje tri godine, tri perpera, i da čuva moj vinograd u Crnom Platu sa stablima oraha, koji rastu u rečenom naselju. O ovome (ispravi – ugovoru) postoje dvije slične javne isprave. Ovo je učinjeno (zaključeno) u prisustvu sudije Gojše Kalića i auditora Mata Tripuna Jakobovog i svjedoka Mata Smalote.“
Osim što iznešeni dokumenat potvrđuje izvanrednu starost sela Crni Plat, on ujedno negira podatak iznešen u studiji „Kulturna baština Vrmca“, u kojoj je selo upisano kao Đurđevo brdo, uz navod da je nastalo tokom mletačke vladavine Bokom Kotorskom (1420.-1797.)[2] !?
Da je selo Crni Plat postojalo dosta ranije, kao i notarska ustanova u gradu Kotoru, potvrđuje već 1059. unesak, koji navodi „ispravu starih godina LXXX IIII“[3] u kome se kaže:
„Die XXII. mensis februarii coram nobis iudicibus iuratis predictis conquesta est Rade, uxor condam Mathei Chiminine, per aduocatum suum aduersus Rade, uxorem condam Cerne de Giga, dicens cum una carta antiquorum annorum LXXXIIII: >>Pater meus appignauit antecessoribus mariti tui unum (h)ortum in Cerniplat pro decem perperis, ut continetur in isto instrumento. Volo ergo, ut restituas michi dictum (h)ortum re(c)piens perperos memoratos.<< Que respondens dixit: >>Tibi non respondeo secundum formam statuti, quoniam de antiquis possessionibus possessis me (me) postulas contra formam statutorum.<< Quibus hinc inde auditis et respecto statuto, quo cauetur, quod nullus teneatur respondere de possessionibus antiquitus possessis elapso duoeum annorum termino, quod iam transiuerat, sententialiter diximus, quod Rade, uxor condam Cerne predicti, de (h)orto memorato eidem non teneatur de cetero respondere super questione memorata“. E
Ovaj značajan dokumenat bi u kraćem slobodnom prijevodu glasio:
„Dana 22. mjeseca februara 1333. godine Rade, udova Mata Chiminine, hoće od Rade, udove Cerne Gigina, iskupiti vrt u Crnom Platu, koji je njezin muž za deset perpera založio precima Cerninim 1284. godine. Tužena se poziva na Statut o zastarjelosti iza dvije godine, što Sud prihvaća i odbacuje tužiteljičin zahtjev“.
Dokumenat nam govori o postojanju sela Crni Plat kao administrativne-sredine unutar kotorskog Distrikta već 1284. godine!
Da je u selu Crni Plat već početkom XII stoljeća postojao sakralni objekat govori sačuvani kameni natpis koji se danas nalazi uzidan u renoviranoj grobljanskog crkvi sv. Šimuna u Tivtu.
Na kamenom bloku je upisano:
(—–) SALVATORIS N(ost)RI IH(s)V XP(ist) I (—–)
(——) SERGIVS DE BVDA EDIFICAVIT (——-)
U prijevodu:
(…u čast) Spasitelja našega Isusa Hrista (…)
sagradio je Sergije iz Bude (Budve?).
Ime Sergija iz Bode (Budva?) kao ktitora-donatora nalazimo u natpisu na kamenom bloku, koji je uzidan u saniranoj crkvi sv. Šimuna u Tivtu.
Sergije Boda poznat je po tome što se pominje u čuvenoj povelji biskupa Urzacija II, kojom isti 1124. godine poklanja crkvu sv. Mihovila na lokalitetu Tombe (današnja Prevlaka-op.a.) crkvi sv. Tripuna u Kotoru!
Sergije de Boda (vjerovatno jedan od članova kotorskog Vijeća-op.a.) posjedovao je imanje u Crnom Platu, i vjerovatno imao kapelicu na kojoj je vjerovatno stajao kameni natpis?
Prvo pominjanje sakralnog objekta navodi Mladen Šekularac o postojanju kamenog natpisa koji se nalazio na crkvici na lokalitetu Džorovo. Prilikom bombardovanja italijanskih okupatora Tivta i bliže okolice, ovaj kameni natpis je izgubljen.
Na istome je po navodu M. Šekularca, pisalo:
Anno Domini MCCCXVI.
Ego Domani filius Sclaonis
una cum fratribus meis hedificavimus hanc ecclesiam
in honorem Dei et Sancti Simeonis apostoli.
U prijevodu:
Godine Gospodnje 1316.
Ja, Domanja, sin Sklavona (Slavena),
zajedno sa svojom braćom, izgradili smo ovu crkvu
u čast Boga i Svetoga Simeona apostola.
Iz natpisa se vidi da je 1316. godine u Crnom Platu postojala crkva sv. Šimuna Apostola na kojoj je bio ugrađen ovaj kameni natpis.
Na gornjoj slici prikazani su ostaci porušene crkve na lokalitetu Džorovo, gdje je sačuvan kameni natpis sa monogramom IHS.
Oznaka IHS predstavlja monogram Isusova imena kao skraćenica prema trima početnim slovima grčkog alfabeta.
I H Σ ( O Y Σ ) = I E S ( U S )
Ova grčka skraćenica (iako pogrešno čitana –op.a.), u srednjovjekovnoj Boki Kotorskoj, među pripadnicima zapadnog – rimokatoličkog hrišćanskog obreda, prihvaćena je kao geslo!
U slobodnom prijevodu čita se kao:
I(IESUS) H(HOMINUM) S(SALVATOR)
u prijevodu:
U HRISTU JE SPAS
Još samo kratko o postojanju crkve sv. Srđa na Đurđevom brdu.
Crkvu pominju i prvi sačuvani dokumenti kotorskih notara u prvoj polovici XIV stoljeća, kao crkvu sv. Srđa na „grebenu“ (gerbene).
Prvi zvanični dokument koji pominje crkvu je katastik od 22.4.1431. godine, koju nalazimo u biskupskoj arhivskoj knjizi br. XI (9) (biskupa Martina Kontarinija de Bernardisa (Martino Contarini de Bernardis- 1430. -1453.).
Ovaj crkveni popis, izvršen je 22. aprila 1431. godine u prisustvu predstavnika crkvenog savjeta Kotora i Nikole Mekša (Nicolaum de Mexa), upravitelja navedenih crkava u Crnom Platu, kojim se navodi popis crkava sv. Srđa i crkve sv. Šimuna na Crnom Platu.
Sagledavši sve navedeno, uz konstataciju o još jednoj nepotrebnoj propuštenoj godini i nemogućnosti realizacije našeg cilja o proglašenju crkve sv. Srđa na Đurđevom brdu kulturnim dobrom, inicijativni odbor u sastavu Marija Golub, Gracija Škanata i Dragan Rajčević, odlučili su osnovati Nevladino udruženje „Crni Plat“ sa sjedištem u Tivtu, kao jedinoj preostaloj opciji ostvarenja našeg projekta.
U uslovima pandemije, tokom protekla četiri mjeseca, u skladu s preporukama NKT-a, obavljeno je preko 40-ak pojedinačnih razgovora sa našim članovima, kojima je prezentirana potreba za osnivanjem ovog nevladinog udruženja.
U skladu sa zakonom, ovi razgovori smatrani su osnivačkom Skupštinom, na kojima je uz predloge članstva usvojen i Statut NVU Crni Plat u skladu sa Zakonom.
Očekujemo da ćemo do kraja mjeseca izvršiti prijavu i upis našeg udruženja i isti podnjeti Ministarstvu javne uprave Vlade Crne Gore radi prijave za upis u registar nevladinog udruženja.
U nadi da ste u potpunosti shvatili problem sa kojim smo suočeni najljepše Vas volim ako možete na Vašem portalu javnost upoznati sa gore navedenim pismom.
/Dragan S. Rajčević/
[1] Antun Mayer I – Kotorski spomenici, knjiga I, od 1326. do 1335. god., regesta 362 na str. 133-134
[2] Kulturna baština Vrmca“ (Studija) – studija je realizirana u okviru projekta „Baština – pokretač razvoja“, međudržavne saradnje Hrvatske i Crne Gore u izdanju Opštine Tivat 2015. god.
[3] Antun Mayer I – Kotorski spomenici, knjiga I, od 1326. do 1335. god., regesta 1059, od 22.2.1333. godine, na str. 356 i 357
